Novosti

Priopćenja

2.12.2021.

Opća sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske: nisu prihvatljive periodične sigurnosne provjere za suce

Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske mr. sc. Radovan Dobronić dana 29. studenog 2021. dostavio je Ministarstvu pravosuđa i uprave jednoglasno očitovanje Opće sjednice VSRH na nacrt konačnog teksta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima.

Prema stavu Opće sjednice VSRH neprihvatljiva je dopuna Zakona o sudovima koja propisuje redovite periodične sigurnosne provjere za sve suce.

Kao prvo odredba je diskriminatorna u odnosu na suce kao dužnosnike sudbene vlasti jer u sklopu ravnopravnosti tri državne vlasti, takve periodične provjere se ne predviđaju niti se propisuju za nositelje izvršne i zakonodavne vlasti.

Na način kako je to predložilo Ministarstvo, suci u Republici Hrvatskoj bili bi jedini u nekoj zemlji članici EU koji bi bili podvrgnuti takvim provjerama. Naime prema Savjetodavnom vijeću europskih sudaca, tijelu Vijeća Europe, utjecaj sigurnosnih službi, koje su dio izvršne vlasti, na ocjenu obnašanja sudačke dužnosti i njihovu karijeru, u suprotnosti je s načelom podjele vlasti, i neovisnosti sudbene vlasti.

Pri tome naglašavamo kako postoje drugi zakonom propisani postupci (porezni, stegovni, kazneni, prekršajni i dr.) putem kojih je moguće provjeriti imovinu sudaca odnosno utvrditi jesu li pojedini suci počinili djela koja bi ukazivala na njihovu nepodobnost ili "sigurnosnu ugrozu".

Također, Opća sjednica iskazala je jednoglasno neslaganje s prijedlogom dopune Zakona o sudovima kojom bi vještake imenovao ministar pravosuđa, a samo uz neobvezujuće izjašnjavanje predsjednika sudova. Naime ta činjenica, ne samo što predstavlja miješanje izvršne vlasti u sudbenu, već i obzirom da je država česti sudionik sudskih postupaka, dovela bi do dojma pristranosti u parničnim i kaznenim postupcima, te bi ugrozila pravo stranaka na nepristrani sud koji će odlučiti o njihovim pravima i obvezama.

Osim toga sjednica je izrazila jednoglasno neslaganje s prijedlogom dopuna Zakona o područjima i sjedištima sudova u dijelu koji se odnosi na ukidanje specijalizacije drugostupanjskih sudova. Naime, nelogično je da se potiče daljnja specijalizacija prvostupanjskih sudova, dok se ukida specijalizacija drugostupanjskih.

Na sjednici je stavljen prijedlog za nadopunu Zakona u dijelu kojim se uređuje izbor predsjednika Vrhovnog suda.

Detaljnije na poveznici:

- OČITOVANJE na nacrt Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



29.11.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i uništavanje kulturnih i povijesnih spomenika

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbu optuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Rijeci. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i kazneno djelo uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika. Osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora 15 (petnaest) godina. Suđeno mu je u odsutnosti.

Optuženik je osuđen zbog ubijanja civilnog stanovništva, rušenja i paljenja kuća i rušenja sakralnih objekata 1991. za vrijeme oružanog sukoba. Sudjelovao je u napadu na jedno selo i izdavao naredbe da se puca bez izbora po civilnim ciljevima i objektima. Kad je svladan otpor, pri ulasku u selo, zajedno s još dvojicom muškaraca rukovodio je vojnim postrojbama. Zapovjedio je likvidaciju civila, rušenje kuća i sakralnih objekata i pljačku imovine. Ubijeno je najmanje 32 civila, stanovnika sela. Porušen je, znatno oštećen i spaljen dio domaćinstava. Vrjednija pokretna imovina iz tih kuća je opljačkana i odnesena. Razrušena je mjesna župna crkva sa župnim dvorom.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da će izrečena jedinstvena kazna zatvora ispuniti svrhu kažnjavanja. Pravilno je prvostupanjski sud optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio prijašnju neosuđivanost u Republici Hrvatskoj. Kao otegotna okolnost je cijenjeno smrtno stradavanje najmanje 32 civilne osobe koje su ubijene raznim načinima (strijeljanjem, vješanjem, zapaljenjem, izrezani motornom pilom). Cijenjeno je i da je nastupila velika materijalna šteta na civilnim i sakralnim objektima.

Tako odmjerena kazna odgovara stupnju krivnje optuženika i pogibeljnosti kaznenih djela. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela. Izricanje blaže ili strože kazne nije opravdano.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH Kž-rz 22/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



25.11.2021.

Vrhovni je sud djelomično ukinuo te djelomično potvrdio presudu Županijskog suda u Rijeci

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci optuženik je osuđen zbog produljenog kaznenog djela zlouporabe obavljanja dužnosti državne vlasti, a oslobođen optužbe zbog kaznenog djela sprečavanja dokazivanja.

Vrhovni je sud prihvatio žalbu optuženika i ukinuo presudu u osuđujućem dijelu. To se odnosi na optužbu da je optuženik, nakon što je izabran za gradonačelnika 2009., iskoristio svoj položaj i ovlasti da bi pogodovao trgovačkom društvu kojeg je osnovao. Riječ je o trgovačkom društvu koje je već prije za grad obavljalo poslove vezane za javnu rasvjetu. Prema optužnici, optuženik je omogućio tom društvu da i dalje zadrži poslovne odnose s gradom. Formalno je prenio vlasništvo poslovnih udjela na drugu osobu, ali zadržao upravljačka prava u društvu. Tereti se da je znao da njegovo društvo nije jedini gospodarski subjekt koji može izvršiti radove za grad i da nisu ispunjeni uvjeti za javnu nabavu bez prethodne objave. Kao gradonačelnik donio je odluku o takvoj vrsti javne nabave. Potom je grad je s tim trgovačkim društvom zaključio dva ugovora o izvođenju radova. Na temelju tih ugovora društvu je isplaćeno 521.470,20 kuna i 201.410,68 kuna.

U tom je dijelu prvostupanjska presuda ukinuta jer za sada ne stoje zaključci prvostupanjskog suda da je prijenos poslovnih udjela društva bio samo formalan, a ne i stvaran i da je optuženik zadržao upravljačka prava i time stvarno obavljao privatnu djelatnost. Prvostupanjski sud miješa pojmove upravljačka i vlasnička prava. Vrhovni sud smatra da činjenice koje su utvrđene u postupku, za sada, dovode u sumnju zaključke prvostupanjskog suda. Nakon prijenosa poslovnih udjela društva optuženik nije bio član uprave društva. Provođenje postupka javne nabave na način da su prekršena zakonska pravila o javnoj nabavi ne predstavlja samo po sebi kazneno djelo jer posljedica može biti i prekršajna odgovornost. Kod kaznenog djela cilj postupanja je pribavljanje imovinske koristi svojoj privatnoj djelatnosti. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud s više pažnje ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima. Na temelju takve ocjene izložiti će sve nesporne činjenice. Potom će određeno i potpuno izložiti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane. Nakon toga će donijeti novu odluku koju će pravilno i potpuno obrazložiti.

Vrhovni je sud u preostalom dijelu potvrdio prvostupanjsku oslobađajuću odluku. Odluka se odnosi na optužbu da je optuženik tražio od svjedoka u kaznenom postupku protiv njega da izmjeni neke rečenice svog iskaza na predstojećoj sudskoj raspravi. Tereti se da se prilikom susreta sa svjedokom poslužio i okolnošću da pomajci svjedoka upravo ističe ugovor o radu na određeno vrijeme u trgovačkom društvu u kojem je on predsjednik skupštine. Nakon razgovora, istog dana, pomajci svjedoka je produljen ugovor o radu.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da činjenica da je pomajci svjedoka doista istog dana produljen radni odnos za daljnja tri mjeseca sama po sebi nikako nije dostatna za zaključak da bi to bio rezultat utjecaja optuženika u smislu protuusluge za izmjenu iskaza svjedoka na raspravi koja tek treba uslijediti u kaznenom postupku. Niti jedan izvedeni dokaz ne govori s izvjesnošću da se spontani susret optuženika i svjedoka mogao shvatiti kao utjecaj na svjedoka u pravcu izmjene njegovog svjedočkog iskaza. Riječ je o kratkom razgovoru s izmjenom nekoliko riječi bez pobližeg upuštanja u raspravu o bilo čemu. Nikada se poslije tog susreta i razgovora optuženik nije obratio svjedoku niti mu konkretizirao koje bi to rečenice trebalo izmijeniti u iskazu pred sudom. Stoga nije utvrđeno da je optuženik počinio kazneno djelo sprečavanja dokazivanja.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž Us 32/2018

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



24.11.2021.

Vrhovni sud Republike Hrvatske – o ništetnosti ugovora o kreditu može se po službenoj dužnosti odlučivati i u parnicama radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena

Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev 3357/2018-4 od 26. listopada 2021. zauzeo je pravno shvaćanje da su sudovi ovlašteni, ne samo u povodu prigovora ugovorne strane, već i po službenoj dužnosti u parnicama radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (neovisno od žalbenog razloga zbog kojeg je ovršenik upućen na parnicu) procjenjivati valjanost spornog pravnog posla iz solemniziranog ugovora o kreditu na temelju kojeg je određena ovrha.

Prema navedenom shvaćanju pogrešan je zaključak nižestupanjskih sudova da se ništetnost solemniziranog ugovora o kreditu koji su tuženici sklopili s bankom može ocjenjivati samo u posebnoj parnici radi utvrđenja ništetnosti, ali ne i u parnici radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena.

Odluku u cijelosti možete pročitati na mrežnim stranicama ovog suda pristupom na poveznicu:

- Rev-3357/2018

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



17.11.2021.

Vrhovni sud Republike Hrvatske i Pravosudna akademija organizirali su dvodnevni seminar „Novine u građanskom zakonodavstvu – 2021.”, koji je održan 11. i 12. studenoga 2021. u Hotelu Well u Tuheljskim Toplicama.

Seminar su otvorili mr.sc. Radovan Dobronić, predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske, mr.sc. Josip Salapić, državni tajnik Ministarstva pravosuđa i uprave, te Damir Kontrec, sudac i predsjednik Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ujedno i moderator seminara.

Prvog dana seminara izlagali su Dragan Katić i mr.sc. Igor Periša, suci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te dr.sc. Sanja Zagrajski, sutkinja Županijskog suda u Osijeku.

Drugog dana seminara izlagali su dr.sc. Jadranko Jug i Goranka Barać-Ručević, suci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Gordana Držaić, sutkinja Županijskog suda u Zagrebu te Iva Karin Šipek i Maja Praljak, sutkinje Trgovačkog suda u Zagrebu. Završni dio seminara bio je namijenjen odgovorima na pitanja prikupljenih tijekom održavanja seminara kroz diskusiju sudionika i izlagača.

U radu seminara sudjelovalo je 180 sudionika iz redova Vrhovnog suda Republike Hrvatske, županijskih i općinskih sudova, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i trgovačkih sudova, Državnog odvjetništva Republike Hrvatske te županijskih i općinskih državnih odvjetništava.

Sudionici, kao i izlagači, ocijenili su seminar vrlo uspješnim, kako sadržajno tako i organizacijski, pri čemu valja istaknuti da je dvodnevni seminar održan uz pridržavanje epidemioloških mjera.

Detaljnije na poveznici:

- Seminar

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



15.11.2021.

Vrhovni sud djelomično postrožio u odluci o kazni presudu za primanje mita

Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je presudu kojom je djelomično prihvatio žalbu USKOK-a i preinačio u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Zagrebu u odnosu na jednog optuženika, a potvrdio presudu u odnosu na drugog optuženika. Žalbe optuženika su odbijene. Time je postala pravomoćna presuda kojom je prvi optuženik proglašen krivim za počinjenje produljenog kaznenog djela primanje mita, a drugi optuženik za počinjenje kaznenog djela davanje mita.

Optuženici su osuđeni zbog događaja od 2011. do 2016. u vezi javne nabave za remont sedam borbenih aviona i dokup pet takvih aviona. Prvi optuženik (tada službena osoba Ministarstva obrane Republike Hrvatske i član raznih tehničkih povjerenstava) zauzeo se da tehnička povjerenstva daju pozitivno mišljenje i prednost za obavljanje poslova remonta aviona onome tko mu pristane dati mito, bez obzira na stvarnu tehničku sposobnost mogućih izvršitelja za obavljanje tih poslova. Od drugog optuženika (predstavnika trgovačkog društva zastupnika jednog stranog trgovačkog društva potencijalnog izvršitelja remonta) zatražio je neutvrđeni iznos novca, a od predstavnika drugog trgovačkog društva (zastupnika drugog stranog potencijalnog izvršitelja remonta) zatražio je 50.000,00 EUR-a mita. Predstavnici drugog društva su odbili isplatiti novac, a drugi optuženik je pristao i obećao isplatiti mito. Nakon takvog dogovora Ministarstvo je s prvim stranim trgovačkim društvom sklopilo ugovor za nabavu remonta sedam te nabavu i nadogradnju pet aviona premda to društvo nije posjedovalo uvjete za obavljanje tog posla. Ugovor je bio vrijedan 13.998.827,94 EUR-a i u cijelosti je izvršen. Drugi optuženik je prema dogovoru u više navrata predavao dogovoreni iznos novca prvom optuženiku. Na taj način je prvi optuženik ukupno preuzeo neutvrđeni iznos mita, ali najmanje 10.000,00 EUR-a.

Prvostupanjskom je presudom prvi optuženik osuđen na kaznu zatvora 1 (jedna) godina i 8 (osam) mjeseci, a drugi optuženik na kaznu zatvora 1 (jedna) godina. Vrhovni je sud preinačio u odluci o kazni prvostupanjsku presudu u odnosu na prvog optuženika i osudio ga na kaznu zatvora 3 (tri) godine. Za drugog optuženika potvrđena je prvostupanjska presuda.

Od prvog optuženika je oduzeta imovinska korist (10.000,00 eura) i naloženo mu platiti oduzeti iznos u korist Republike Hrvatske.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud za prvog optuženika odmjerio kaznu u prekratkom trajanju jer sve utvrđene okolnosti nisu primjereno vrednovane prilikom odmjeravanja visine kazne zatvora. Koruptivne radnje su se odvijale u specifičnim okolnostima važnim za interese Republike Hrvatske. O uspjehu obavljenog remonta ovisila je mogućnost ispunjavanja obveza preuzetih iz NATO saveza. U takvim okolnostima značajna je otegotna okolnost da prvi optuženik kao vojna osoba čini produljeno kazneno djelo primanja mita samo zato da bi se nezakonito obogatio. Takvim koruptivnim ponašanjem naškodio je ugledu tijela državne uprave koja su po definiciji dužna postupati savjesno i zakonito te svojim djelovanjem stvarati povjerenje građana u vladavinu prava i jednakost svih pred zakonom. Iskazao je visok stupanj kriminalne volje, upornosti i ustrajnosti. Ozbiljno je narušio povjerenje ne samo države koja mu je povjerila takvu dužnost nego i građana u zakonito postupanje vojnih institucija. Time je izazvao sumnje u posao i sve ostale sudionike koji su u istome pošteno sudjelovali. Zbog tih je okolnosti nužno strože kažnjavanje.

U odnosu na kaznu drugom optuženiku prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne okolnosti. Kao olakotna okolnost je cijenjena dosadašnja neosuđivanost. Otegotnim je ocijenjeno što je iskazao kriminalnu volju i upornost prilikom predaje mita. Bio je motiviran isključivo interesom osiguranja obavljanja posla remonta društvu kojeg je zastupao.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da su postrožena kazna prvom optuženiku, kao i kazna na koju je osuđen drugi optuženik, primjerene težini i okolnostima počinjenih kaznenih djela i njihovim osobnostima. Korupcija, posebno u tijelima državne uprave, izrazito je štetna jer potkopava temelje uređenog demokratskog društva kakvim Republika Hrvatska teži biti, a to nije dopustivo. Takvim će se kaznama ostvariti svrha kažnjavanja i u dostatnoj mjeri izraziti odgovarajući prijekor društva prema koruptivnim kaznenim djelima. Kazna će utjecati na počinitelje da ubuduće ne čine kaznena djela. Utjecat će i na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja opravdano. Istovremeno će se pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava.

U prilogu priopćenja nema poveznice na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer je javnost bila isključena za raspravu na prvostupanjskom sudu i na sjednici Vrhovnoga suda. Isključenje se nije odnosilo na objavu presude na prvostupanjskom sudu (kada je pročitan činjenični opis djela i odluke suda uključujući izrečene kazne). Javnost je isključena radi zaštite sigurnosti i obrane Republike Hrvatske i zaštite tajne kojoj bi štetila javna rasprava.

 

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić







12.11.2021.

Vrhovni sud u povodu žalbe državnog odvjetnika djelomično preinačio, a djelomično potvrdio oslobađajuću presudu Županijskog suda u Zagrebu

Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačio oslobađajuću presudu Županijskog suda u Zagrebu i odbio optužbu za jedno kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti protiv dvojice optuženika, a potvrdio prvostupanjsku oslobađajuću odluku za drugo kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti protiv iste dvojice optuženika. Prvostupanjskom presudom su dvojica optuženika oslobođeni optužbe da bi počinili svaki dva kaznena djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti.

Optužnica ih je teretila da su 2009. potaknuli predsjednika uprave trgovačkog društva u vlasništvu Republike Hrvatske da iskoristi svoj položaj i ovlasti. Prvom optuženiku (tada predsjednik Vlade Republike Hrvatske) stavljeno je na teret da je na traženje drugog optuženika (vlasnika jednog trgovačkog društva) zatražio od predsjednika uprave trgovačkog društva u vlasništvu države da odobri zajam od 15 milijuna kuna društvu u vlasništvu drugog optuženika. Prema optužnici, predsjednik uprave na to je pristao. Time je, prema optužnici, neosnovano omogućio društvu drugog optuženika korištenje financijskih sredstava društva u vlasništvu države. Zajam je odobren i isplaćen unatoč propisima koji to zabranjuju. Nije vraćen u ugovorenom roku od 60 dana pa je zaključeno nekoliko dodataka ugovora kojima se produljuje rok povrata. Vraćen je nakon više od 6 mjeseci.

Vrhovni je sud utvrdio da je za ovo kazneno djelo za koje su optuženici oslobođeni optužbe nastupila zastara kaznenog progona. U optužnici je kao vrijeme počinjenja djela navedeno „20. ožujka 2009.“ Prema Kaznenom zakonu za kazneno djelo koje je bilo predmet postupka zastara kaznenog progona nastupa deset godina nakon počinjenja djela. Ako je prije nastupa zastare donesena prvostupanjska presuda, onda se zastara kaznenog progona produljuje za dvije godine. S obzirom na to da je od počinjenja djela prošlo više od 12 godina, utvrđeno je da je nastupila zastara kaznenog progona. Kada nastupi zastara kaznenog progona, tada se prema zakonu i po službenoj dužnosti optužba mora odbiti pa je takvu odluku Vrhovni sud i donio u odnosu na ovaj dio optužbe.

U preostalom je dijelu Vrhovni sud potvrdio prvostupanjsku oslobađajuću odluku. Odluka se odnosi na optužbu protiv obojice optuženika za kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti. Prema optužnici, nakon što je došlo do povećanja cijene električne energije za sve povlaštene kupce, prvi je optuženik (tada predsjednik Vlade Republike Hrvatske), na traženje drugog optuženika (vlasnika jednog trgovačkog društva), zatražio od predsjednika uprave trgovačkog društva u vlasništvu države da se to povećanje cijena ne primjenjuje na trgovačka društva u vlasništvu drugog optuženika. Prema optužnici, predsjednik uprave je na to pristao. Omogućio je neosnovano odobrenje popusta tim trgovačkim društvima bez odluke Uprave. Time je prema optužnici prouzročena šteta društvima u sastavu grupacije društva u vlasništvu države od 3.833.782,97 kuna.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije dokazano da bi obojica optuženika potakla predsjednika uprave na zlouporabu položaja i ovlasti. Raniji suokrivljenik, predsjednik uprave, u postupku je postao svjedok optužbe. Svojim je iskazom teretio obojicu optuženika. Međutim, drugi ispitani svjedoci, a niti dokumentacija u spisu ne potvrđuju iskaz predsjednika uprave. Obrana nije mogla ostvariti svoje pravo ispitati predsjednika uprave tijekom postupka kao svjedoka jer je umro. Pravo ispitati svjedoka optužbe sastavni je dio prava na pravični postupak. To pravo jamči Ustav Republike Hrvatske i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda. Poštivanjem prava obrane da se svjedoci optužbe pozivaju pred sud i ispituju omogućuje se jednaki položaj okrivljenika i tužitelja u radnji ispitivanja svjedoka optužbe. To ovdje nije bilo moguće. Osim toga, u postupku nema jasnih i nedvojbenih dokaza da bi optuženici poticali predsjednika uprave na način kako se terete optužnicom. Nema činitelja protuteže koji bi potvrdili iskaz predsjednika uprave pa tako niti da je postupanje predsjednika uprave u vezi donošenja odluke o umanjenju cijene bila izravna posljedica čina poticatelja. Donošenje osuđujuće presude, koja bi se isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljila na takvom „hendikepiranom dokazu“, predstavljalo bi očitu povredu prava na pravičan postupak. Pravilno su stoga optuženici oslobođeni optužbe.

Detaljnije na poveznici::

- VSRH I Kž 281/2019

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




10.11.2021.

Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio u oglednom postupku

Svojim rješenjem Gop-1/2021-4 od 3. studenog 2021. vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u oglednom postupku, odlučujući o pitanjima važnim za jedinstvenu primjenu prava, odgovorilo je na postavljena pravna pitanja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški zbog velikog broja tužbi u istim i/ili sličnim sporovima državnih službenika protiv poslodavca Republike Hrvatske.

1. Odgovor na postavljeno pitanje:

"(…) treba li izjednačiti osnovicu za obračun plaće u 2016. (u razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017.) za državne službenike i namještenike s osnovicom javnih službenika s obzirom na odredbu čl. 6. Sporazuma o izmjenama i dopunama Sporazuma o osnovici za plaće u državnim službama od 23. prosinca 2016. godine, te odredbu čl. 9. st. 2. Izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 23. prosinca 2016., te s obzirom na ranije sklopljene Kolektivne ugovore između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi, te Sindikata državnih službenika i namještenika, zakonske i podzakonske akte kojima se određuje/određivala ista osnovica za obračun plaće u javnim i državnim službama?"

glasi:

Činjenica da su osnovice za obračun plaće državnih službenika i namještenika bile iste kao i osnovice za obračun plaće javnih službenika sve do sklapanja Sporazuma o izmjenama i dopunama Sporazuma o osnovici za plaće u državnim službama od 23. prosinca 2016. te Izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 23. prosinca 2016., ne predstavlja osnovan razlog za njihovo izjednačavanje u razdoblju nakon potpisivanja navedenih akata, niti do izjednačavanja može doći pozivanjem na odredbu čl. 6. Sporazuma o izmjenama i dopunama Sporazuma o osnovici za plaće u državnim službama od 23. prosinca 2016. godine, te odredbu čl. 9. st. 2. Izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 23. prosinca 2016.

2. Odgovor na postavljeno pitanje:

"(…) treba li primijeniti osnovicu za obračun plaće u iznosu od 5.415,37 kn u odnosu na državne službenike, neovisno o činjenici što je između sindikata i RH sklopljen Sporazum o izmjenama i dopunama Sporazuma o osnovici za plaće u državnim službama od 23. prosinca 2016., te na temelju toga potpisana Izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 23. prosinca 2016.?"

glasi:

Nakon što je između sindikata državnih službenika i RH sklopljen Sporazum o izmjenama i dopunama Sporazuma o osnovici za plaće u državnim službama od 23. prosinca 2016., te na temelju toga potpisana Izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 23. prosinca 2016., kojom je za 2016. godinu utvrđena osnovica za obračun plaće u iznosu od 5.108,84 kn, plaća državnih službenika može se u razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. godine obračunavati samo primjenom osnovice u iznosu od 5.108,84 kn.“

Na taj način, Vrhovni sud Republike Hrvatske je donio pravno shvaćanje unaprijed, te omogućio prvostupanjskim sudovima da brže i lakše donesu svoje odluke. Time će se povećati pravna sigurnost, jer neće biti moguće da sudovi donesu različite odluke o postavljenim pravnim pitanjima a strankama će se omogućiti pravo na suđenje u razumnom roku, uz manje troškove postupka, i u krajnjoj liniji, smanjiti opterećenost VSRH istovrsnim predmetima, zbog toga što više neće biti potrebe za ujednačavanjem različite sudske prakse sudova nižeg stupnja.

Odluku u cijelosti možete pročitati na mrežnim stranicama ovog suda pristupom na poveznicu:

- Gop-1/2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



2.11.2021.

Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačio u pravnoj oznaci i u odluci o kazni osudu optuženom za ratni zločin protiv civilnog stanovništva

Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je presudu kojom je preinačio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Osijeku u pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni. Optuženik (rođen 1967.) pravomoćno je proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina. Prvostupanjsku je kaznu zatvora 8 (osam) godina Vrhovni sud preinačio i optuženika osudio na kaznu zatvora 7 (sedam) godina. Suđeno mu je u odsutnosti.

Optuženik je osuđen zbog silovanja civilnog stanovništva 1992. Nakon okupacije otišao je do jedne kuće i pištoljem prijetio ženi koja se nalazila unutra. Poznavao ju je od ranije. Žicom joj je vezao ruke, vukao i tražio od nje novac i zlato. Uzeo je pronađeno zlato. Potom je ženu udario palicom i više puta silovao.

Vrhovni je sud zaključio da je prvostupanjski sud postupanje optuženika pogrešno pravno označio kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva prema ranije važećem zakonu. Kazneno djelo ratnog zločina počinjeno za vrijeme okupacije silovanjem civilnog stanovništva predviđeno je u važećem Kaznom zakonu. Dakle, postoji pravni kontinuitet između tih djela, ali je sada važeći Kazneni zakon blaži zakon pa ga zato treba primijeniti. Zato je preinačena prvostupanjska presuda u oznaci kaznenog djela ratnog zločina.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud pravilno cijenio optuženiku kao olakotnu okolnost dosadašnju neosuđivanost. Otegotnim je cijenjeno što je djelo počinio s maksimalnim stupnjem krivnje. Djelo je počinio i u cilju zadovoljenja svojih seksualnih potreba. Pritom je iskazao izrazitu drskost. Posljedica njegovog čina je trajni poremećaj duševnog zdravlja žrtve. Svojim bijegom ometao je vođenje kaznenog postupka. Zbog preinake prvostupanjske presude u pravnoj oznaci djela optuženik je sada osuđen po blažem zakonu. Ocijenjeno je da je kazna zatvora 7 godina primjerena svim utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima.

Preinačenom se kaznom može ostvariti svrha kažnjavanja uključujući i jasnu društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela. Ovakvom kaznom će se utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela. Utjecat će se i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Kazna sadrži i dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio žrtvi.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH Kž-rz 19/2019

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



2.11.2021.

Vrhovni sud djelomično potvrdio, a djelomično ukinuo u odluci o troškovima kaznenog postupka presudu Županijskog suda u Rijeci

Vrhovni je sud donio presudu i rješenje kojim je djelomično prihvatio žalbu državnog odvjetnika i ukinuo prvostupanjsku presudu u odluci o troškovima kaznenog postupka. U preostalom je dijelu odbio žalbe stranaka i žrtve i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Rijeci. Time je optuženik pravomoćno proglašen krivim za teško kazneno djelo protiv spolne slobode. Optuženik je osuđen na kaznu zatvora 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi.

Optuženik je osuđen jer je u ljeto 2018. noću prišao nepoznatoj djevojci i na silu pokušao s njom izvršiti spolni odnošaj. Žrtva se opirala i zvala pomoć. Udaljio se, ali se za par minuta vratio s tupim predmetom. Udario je žrtvu u glavu pa je pala na tlo. Zbog jake boli uslijed zadobivene teške tjelesne ozljede glave nije mogla pružiti otpor. Optuženik je otkopčao njene hlače i izvršio spolni odnos.

Odlukom Vrhovnog suda dio prvostupanjske presude je ukinut. To se odnosi na odluku o troškovima kaznenog postupka. Vrhovni je sud utvrdio da je prvostupanjski sud tek djelomično odlučio o nastalim troškovima postupka. Pogrešno je naloženo optuženiku da naknadi troškove tumača jer troškovi usmenog i pisanog prevođenja optuženiku koji ne razumije hrvatski jezik padaju na teret proračunskih sredstava. Nakon što utvrdi koji su sve troškovi nastali tijekom postupka prvostupanjski će sud posebnim rješenjem odlučiti o troškovima postupka.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da će kazna na koju je optuženik osuđen ispuniti svrhu kažnjavanja. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti koje su odlučne za individualizaciju kazne i dao im potom pravilan značaj. Olakotnim je cijenjeno da je optuženik djelo počinio kao mlađi punoljetnik (rođen 1997.). U potpunosti je priznao počinjenje djela. Otegotnim je cijenjena prijašnja osuđivanost (zbog imovinskih kaznenih djela).

Ovako odmjerena kazna primjerena je težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobi optuženika. Ova će kazna utjecati i na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja pravedno. Time će se istovremeno pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Kazna sadrži i dostatnu količinu društvene i moralne osude za zlo koje je optuženik prouzrokovao.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH Kžm 8/2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



25.10.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu i kazne za počinjenje kaznenih djela primanje i davanje mita na najvišoj razini

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbe USKOK-a i dvojice optuženika te potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je prvi optuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela primanje mita, a drugi optuženik za počinjenje kaznenog djela davanje mita. Prvi optuženik osuđen je na kaznu zatvora 6 (šest) godina, a drugi optuženik na kaznu zatvora 2 (dvije) godine. U kaznu je prvom optuženiku uračunato vrijeme lišenja slobode u ovom predmetu. Drugom optuženiku suđeno je u odsutnosti.

Prvi optuženik (tada predsjednik Vlade Republike Hrvatske) i drugi optuženik (predsjednik uprave stranog trgovačkog društva) osuđeni su jer su dogovorili da će za mito od 10.000.000,00 Eura osigurati zaključenje neosnovanih izmjena ugovora koji se odnosi na trgovačko društvo - domaću naftnu kompaniju (u kojem Republika Hrvatska ima vlasnički udio). Tim izmjenama ugovora trebalo se omogućiti stranom trgovačkom društvu prevladavajući utjecaj nad domaćom naftnom kompanijom. Dogovorili su i sklapanje ugovora o izdvajanju plinskog poslovanja iz domaće naftne kompanije koji će u cijelosti preuzeti Republika Hrvatska. Prvi optuženik, koristeći svoj položaj i autoritet, osigurao je da Vlada Republike Hrvatske zaključi takve ugovore. Ugovorima su prihvaćeni zahtjevi stranog trgovačkog društva koji su postavljeni tijekom pregovora u vezi zaključenja ovih ugovora. Drugi optuženik je kao protuuslugu za zaključenje ovih ugovora osigurao isplatu 10.000.000,00 eura prvom optuženiku. Isplata je dogovorena kroz zaključenje fiktivnih ugovora o savjetodavnim i drugim uslugama jednom trgovačkom društvu. Na taj način trgovačkom društvu je 2009. uplaćeno 5.000.000,00 eura što se trebalo isplatiti prvom optuženiku nakon određenog vremena. Do uplate druge polovice iznosa mita nije došlo.

Od prvog optuženika je oduzeta imovinska korist (5.000.000,00 eura) koju je prenio na drugu osobu - trgovačko društvo. Tom trgovačkom društvu je naloženo isplatiti oduzeti iznos u korist Republike Hrvatske.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da kazna na koju su optuženici osuđeni nije ni prestroga niti preblaga nego pravilno odmjerena s obzirom na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Prvom je optuženiku kao olakotna okolnost cijenjena životna dob (68 godina) i narušeno zdravstveno stanje. Otegotno je cijenjeno da je koruptivno kazneno djelo počinio kao predsjednik Vlade Republike Hrvatske, a to djelu daje dodatnu težinu. S obzirom na funkciju koju je obnašao, trebao je biti uzor ne samo ostalim članovima Vlade Republike Hrvatske nego i svim građanima Republike Hrvatske. Djelom je nanio štetu i ugledu Republike Hrvatske u svijetu. Osnovni motiv za počinjenje ovog kaznenog djela je bilo njegovo osobno bogaćenje. Cijenjena je i prijašnja osuđivanosti zbog istovrsnog kaznenog djela.

Okolnosti da je obiteljski čovjek i otac dvoje odrasle djece nisu okolnosti koje je trebalo posebno cijeniti kao olakotnima i koje bi imale utjecaj na blaže kažnjavanje. Jednako tako, olakotna okolnost nije niti sudjelovanje u Domovinskom ratu i vojni čin koji je stekao. Od takvih osoba se ne očekuje da čine kaznena djela, a osobito ne ovakva ili slična namjerna kaznena djela kojima se mogu ugroziti suverenost i nacionalni interesi iste države u čijem je stvaranju sudjelovao kao i ugroziti njezine temeljne vrijednosti. Koruptivna djela svakako to ugrožavaju.

Drugom optuženiku olakotnim je cijenjena prijašnja neosuđivanost. Otegotno je što je mito ponudio i dao predsjedniku Vlade Republike Hrvatske.

Izrečene kazne će ispuniti svrhu kažnjavanja u odnosu na obojicu optuženika. Istodobno će u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženike da svoja ponašanja usmjere u društveno prihvatljivom smjeru. Utjecat će i na druge da ne čine ovakva ili slična kaznena djela kroz jačanje svijesti o njihovoj pogibeljnosti. Ovdje je riječ o korupciji na najvišoj razini koja predstavlja izrazitu opasnost za temeljne vrijednosti na kojima počiva Republika Hrvatska,

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž Us 76/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



25.10.2021.

Vrhovni sud djelomično potvrdio, a djelomično preinačio u odluci o uračunavanju vremena lišenja slobode u izrečenu kaznu presudu Županijskog suda u Osijeku

Vrhovni je sud donio presudu kojom je djelomično prihvatio žalbu optuženika i preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o uračunavanju vremena lišenja slobode u izrečenu kaznu. U preostalom je dijelu odbio žalbu optuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Osijeku. Time je optuženik pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Optuženik je osuđen na kaznu zatvora 8 (osam) godina. Prvostupanjska je odluka preinačena na način da je u kaznu uračunato vrijeme lišenja slobode od 18. travnja 2018. pa nadalje.

Optuženiku i još osamnaest optuženika u prethodnom je postupku suđeno u odsutnosti te je optuženik proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora dvadeset godina. Optuženik je 2018. po Europskom uhidbenom nalogu uhićen u Bosni i Hercegovini i izručen Republici Hrvatskoj. Sudjelovao je u kaznenom postupku koji je u odnosu na njega obnovljen. Od trenutka lišenja slobode niti u jednom trenutku se nije nalazio na slobodi. U obnovljenom postupku tužitelj je smanjio kriminalnu količinu koju mu je stavio na teret i označio je blaži oblik istog kaznenog djela.

Optuženik je osuđen zbog događaja 1991. Kao vojni zapovjednik znao je da njemu podređeni pripadnici tzv. teritorijalne obrane u više navrata pucaju iz minobacača po okolnim mjestima. Nije poduzeo niti jednu radnju odnosno aktivnost da se gađaju vojni ciljevi, a izbjegavaju civilne žrtve te ne oštećuju objekti koji nisu vojnog karaktera. Nije ništa poduzeo niti da se počinitelji ovakvih protupravnih postupanja u tome spriječe odnosno da ih se u tome na učinkovit način suzbije. Uslijed tih gađanja usmrćena su dva civila, a dvoje su ozlijeđeni. Došlo je i do znatnog uništavanja i oštećenja kuća te i gospodarskih i komunalnih objekata.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da će kazna zatvora 8 godina ispuniti svrhu kažnjavanja. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti koje su odlučne za individualizaciju kazne i dao im potom pravilan značaj. Olakotnim je cijenjeno da optuženik prije nije osuđivan. Otac je dvoje djece. Otegotnim je cijenjeno nastupanje teških posljedica; smrt dva civila.

Ovako odmjerena kazna primjerena je težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobi optuženika. Ova će kazna utjecati i na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja pravedno. Time će se istovremeno pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Kazna sadrži i dostatnu količinu društvene i moralne osude za zlo koje je optuženik prouzrokovao.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH Kž-rz 20/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



18.10.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za ratni zločin protiv civilnog stanovništva

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbu optuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Rijeci. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Osuđen je na kaznu zatvora 8 (osam) godina. Suđeno mu je u odsutnosti.

Optuženik je osuđen zbog ubijanja civilnog stanovništva 1991. za vrijeme oružanog sukoba zajedno s još pet osoba (koji su za isti događaj već pravomoćno osuđeni). Zlostavljanjem, zastrašivanjem i maltretiranjem su htjeli natjerati civilno stanovništvo na iseljenje. Prvo su priveli tri civila na ispitivanje. Jednog su pustili, a jednog svi naizmjence tukli šakama i gumenom palicom po glavi i tijelu. Zadobivene ozljede su bile smrtonosne i na licu mjesta je preminuo. Njegovo mrtvo tijelo, kao i trećeg živog civila, trojica supočinitelja su utovarili u automobil i odvezli do jednog mjesta. Tamo su ispalili najmanje tri hica u trećeg civila. Na licu mjesta je preminuo. Tijela obojice civila su prekrili granama i otišli. Sutradan su se četvorica supočinitelja vratili i tijela ubijenih civila prenijeli i bacili u obližnju jamu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da će izrečena kazna zatvora ispuniti svrhu kažnjavanja. Pravilno je prvostupanjski sud optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio prijašnju neosuđivanost. Kao otegotna okolnost je cijenjena ustrajnost, okrutnost i nečovječnost u zlostavljanju i maltretiranju civila. U dijelu u kojem je neposredno sudjelovao optuženik smrtno je stradala nevina civilna osoba, samo zato što je bila pripadnik druge nacionalnosti.

Tako odmjerena kazna odgovara stupnju krivnje optuženika i pogibeljnosti kaznenog djela. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela. Izricanje blaže ili strože kazne nije opravdano.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH Kž-rz 2/2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



13.10.2021.

Vrhovni je sud djelomično ukinuo, djelomično preinačio u odluci o kazni i u o oduzimanju imovinske koristi te djelomično potvrdio presudu Županijskog suda u Zagrebu

U kaznenom postupku koji se vodio protiv četvero optuženika i jedne optužene pravne osobe (politička stranka) prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu tri optuženika su osuđena zbog kaznenih djela udruživanja za počinjenje kaznenog djela, zlouporabe položaja i ovlasti te pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti. Za optuženu pravnu osobu utvrđeno je da je odgovorna za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti. Jedan optuženik je oslobođen optužbe zbog kaznenih djela udruživanje za počinjenje kaznenog djela i pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti. Tijekom prvostupanjskog kaznenog postupka za jednu je optuženicu obustavljen kazneni postupak jer je umrla, a za drugu optuženu pravnu osobu (trgovačko društvo) obustavljen jer je prestala postojati.

Vrhovni je sud Republike Hrvatske donio presudu kojom je djelomično prihvatio žalbu jednog optuženika i drugih osoba na koje je prenesena imovinska korist i preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i u odluci o oduzimanju imovinske koristi za tog optuženika. Ujedno je djelomično ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je utvrđeno da je optuženica koja je u međuvremenu umrla, kao i optužena pravna osoba koja je u međuvremenu prestala postojati, ostvarila protupravnu imovinsku korist i koja korist je oduzeta.

Tri optuženika su osuđeni zbog događaja od 2004. do 2009. Prvi optuženik, tada predsjednik Vlade Republike Hrvatske i predsjednik optužene prave osobe, povezao je u zajedničko djelovanje ostale optuženike (uključujući osobu koja je u međuvremenu preminula i trgovačko društvo koje je u međuvremenu prestalo postojati). Grupa je postupala s ciljem pribavljanja nelegalnih sredstava, prikrivanja ostvarenih prihoda i iz istih financiranja optužene pravne osobe - političke stranke. Prvi optuženik, koristeći svoj autoritet, osobno i putem drugog optuženika (rizničara optužene pravne osobe), angažirao je i tražio od drugih državnih tijela, institucija i pravnih osoba u državnom vlasništvu da angažiraju trgovačko društvo (za koje je postupak obustavljen i kojem je direktorica bila optuženica koja je u međuvremenu umrla) za poslove nabave pojedinih roba i usluga, bez obzira na uvjete. Plaćanja su se vršila tom trgovačkom društvu za izvršene, ali i neizvršene usluge. Od tako pribavljenih sredstava direktorica tog trgovačkog društva je dio zadržala za sebe, a dio predavala drugom optuženiku kako bi dio predao prvom optuženiku. Dio je korišten i za financiranje optužene pravne osobe - političke stranke. Optužena pravna osoba - politička stranka je tim sredstvima raspolagala na način da treća optuženica (šefica računovodstva optužene pravne osobe - političke stranke) tako primljeni novac nije evidentirala u poslovnim knjigama i protivno propisima vršila je isplate većem broju osoba. Na taj je način prvi optuženik pribavio imovinsku korist 275.000,00 kuna, optužena pravna osoba - politička stranaka 14.609.497,07 kuna, direktorica trgovačkog društva 2.556.000,00 kuna i to trgovačko društvo 11.897.223,23 kune te druge osobe ukupno 3.585.438,87 kuna.

Odlukom Vrhovnog suda dio je prvostupanjske presude ukinut. To se odnosi na utvrđenje da je preminula optuženica (direktorica trgovačkog društva), kao i optužena pravna osoba koja je u međuvremenu prestala postojati, počinila protupravnu radnju kojom je ostvarila protupravnu imovinsku korist i koja korist je oduzeta. Vrhovni je sud utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer postoje postupovni propusti zbog kojih se u tom dijelu presuda ne može ispitati ni prihvatiti. Izreka presude ne sadrži sve zakonom propisane elemente. Preminula optuženica ima zakonsku nasljednicu na koju su prenesena njezina sredstva pa tako i imovinska korist ostvarena protupravnom radnjom. Zakonska je nasljednica stoga stekla položaj stranke u postupku sa svim pravima koja pripadaju okrivljeniku. Međutim, nasljednica nije pozvana na raspravu niti je ispitana. Odgovornost pravne osobe - optuženog trgovačkog društva (koje je mu međuvremenu prestalo postojati,a kojeg je slijednik stečajna masa iza tog društva) proizlazi iz protupravne radnje odgovorne fizičke osobe te se vodi jedinstveni postupak. Stoga se taj dio presude ne može izdvojiti bez štete za pravilno presuđenje pa je i u tom dijelu prvostupanjska presuda ukinuta.

Prvostupanjski će sud iznova provesti poseban postupak na temelju zahtjeva optužbe za oduzimanje imovinske koristi. U ponovljenom postupku sud će otkloniti sve nedostatke na koje je upozoren. Nakon što utvrdi je li preminula osoba počinila protupravnu radnju i je li tom radnjom ostvarena imovinska korist, donijeti će novu presudu koju je dužan i valjano obrazložiti.

Vrhovni je sud potvrdio prvostupanjsku oslobađajuću odluku. Odluka se odnosi na optužbu za četvrtog optuženika. On se tereti da je kao glasnogovornik Vlade Republike Hrvatske i šef izbornih stožera optužene pravne osobe - političke stranke pripadao grupi koja se udružila za počinjene kaznenih djela (za što su osuđeni troje optuženika i prva optužena pravna osoba- politička stranka). Prema optužnici, četvrti optuženik je prema dogovoru istupao ispred optužene pravne osob e- političke stranke i prikupljao donacije financijskih sredstva za potrebe financiranja optužene pravne sobe- političke stranke. Tereti se da je pomogao u realizaciji ne iskazivanja prikupljenih financijskih sredstava u poslovnim knjigama optužene pravne osobe- političke stranke, odnosno da je pomogao prvom optuženiku u zlouporabi položaja i ovlasti (za koje je ovaj i osuđen).

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije dokazano da bi četvrti optuženik pomagao u zlouporabi položaja i ovlasti prvom optuženiku. Niti jedan ispitani svjedok ne dovodi četvrtog optuženika u vezu s pomaganjem u prikupljanju donacija. Nije dokazano niti da bi četvrti optuženik bio povezan sa angažmanom trgovačkog društva te izvlačenjem novca u korist optužene prave osobe - političke stranke kako mu se to stavljalo na teret. Sama činjenica prikupljanja i neevidentiranja donacija nema značaj kaznenog djela, nego možda financijskog prekršaja.

Prvostupanjska je presuda preinačena u odnosu na prvog optuženika u odluci o oduzimanju imovinske koristi. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da prvi optuženik ima imovinu koja je nerazmjerna sa zakonitim prihodima njega i članova njegovog kućanstva. Zakonska je pretpostavka da nerazmjerni dio imovine potječe od drugih nekonkretiziranih kaznenih djela. Taj manjak izvora sredstava je 14.896.372,90 kuna, odnosno nešto manji od onog koje je utvrdio prvostupanjski sud jer se 1.251.734,60 kuna nije moglo pribrojiti utvrđenom nerazmjeru. Naime, prvi optuženik i druge osobe na koje je imovinska korist prenesena su učinile vjerojatnim zakonito porijeklo imovine u tom dijelu pa za taj dio treba smanjiti ukupno utvrđeni nerazmjer u imovini. Zato od prvog optuženika i članova njegove obitelji treba oduzeti sredstva na bankovnim računima, kao i pokretnine – umjetnička djela, koje u svojoj protuvrijednosti omogućuju realizaciju sada utvrđenog iznosa imovinske koristi (14.896.372,90 kuna) koja čini imovinu Republike Hrvatske. Zbog toga je prvostupanjska presuda u tom dijelu preinačena.

Za prvog optuženika zbog prijašnjeg ukidanja prvostupanjske presude (kada je žalba izjavljena samo u korist optuženika) sud je vezan zakonskim ograničenjem da kazna u ponovljenom postupku ne smije biti teža. Pravilno je uzeto u obzir da je ovom optuženiku dokazana manja kriminalna količina postupanja od onog za koje se teretio pa izricanje strože kazne zatvora nije primjereno. Kao otegotne okolnosti prvom optuženiku je cijenjena velika količina kriminalne volje i upornosti koju je pokazao činjenjem kaznenih djela u duljem razdoblju. Cijenjen je osobito izostanak svake kritičnosti prema svom ponašanju kojim je grubo i bezobzirno zloupotrebljavao svoj položaj i političku moć. Optuženik je kaznena djela počinio kao predsjednik Vlade Republike Hrvatske i predsjednik vodeće parlamentarne stranke te je kao takav uživao sve povlastice koje te funkcije nose. Unatoč tomu, imao je potrebu za gomilanjem materijalnih dobara, a to je utvrđeno kroz nerazmjer u njegovoj imovini i imovini članova obitelji. Cijenjeno je i da je optuženik svojim postupanjem znatno urušio sustav povjerenja građana u institucije vlasti jer je svoj položaj koristio za osobno bogaćenje, a naročito za nezakonito financiranje stranke kojoj je bio na čelu. Njegovo ponašanje je bilo usmjereno na opstanak stranke i ostanak na vlasti, stvarajući sliku politike kao zanimanja u kojem je politička korupcija pravilo, a ne izuzetak. Riječ je o najtežem obliku političke korupcije na čijem vrhu je bio premijer u ulozi organizatora grupe u čijem je kriminalnom izvršenju, ali i u njegovom prikrivanju, bio ustrajan. Smišljeno je dao takvom kriminalnom postupanju privid zakonitosti, ne mareći da time nanosi visoku materijalnu štetu društvu, ali i da krši i princip vladavine prava koji je jedna od najviših vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske. Ovakav je oblik koruptivnog postupanja optuženika, kao čelnog čovjeka izvršne vlasti te vodeće parlamentarne strane, motiviran isključivo lukrativnim pobudama i jedan je od najpogibeljnijih oblika kriminalnog postupanja. Zbog vlastitih političkih interesa grubo je obezvrijedio temeljne društvene vrijednosti na kojima počivaju demokratski uređene države i to od samog vrha vlasti koji je izabran da te vrijednosti brani i koji mora biti garant poštivanja zakona. Premda u vrijeme događaja nije bio kazneno osuđivan, pravilno je cijenjeno da je u međuvremenu pravomoćno osuđen za istovrsno kazneno djelo. Ta se osuda odnosi također na postupanje u svojstvu predsjednika Vlade Republike Hrvatske, pri čemu je zlouporabio svoj položaj i stekao višemilijunsku imovinsku korist. To pokazuje da mu koruptivno kriminalno ponašanje ni tada nije bilo strano. Kao olakotne okolnosti pravilno je cijenjeno da je otac dvoje djece i nositelj Spomenice i odlikovanja vezano za sudjelovanje u Domovinskom ratu.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kaznu za kaznena djela koja je počinio ovaj optuženik pa je prihvatio kazne zatvora 4 (četiri) godine za kazneno djelo udruživanja za počinjenje kaznenog djela i 5 (pet) godina za zlouporabu položaja i ovlasti. Međutim, pri odmjeravanju jedinstvene kazne zatvora prvostupanjski je sud propustio cijeniti ozbiljne zdravstvene tegobe optuženika. Nedovoljno je cijenjena smanjena kriminalna količina počinjenja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti jer je tužitelj ispustio dio optužbe iz optužnice. Stoga je Vrhovni sud prvostupanjsku jedinstvenu kaznu zatvora 8 (osam) godina preinačio i optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora 7 (sedam) godina.

Drugom optuženiku je kao olakotna okolnost cijenjena dosadašnja neosuđivanost. Otac je jednog djeteta. Cijenjena je uloga pomagača u počinjenju kaznenog djela, kritički odnos prema počinjenom kao i narušeno zdravstveno stanje. Kao otegotne okolnosti cijenjeno je višegodišnje, kontinuirano protupravno ponašanje što upućuje na viši stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra. Pravilno je prvostupanjskom presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci.

Trećoj optuženici je kao olakotna okolnost cijenjena dosadašnja neosuđivanost. Majke je dvoje djece te lošeg zdravstvenog stanja. Kao otegotna okolnost cijenjeno je kontinuirano protupravno ponašanje. Pravilno je prvostupanjskom presudom osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora 1 (jedna) godina i 4 (četiri) mjeseca.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da kazne nisu ni prestroge ni preblage te će ispuniti svrhu kažnjavanja. Počiniteljima ovakvih kaznenih djela mora se izreći odgovarajući prijekor u smislu kažnjavanja u skladu sa stupnjem njihove krivnje, a istovremeno ostvariti individualnu i generalnu svrhu kažnjavanja. Kazne će i utjecati na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja opravdano. Time će se istovremeno pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Osim toga, kazne sadrže i dostatnu količinu društvene i moralne osude za zlo koje su optuženici prouzrokovali.

Optuženoj je pravnoj osobi - političkoj stranci kao otegotna okolnost cijenjena visina znatne pribavljene protupravne imovinske koristi. Pravilno je prvostupanjskom presudom izrečena novčana kazna 3.500,000,00 (tri milijuna petsto tisuća) kuna i oduzeta imovinska korist od 14.609,497,07 kuna. Cijenjeno je da je riječ o vodećoj parlamentarnoj stranci koja zbog većeg broja članstva, ali i broja zastupnika ima značajne prihode. Stoga plaćanje izrečene novčane kazne neće dovesti u pitanje egzistenciju pravne osobe te će se postići svrha kažnjavanja.

Detaljnije na poveznici:

- I Kž Us 21/2021.

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



13.10.2021.

Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio žalbu zamjenika glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske protiv odluke Državnoodvjetničkog vijeća

Vrhovni je sud postupao u okviru svoje mjerodavnosti kao drugostupanjsko tijelo u postupku za stegovnu odgovornost zamjenika državnih odvjetnika. Odbio je žalbu zamjenika glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske protiv prvostupanjskog rješenja Državnoodvjetničkog vijeća. Riječ je o odluci koju je Državnoodvjetničko vijeće donijelo nakon što je Vrhovni sud u dva navrata ukinuo prijašnje odluke (o čemu smo obavijestili 3. rujna i 23. rujna 2021.). Prvostupanjskim je rješenjem produljeno privremeno udaljenje od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti zamjeniku glavne državne odvjetnice na rok od daljnja tri mjeseca.

Državnoodvjetničko vijeće, postupajući u povodu zahtjeva glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, odlučilo je 13. travnja 2021. privremeno udaljiti od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti zamjenika glavne državne odvjetnice na rok od tri mjeseca. Vijeće je 28. travnja 2021. donijelo odluku o pokretanju stegovnog postupka protiv zamjenika glavne državne odvjetnice. Stegovni je postupak u tijeku.

Vrhovni sud smatra da je ova odluka Državnoodvjetničkog vijeća pravilno obrazložena. Zakon propisuje da zamjenik može biti privremeno udaljen od obavljanja dužnosti, ali to ujedno znači da to toga i ne mora doći. Međutim, do privremenog udaljenja će doći ako doista za vrijeme trajanja stegovnog postupka nije moguće redovno obavljanje dužnosti zamjeniku glavne državne odvjetnice, uz ispunjenje ostalih uvjeta (predložena kazna razrješenja u stegovnom postupku i prijedlog za privremeno udaljenje). Te pretpostavke su ispunjene. U odluci Državnoodvjetničkog vijeća su izneseni razlozi razmjernosti i opravdanosti privremenog udaljenja zamjenika glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske. Izneseni razlozi se mogu sažeti kao „neprimjeren vanjski utjecaj“ i „permanentno stanje potencijalnog sukoba interesa“. Stegovni postupak se vodi zbog ponašanja (članstva u jednoj udruzi) koje je, navodno, suprotno temeljenim načelima Etičkog kodeksa državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika čime je, navodno, nanesena šteta ugledu državnog odvjetništva ili državnoodvjetničke dužnosti. Vrhovni je sud ocijenio da je odluka Dražavnoodvjetničkog vijeća zasnovana na zakonom propisanim pretpostavkama za ovu mjeru i ovaj stadij postupka. Međutim, ona nije i ne može biti temelj za konačnu odluku o stegovnoj odgovornosti. Uostalom, i u odluci je jasno istaknuto da ponašanje zbog kojeg se vodi stegovni postupak „ujedno ne mora biti stegovno djelo“ jer o tome tek treba donijeti odluku. Naime, odluka o stegovnoj odgovornosti mora biti zasnovana na bitno strožim pretpostavkama. Mora biti zasnovana na izvedenim dokazima u kontradiktornom postupku te na čvrstom zbiru pravilno i potpuno utvrđenih činjenica. To sve mora biti u suglasju s domaćim propisima i utvrđenim standardima međunarodnog prava.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž SODO 6/2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



12.10.2021.

Vrhovni je sud u povodu žalbe optuženika djelomično potvrdio i djelomično preinačio u odluci o oduzimanju imovinske koristi presudu Županijskog suda u Zagrebu

Riječ je o kaznenom postupku koji se odnosio na tri događaja i dvojicu optuženika. Odlukom Vrhovnog suda pravomoćna je osuda za obojicu optuženika. Za prvog optuženika prvostupanjska je presuda preinačena u odluci o oduzimanju imovinske koristi. U preostalom dijelu Vrhovni je sud odbio žalbe optuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu prvi optuženik osuđen je zbog primanja mita i zlouporabe položaja i ovlasti, a drugi optuženik zbog pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti. Prvi optuženik osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora 3 (tri) godine, a drugi optuženik na kaznu zatvora 1 (jedna) godina uz rok provjeravanja 3 (tri) godine (uvjetna osuda).

Prvi optuženik osuđen je jer je kao voditelj gradskog odsjeka zaduženog za građenje i održavanja javne rasvjete krajem 2005. zatražio proviziju od dobavljača za svaku nabavljenu svjetiljku određenog proizvođača. Donio je odluku da se ugrade svjetiljke baš tog proizvođača. Koruptivna aktivnost trajala je više od tri godine te je primio 13.194,84 kuna mita. Osuđen je i jer je 2007. iskoristio svoj položaj i lažno se predstavio da ima odlučujući utjecaj na plaćanje računa za održavanje javne rasvjete. Od trgovačkog društva koje je obavljalo poslove podizvođača na održavanju javne rasvjete tražio je novac za odrađene poslove, ali i za dobivanje budućih poslova. Od odgovorne osobe tog trgovačkog primio je 40.000,00 kuna. Nije bio zadovoljan iznosom i tražio je još novaca te je potom primio još 40.000,00 kuna.

Obojica optuženika osuđeni su zbog događaja iz 2008. Drugi optuženik pomogao je prvom optuženiku da ovaj iskoristi svoj položaj. Preko drugog optuženika prvi je optuženik tražio novčanu nagradu od istog trgovačkog društva podizvođača radova za dobivene poslove. Odgovorna osoba trgovačkog društva predala je drugom optuženiku, a za prvog optuženika, 40.000,00 kuna. Prvi optuženik nije bio zadovoljan iznosom i tražio je još novaca. Potom je na isti način primio još 40.000,00 kuna.

Prvostupanjska je presuda preinačena u odnosu na prvog optuženika u odluci o oduzimanju imovinske koristi. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da prvi optuženik ima imovinu koja je nerazmjerna sa zakonitim prihodima njega i članova njegovog kućanstva. Taj manjak izvora sredstava je 5.738.897,65 kuna, odnosno nešto manji od onog koje je utvrdio prvostupanjski sud jer se 173.194,84 kuna nije moglo pribrojiti utvrđenom nerazmjeru. Zakonska pretpostavka je da nerazmjerni dio imovine potječe od drugih nekonkretiziranih kaznenih djela. Prvi optuženik je i prije razdoblja za koji je osuđen uzimao provizije od izvođača građenja javne rasvjete. Stoga nerazmjer u njegovoj imovini ima uzroke u njegovim brojnim kriminalnim postupcima. Zato je prvostupanjska presuda u tom dijelu preinačena i od prvog optuženika oduzeto 5.738.897,65 kuna.

U odnosu na kazne prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne okolnosti. Za obojicu optuženika kao olakotna okolnost je cijenjena dosadašnja neosuđivanost. Umirovljenici su te narušenog zdravlja. Otegotnim je prvom optuženiku ocijenjeno što njegovo ponašanje nije bilo rezultat jednog ekscesa. Riječ je o uhodanom obrascu dugogodišnjeg nezakonitog korištenja pozicije gradskog službenika. Na taj način je grubo naštetio ugledu gradske uprave i narušio povjerenje građana u vladavinu prava i jednakost svih pred zakonom.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da su jedinstvena kazna zatvora prvom optuženiku, a izrečena uvjetna osuda drugom optuženiku (zbog pomaganja), primjerene težini i okolnostima počinjenih kaznenih djela i njihovim osobnostima. Takvim će se kaznama ostvariti svrha kažnjavanja i u dostatnoj mjeri izraziti odgovarajući prijekor društva prema takvim kaznenim djelima. Kazna će utjecati na počinitelje da ubuduće ne čine kaznena djela. Utjecati će i na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja opravdano. Time će se istovremeno pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž Us 23/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




6.10.2021.

Podaci o radu Vrhovnog suda Republike Hrvatske za devet mjeseci 2021.

Na početku godine su u kaznenoj grani sudovanja bila 704 neriješena predmeta. U devet je mjeseci primljeno 596, a riješeno 879 predmeta (147,48 % u odnosu na broj primljenih). Preostalo je 421 neriješen predmet.

U građanskoj je grani sudovanja na početku godine bilo 12.016 neriješenih predmeta. U devet je mjeseci primljeno 6.053, a riješeno 6.659 predmeta (110 % u odnosu na broj primljenih). Preostalo je 11.410 neriješenih predmeta. Zaostaci su smanjeni za čak 606 predmeta.

Vrhovni sud poduzima sve potrebno za nastavak smanjenja broja neriješenih predmeta.

 

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić


 



Ovaj projekt podržan je sredstvima Europske unije