Položaj sudaca

Odredbe o položaju sudaca sadrži Ustav Republike Hrvatske u odjeljku "Sudbena vlast", a položaj sudaca je uređen i u više zakona, od kojih su najvažniji Zakon o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16 i 67/18) i Zakon o državnom sudbenom vijeću ("Narodne novine", broj 116/10, 57/11, 130/11, 13/13, 28/13, 82/15 i 67/18 ).

Uvjeti za imenovanje sudaca propisani su odredbama Zakona o državnom sudbenom vijeću.

Sudac obnaša sudačku dužnost samostalno ili sudjeluje u radu sudskog vijeća. Sudac obavlja sudbenu vlast neovisno u okviru djelokruga i nadležnosti određene zakonom.

Prava i dužnosti sudaca određena su zakonom.

Sudac se mora ponašati tako da čuva svoj ugled i ugled sudbene vlasti, te ne dovede u pitanje svoju nepristranost i neovisnost u suđenju i samostalnost sudbene vlasti.

Sudac ne smije biti član političke stranke niti se baviti političkom djelatnošću.

Sudac se slobodno udružuje u sudačke udruge radi zaštite neovisnosti i interesa sudaca.

Sudac se ne smije koristiti svojim radom u sudu i ugledom suda za ostvarenje svojih privatnih interesa. Sudac ne smije obavljati odvjetničku ili javnobilježničku službu ili poslove člana upravnog ili nadzornog odbora trgovačkog društva ili druge pravne osobe. Sudac ne smije obavljati niti drugu službu ili posao koji bi mogli utjecati na njegovu samostalnost, nepristranost ili neovisnost ili bi se umanjio njegov društveni ugled ili je inače nespojiv s obnašanjem sudačke dužnosti.

Sudac je dužan stalno se stručno usavršavati i sudjelovati u programima obrazovanja i usavršavanja Pravosudne akademije ili Europske mreže centara za stručno usavršavanje pravosudnih dužnosnika.

Sudac je ovlašten pisati stručne ili znanstvene radove, objavljivati sadržaje pravomoćnih sudskih odluka, sudjelovati kao predavač na Pravosudnoj akademiji te kao nastavnik ili suradnik u nastavi iz područja prava na sveučilišnom i stručnom studiju, sudjelovati u radu stručnih ili znanstvenih skupova i sudjelovati u pripremanju nacrta propisa.

Sudac ima pravo na:

  • plaću koja je utvrđena za suca suda u koji je imenovan,
  • dodatak na plaću kad je sudac upućen na rad u drugi sud,
  • naknadu umjesto plaće kad je spriječen obnašati sudačku dužnost,
  • mirovinsko i zdravstveno osiguranje i prava koja iz toga proizlaze po općim propisima,
  • odmore i dopuste koje imaju djelatnici u sudu i godišnji odmor u trajanju od 30 radnih dana,
  • materijalne troškove pod uvjetima utvrđenim zakonom i drugim propisima,
  • naknadu za odvojeni život od obitelji, kao i naknadu troškove putovanja u mjesto stanovanja obitelji u vrijeme tjednog odmora i državnih blagdana, kada je sudac privremeno upućen na rad u drugi sud ili raspoređen na rad u Ministarstvo pravosuđa ili obnaša dužnost suca najvišeg suda određene vrste ili suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske,
  • naknadu troškova prijevoza na posao i s posla ako sudac ne prebiva u mjestu sjedišta suda,
  • naknadu za službena putovanja i putne troškove u svezi s obnašanjem sudačke dužnosti
  • stručno usavršavanje u okviru sredstava osiguranih za tu namjenu.

Ako sudac bude imenovan za ministra pravosuđa, ili izabran za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske sudačka dužnost mu miruje dok obnaša dužnost na koju je imenovan odnosno izabran.

Sudac uz svoj pristanak može biti raspoređen i na druge poslove u Ministarstvo pravosuđa, Pravosudnu akademiju i Državno sudbeno vijeće na vrijeme do četiri godine, za koje vrijeme mu sudačka dužnost miruje.

Sudac može na prijedlog Vlade Republike Hrvatske biti imenovan za suca međunarodnog suda ili na neku drugu dužnost u međunarodnim sudovima, međunarodnim misijama ili međunarodnim oganizacijama i za to vrijeme mu miruju sva prava i dužnosti koje proizlaze iz obnašanja sudačke dužnosti u tijelima sudbene vlasti Republike Hrvatske.

Sudac može sudjelovati u programima razmjene ili biti upućen u institucije, agencije, tijela ili urede Europske unije ili druge međunarodne organizacije, institucije, tijela, misije i projekte te mu za vrijeme trajanja razmjene ili upućivanja sudačka dužnost miruje.

Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi, svojim nezakonitim ili nepravilnim radom. Republika Hrvatska može od suca zatražiti naknadu isplaćene naknade samo kad je sudac štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje. Također, Republika Hrvatska tražit će od suca povrat isplaćene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ako je povreda nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom suca.

vrh stranice