U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu.

Sudbenu vlast obavljaju sudovi. Sudbena vlast je samostalna i neovisna. Sudovi sude na temelju Ustava i zakona. Sudovi sude i na osnovi međunarodnih ugovora koji su dio pravnog poretka Republike Hrvatske.

U Republici Hrvatskoj sudbenu vlast obavljaju prekršajni sudovi, općinski sudovi, županijski sudovi, trgovački sudovi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Upravni sud Republike Hrvatske i Vrhovni sud Republike Hrvatske.

Sjedište i mjesna nadležnost sudova određena je Zakonom o područjima i sjedištima sudova (NN br. 3/94, 104/97, 59/01) i Zakonom o područjima i sjedištima prekršajnih sudova (NN br. 36/98).

Na dan 31. prosinca 2009. u Republici Hrvatskoj kao sudovi prvog stupnja djeluju 110 prekršajnih, 67 općinskih i 13 trgovačkih sudova.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, te županijski sudovi su, u pravilu, sudovi drugog stupnja. Županijski sudovi (21 sud) obavljaju i poslove istrage, te suđenja u nekim kaznenim predmetima prvog stupnja. Upravni sud Republike Hrvatske odlučuje o tužbama protiv konačnih upravnih akata (upravni sporovi). Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.

U Hrvatskoj, dakle, djeluje ukupno 215 sudova.

U sudovima je na dan 31. prosinca 2009. radilo ukupno 1.886 sudaca, od toga 1.251 sutkinje, što predstavlja 66 posto od ukupnog broja sudaca. U sudovima je radilo i 527 sudskih savjetnika i stručnih suradnika, 152 diplomiranih pravnika u statusu sudačkog vježbenika i 6. 891 sudskih službenika ili namještenika.

U suđenju sudjeluju i suci porotnici, u skladu sa zakonom.

U svim sudovima u Republici Hrvatskoj bilo je 2009. godine u radu ukupno 2.475.293 predmeta svih vrsta. Od toga broja je 1. 588.421 novih predmeta, dakle, onih u kojima se stranke prvi puta obraćaju sudu. Od ukupnog broja sudovi su riješili 1.667.955 predmeta, a ostalo je neriješeno 795.722 predmeta. Statistike od 1997. na ovamo ukazuju na tendenciju stalnog povećanja broja predmeta. Ti predmeti su složeniji i zbog nastalih novih društvenih odnosa.

Sudske rasprave su javne i presude se izriču javno, u ime Republike Hrvatske.

Osim što osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana, Vrhovni sud Republike Hrvatske razmatra i aktualna pitanja sudske prakse, zatim, odlučuje o žalbama protiv odluka županijskih sudova donesenih u prvom stupnju. Odlučuje i o žalbama protiv odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda Republike Hrvatske, te drugog suda kad je to zakonom određeno. Rješava sukob nadležnosti između sudova na području Republike Hrvatske ako im je zajednički neposredno viši sud. Skrbi o stručnom usavršavanju sudaca, te obavlja i druge poslove određene zakonom.

Predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, uz prethodno mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda i nadležnog odbora Hrvatskog sabora, na prijedlog Predsjednika Republike bira i razrješuje Hrvatski sabor. Mandat predsjednika Vrhovnog suda je četiri godine.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ima Kazneni i Građanski odjel i u njemu radi 42 sudca, uključivo i predsjednika.

Vrhovni sud Republike Hrvatske izdaje Izbor odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, periodičnu publikaciju u kojoj objavljuje sudsku praksu čineći je time dostupnom stručnoj, ali i cjelokupnoj javnosti. Vrhovni sud Republike Hrvatske ima i svoju web – stranicu (www.vsrh.hr) na kojoj se također objavljuje sudska praksa i koja je pristupačna svekolikoj javnosti. Pristup na web stranicu Vrhovnog suda Republike Hrvatske je besplatan.

Suce u Republici Hrvatskoj imenuje i razrješuje, te o njihovoj stegovnoj odgovornosti odlučuje Državno sudbeno vijeće. Državno sudbeno vijeće ima 11 članova koje iz reda istaknutih sudaca, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti bira Hrvatski sabor. Većina, njih sedam, od ukupnog broja članova Državnog sudbenog vijeća, su iz reda sudaca.

Sudačka dužnost je stalna. Iznimno, prigodom prvog stupanja na sudačku dužnost, suci se imenuju na vrijeme od pet godina. Nakon ponovnog imenovanja sudac obavlja svoju dužnost stalno.

Za suca može biti imenovan državljanin Republike Hrvatske koji ima završen pravni fakultet i položen pravosudni ispit, radno iskustvo na određenim pravnim poslovima, stručnu sposobnost i iskazane radne sposobnosti. Tako primjerice za suca prekršajnog i općinskog suda može se imenovati osoba koja je nakon položenog pravosudnog ispita radila kao savjetnik u sudu ili drugim pravosudnim tijelima najmanje dvije godine, odnosno, bila odvjetnik, javni bilježnik, javnobilježnički prisjednik ili nastavnih pravnih predmeta na Pravnom fakultetu, odnosno, osoba koja je radila na drugim pravnim poslovima nakon položenog pravosudnog ispita najmanje četiri godine. Navodimo, također primjerice, da se za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske može imenovati osoba koja je najmanje 15 godina radila kao dužnosnik u sudu ili drugim pravosudnim tijelima ili koja je isto toliko vremena bila odvjetnik ili javni bilježnik, kao i sveučilišni profesor pravnih znanosti koji ima položen pravosudni ispit i najmanje 15 godina radnog iskustva.

Sudac će biti razriješen sudačke dužnosti ako to sam zatraži, ako trajno izgubi sposobnost obavljanja svoje dužnosti, ako bude osuđen za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim za obavljanje sudačke dužnosti, zatim, ako u skladu sa zakonom, zbog počinjenog teškog stegovnog djela, tako odluči Državno sudbeno vijeće, te kada navrši 70 godina.

Od kraja 2000. godine u hrvatskim sudovima pojačana je sudačka samouprava, jer je propisano djelovanje sudačkih vijeća koja trebaju utjecati na odabir kadrova, tako da daju ocjenu obnašanja sudačke dužnosti, daju mišljenje o kandidatima za suce u sudovima iz svog djelokruga i predlažu kandidate za predsjednike sudova.

Sudac imenovan prvi puta na sudačku dužnost ocjenjuje se svake godine, a ostali se ocjenjuju svake treće godine.

Sudac ne smije pripadati ni jednoj političkoj stranci niti sudjelovati u njenim aktivnostima. Sudac ne smije obavljati drugu službu ili posao koji bi mogli utjecati na njegovu samostalnost, nepristranost ili neovisnost ili bi se umanjio njegov društveni ugled ili je inače nespojiv s obnašanjem sudačke dužnosti. Sudac je dužan zadržati za sebe sve što je doznao o strankama i njihovim pravima i obvezama i pravnim interesima u okviru obnašanja sudačke dužnosti, te čuvati tajnost svih podataka koji tijekom suđenja nisu bile predmetom javne rasprave.

Sudac je dužan stalno se stručno usavršavati i sudjelovati u programima obrazovanja i usavršavanja.

Predsjednika suda imenuje ministar nadležan za poslove pravosuđa između kandidata koje predloži sudačko vijeće. Predsjednik suda imenuje se na četiri godine, nakon čega može biti ponovno imenovan. Predsjednik suda koji nije ponovno imenovan nastavlja obnašati sudačku dužnost na sudu u koju je imenovan za suca.

/Posljednja izmjena: 21.5.2010./