Glavnom uredniku "Večernjeg lista" gospodinu Miljenku Manjkasu

21.03.2006.

Poštovani,

u vašem listu od 19. ožujka 2006. godine objavljen je članak „Sudac ne vjeruje policiji i pušta dilera“ novinara Dragana Miljuša s nadnaslovom „SKANDAL Vrhovni sud slučaj više puta osuđivanog švercera vratio na ponovno suđenje“.

U tom se članku nepotpunim i netočnim izlaganjem sadržaja predmeta i sudskih odluka stvara pogrešna predodžba javnosti o radu sudova, a posebno i Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao najvišeg suda u Republici Hrvatskoj.

Navod u članku da je „sudac Marijan Svedrović … uhvatio policajce u nedosljednosti jer su rekli da su dvojicu kupaca „pokupili“ dan za danom, a onda se pregledom spisa utvrdilo da su uhvaćeni s prodanim heroinom u razmaku od tjedan dana“ te da mu je to „bilo dovoljno da zaključi kako je riječ o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i vrati predmet na ponovno suđenje“ predstavlja nestručno pojednostavljivanje opširnog obrazloženja komentiranog rješenja koje je, inače, napisano na tri stranice i u kojem se, između ostalog, detaljno ukazuje i na proturječnosti iskaza svjedoka zbog kojih je drugostupanjski sud posumnjao u pravilnost i potpunost pred prvostupanjskim sudom utvrđenog činjeničnog stanja te je na temelju članka 388. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu i vratio predmet na ponovno suđenje.

Jasno je da dnevni tisak nije u mogućnosti prenijeti potpuni sadržaj svake sudske odluke koju nađe potrebnom komentirati, ali bi pri svakom takvom komentaru, radi potpunog informiranja javnosti, bilo potrebno i korektno izložiti bitni dio njenog sadržaja koji u ovome predmetu ne predstavlja samo usporednu analizu iskaza dva svjedoka, nego njihov sadržaj uspoređuje i s iskazom trećeg svjedoka, ukazuje na proturječja među tim iskazima i na proturječja između tih iskaza i drugih dokaza te obrazlaže razloge zbog kojih nalazi potrebnim provesti i druge dokaze. Ta analiza u predmetnom je članku reducirana na jednu rečenicu, čime se na senzacionalistički način pokušava stvoriti pogrešna slika o suđenju i sudovima.

I odluka ovog suda o ukidanju pritvora protiv optuženog Deana Volka donesena je primjenom odredbe članka 388. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku, prema kojoj je drugostupanjski sud, ako se optuženik u trenutku donošenja ukidnog rješenja nalazi u pritvoru, dužan ispitati postoje li još razlozi za pritvor i donijeti rješenje o produljenju ili ukidanju pritvora, dok članak 101. stavak 3. istog Zakona nalaže da se pri odlučivanju o pritvoru, posebno o njegovu trajanju, vodi računa o razmjeru između težine počinjenoga kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja pritvora, a za primjenu ovog načela razmjernosti nije od utjecaja eventualna ranija osuđivanost optuženika. Pritvor je krajnja mjera osiguranja optuženikove nazočnosti u kaznenom postupku čije trajanje mora biti svedeno na najmanju moguću mjeru, a ne kazna niti zamjena za kaznu, zbog čega se i navodi u članku i njegovim naslovima ukazuju neprimjerenima.

Tendencioznost ovog članka vidljiva je i u navođenju suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske Marijana Svedrovića kao suca koji je donio ovo rješenje („Sudac Marijan Svedrović uhvatio je policajce u nedosljednosti“ … „To je sucu Svedroviću bilo dovoljno da zaključi …“ … „U obrazloženju, pak, Svedrović navodi …“). Međutim, sudac Marijan Svedrović jedan je od trojice sudaca koji su donijeli rješenje od 9. veljače 2006. godine broj I Kž-1098/05. U članku se sudac Svedrović također navodi i kao „autor obrazloženja o puštanju iz pritvora Željka Grubešića“. O tome da autor članka nije pomno (a možda ni uopće) pročitao rješenje ovog suda od 9. ožujka 2006. godine broj II Kž-183/06 kojim je ukinut pritvor protiv imenovanog okrivljenika govori činjenica da sudac Marijan Svedrović nije ni na koji način sudjelovao u donošenju tog rješenja, što je vidljivo iz uvoda rješenja (u kojem su navedeni predsjednik i članovi vijeća), pa nije mogao biti niti autor njegovog obrazloženja.

Članak završava neprimjerenim pitanjem: „Zar bi takve odluke najviše sudske institucije javnost trebala prihvatiti?“, koje ipak zaslužuje odgovor: da, javnost bi trebala prihvatiti jasno i potpuno obrazložene odluke koje su donesene u skladu s propisima Republike Hrvatske i prihvaćenim međunarodnim standardima pravičnog suđenja. Međutim, pretpostavka takvog prihvaćanja sudskih odluka je prije svega točno i potpuno informiranje javnosti o njihovom sadržaju, zbog čega vas i molimo da objavite ovo priopćenje.

Uz poštovanje,

 

glasnogovornik Vrhovnog suda Republike Hrvatske
Dražen Tripalo

 

vrh stranice