Novosti

Priopćenja

4.3.2021.

Vrhovni sud postrožio kaznu optuženiku za izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu kojom je prouzročio smrt dvije osobe

Vrhovni je sud donio presudu kojom je prihvatio žalbu državnog odvjetnika i preinačio u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Zagrebu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu.

Optuženik je osuđen jer je prouzrokovao prometnu nesreću upravljajući osobnim vozilom brzinom 195 km/h na mjestu gdje je brzina kretanja vozila ograničena na 50 km/h. Zbog prevelike brzine kretanja je izgubio nadzor nad vozilom. To je dovelo do destabilizacije i rotacije vozila te prelaska vozila na kolnik namijenjen kretanju vozila iz suprotnog smjera te sudara s drugim vozilom. Uslijed udara je došlo do otvaranja suvozačevih vrata na vozilu optuženika. Sa suvozačevog je mjesta iz vozila izletjela ženska osoba i tijelom udarila u treće vozilo. Višestruko je ozlijeđena i na mjestu događaja preminula. Vozač vozila u koje je udarilo vozilo optuženika je teško tjelesno ozlijeđen, a njegova suvozačica je od zadobivenih višestrukih ozljeda na mjestu događaja preminula. Vozilo optuženika se potom nastavilo nekontrolirano kretati te udarilo u još jedno vozilo i zapalilo.

Prvostupanjskom je presudom optuženik osuđen na kaznu zatvora 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci. Izrečena mu je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom svih kategorija u trajanju koje je 5 (pet) godina dulje od izrečene kazne zatvora.

Vrhovni je sud preinačio u odluci o kazni prvostupanjsku presudu i optuženika osudio na kaznu zatvora 6 (šest) godina. Uslijed preinačenja prvostupanjske presude izrečena kazna zatvora je teža od pet godina pa mu je zato određen istražni zatvor.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud odmjerio kaznu u prekratkom trajanju jer sve utvrđene okolnosti nisu primjereno vrednovane prilikom odmjeravanja visine kazne zatvora. Brzina kojom je vozio optuženik gotovo četverostruko premašuje brzinu propisanu za naseljena mjesta (50 km/h). Osim toga, riječ je o važnoj i frekventnoj gradskoj prometnici po kojoj je u svako doba gust promet. To sve upućuje na značajan stupanj kriminalne volje na strani optuženika. Takvim bezobzirnim načinom vožnje prouzročio je smrt dvije osobe te osobito tešku tjelesnu ozljedu jedne osobe koja se od posljedica ozljeđivanja i dalje liječi. Sve te okolnosti u svojoj ukupnosti nadilaze okolnosti koje su inače potrebne za postojanje ovoga kaznenoga djela osobito u odnosu na težinu posljedica kaznenih djela iz oblasti prometa. Pukim slučajem posljedice nisu bile još i teže. Optuženiku je pravilno kao olakotna okolnost cijenjena njegova mlada dob (22 godine), ali je propušteno dati značaj činjenici da je žrtva koja je kao suvozačica u vozilu optuženika poginula bila također mlada osoba, približne dobi kao i optuženik.

Postrožena je kazna primjerena ličnosti optuženika i počinjenom djelu. Takva kazna je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja i izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, a pri tom je uzeta u obzir iznimna pogibeljnost takvog neobuzdanog ponašanja u prometu i s tim u vezi težine posljedica koje mogu nastupiti. Kazna treba utjecati na optuženika, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela. Ujedno će utjecati na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH Kžm-1/2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajaliæ


25.2.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za kazneno djelo zlouporaba položaja i ovlasti

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za zlouporabu položaja i ovlasti i osuđen na kaznu zatvora 6 (šest) godina. Oduzeta mu je imovinska korist i mora isplatiti Republici Hrvatskoj 3.327.989,00 kuna.

Optuženik je osuđen jer je kao visoko pozicionirani policijski službenik iskoristio svoj položaj. Bili su mu dostupni privremeno oduzeti predmeti iz više kriminalističkih obrada pa tako i novac i zlato u metalnom sefu (kasi) u njegovom uredu. Novac i zlato u vrijednosti najmanje 3.327.989,00 kuna uzeo je za sebe. Kako bi to prikrio, inscenirao je provalu u jedan ured i provalnu krađu u svoj ured i metalni sef, sve u zgradi policijske uprave.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da kazna na koju je optuženik osuđen nije ni prestroga niti preblaga nego pravilno odmjerena s obzirom na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Pravilno su kao olakotne okolnosti cijenjenje osobne prilike optuženika, odnosno činjenica da je oženjen i otac troje djece. Iako je do sada neosuđivan, od ovako visoko pozicioniranog policijskog službenika neosuđivanost se i očekuje pa ta okolnost ovdje ne smije imati znatan utjecaj na odmjeravanje visine kazne. S druge strane, kao otegotno je cijenjeno da je optuženik svojim postupkom nanio sramotu policiji koja je upravo zadužena za sprečavanje kriminalnih aktivnosti. Njegov postupak ima utjecaj i na povjerenje građana u tu instituciju. Način počinjenja kaznenog djela u kojem je podmetao materijalne dokaze radi odvraćanja istrage prema sebi upućuje na određen stupanj drskosti i potpuno nekritičan odnos prema počinjenom kaznenom djelu.

Ovako izrečena kazna primjerena je težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobi optuženika. Takvom će se kaznom ostvariti svrha kažnjavanja i u dostatnoj mjeri izraziti odgovarajući prijekor društva prema takvim kaznenim djelima. Ujedno će se upozoriti drugi građani da se klone sličnih postupaka.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-Us 81/2019

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić


24.2.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za teško kazneno djelo protiv spolne slobode

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbu optuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Karlovcu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za teško kazneno djelo protiv spolne slobode počinjeno 2017.

Optuženik je osuđen na kaznu zatvora 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci jer je sa svojom izvanbračnom suprugom bez njenog pristanka izvršio spolni odnošaj. Najprije ju je udarao šakom i nogom, a potom odgurnuo na krevet. Žrtva se opirala i nedvosmisleno protivila spolnom odnosu i pritom je plakala. Optuženik je upotrijebio fizičku silu jer je fizički nadmoćniji te svladao otpor žrtve, skinuo joj odjeću i izvršio s njom spolni odnos.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da izrečena kazna zatvora u svemu odgovara težini počinjenog kaznenog djela, okolnostima počinjenja te ličnosti samog optuženika. Pravilno je prvostupanjski sud olakotnim cijenio da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, ali ne u bitnoj mjeri. Optuženik ima troje djece, jedno je maloljetno. Cijenjena je i smanjena radna sposobnost uzrokovana ozljedom na radu 2014. Otegotnim je cijenjena njegova dosadašnja osuđivanost za kazneno djelo krađe te prekršajna kažnjavanost.

Izrečena je kazna primjerena optuženiku i težini počinjenog kaznenog djela. Kaznom će se izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i utjecati i na sve da ne čine kaznena djela. Time se ostvaruje generalna prevencija. Kazna će utjecati i na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela (specijalna prevencija) te mu omogućiti nakon izdržane kazne ponovno uključivanje u društvo. Kazna će utjecati i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Državno odvjetništvo nije podnijelo žalbu protiv prvostupanjske presude.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž 8/2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




24.2.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za ubojstvo

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo ubojstva. Osuđen je na kaznu zatvora 10 (deset) godina, a suđeno mu je u odsutnosti.

Optuženik je osuđen jer je ubio muškarca nakon kraće verbalne prepirke. Prepirka je započela u ugostiteljskom objektu i nastavila se izvan objekta. U jednom je trenutku optuženik iz pojasa hlača izvadio pištolj i u žrtvu ispalio tri hica. Uslijed zadobivenih strijelnih rana kod žrtve je došlo do razvoja šoka i zatajenja vitalnih organa i srca. Žrtva je umrla sutradan.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da će kazna zatvora 10 godina ispuniti svrhu kažnjavanja. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti važne za individualizaciju kazne te je kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost i usklađenost optuženikova ponašanja sa zakonima i društvenim normama. Cijenjena je njegova mlađa životna dob (33 godine) te minimalni doprinos žrtve jer je optuženog u verbalnom napadu i prepirci nazivao drukerom, cinkerom i sl. Kao otegotna okolnost je cijenjeno što su pobuda i motiv za počinjenje kaznenog djela manja verbalna prepirka i predbacivanje. Otegotan je i visok stupanj krivnje koji se očituje u činjenici da je optuženik i prije verbalnog sukoba došao u ugostiteljski objekt s napunjenim pištoljem čime je izabrao ubojito sredstvo za počinjenje kaznenog djela. Iskazao je upornost u počinjenju kaznenog djela s obzirom na to da je u žrtvu ispalio tri hica, a potom ranjenu žrtvu ostavio na mjestu događaja. Pritom je još i očevidca događaja pitao hoće li da i njega ubije.

Tako odmjerena kazna odgovara težini kaznenog djela i njegovim posljedicama kao i društvenoj opasnosti. Izrečenom kaznom se može opravdano očekivati da će se ostvariti sve svrhe kažnjavanja te da sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela. Izricanje blaže ili strože kazne nije opravdano.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž 689/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić





18.2.2021.

Vrhovni je sud u povodu žalbe državnog odvjetnika djelomično ukinuo, a djelomično potvrdio presudu Županijskog suda u Rijeci

U kaznenom postupku koji se vodio protiv četvero optuženika prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci svi optuženici su oslobođeni optužbe zbog kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, zlouporabe položaja i ovlasti poticanjem i krivotvorenja isprave.

Odlukom Vrhovnog suda dio prvostupanjske presude je ukinut. To se odnosi na optužbu da su dvoje optuženika, inače supružnici, tijekom poreznog nadzora predali dvije nevjerodostojne pismene oporuke i darovnicu, a na kojim oporukama da se nalaze neistiniti potpisi. Prema optužnici time su takve lažne isprave uporabili kao prave. Za sada su pogrešni zaključci o rezultatima provedenog grafološkog vještačenja i nejasno je zašto je uopće bilo potrebno sačinjavati takve dokumente s obzirom na odnos oporučitelja i nasljednika i narav dara. Prvostupanjski će sud iznova provesti raspravu te više pozornosti posvetiti nalazu i mišljenju grafološkog vještaka, povezujući ga s dokumentacijom koja je priložena u spisu, a potom utvrditi odlučno činjenično stanje na kojem će zasnovati svoju novu presudu.

Vrhovni je sud u preostalom dijelu potvrdio prvostupanjsku oslobađajuću odluku. Odluka se odnosi na optužbu da su dvoje optuženika iskoristili svoj položaj kao porezni inspektori prilikom poreznog nadzora nad preostalo dvoje optuženika, supružnika. Prema optužnici, optuženi porezni inspektori su postupali u dogovoru i na traženje optuženih supružnika kako u poreznom nadzoru ne bi utvrdili nerazmjer u njihovoj imovini i zakonitim prihodima. Optuženici se terete da su međusobno dogovorili način dokazivanja izvora stjecanja imovine i prihoda i u tu svrhu sastavljanja isprava. Dvoje optuženih supružnika su te planirane dokaze i pribavili, a optuženi porezni inspektori prihvatili kao vjerodostojne isprave i izjave i utvrdili da ne postoji nerazmjer u njihovoj imovini i zakonitim prihodima.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da niti jedan izvedeni dokaz ne govori s izvjesnošću o sastancima i dogovorima kako to navodi optužba, niti da je postojao dogovor radi prikrivanja stvarnih izvora imovine. Stoga nije utvrđeno da su optuženi porezni inspektori počinili kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti na koje djelo da su ih potaknuli optuženi supružnici. Indicije koje postoje nisu dostatne za zaključivanje izvan svake razumne sumnje o postojanju dogovora.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž Us 129/2017

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić





15.2.2021.

Hrvatski sudovi nisu povrijedili konvencijsko pravo na mirno uživanje vlasništva i pravo na pristup sudu

Europski je sud za ljudska prava u predmetu Grozdanić i Gršković-Grozdanić protiv Hrvatske (zahtjev broj 43326/13.) 28. siječnja 2021. presudio da hrvatski sudovi prvoj podnositeljici zahtjeva nisu povrijedili pravo na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda niti pravo na pristup sudu iz članka 6. Konvencije. Zahtjev druge podnositeljice Sud je odbacio, jer je utvrdio da ona po očevoj smrti nije naslijedila njegov dio stana. Presuda nije konačna.

Podnositeljice zahtjeva podnijele su zahtjev u kojem su tvrdile da im je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva jer su sudovi, postupajući po zahtjevu državnog odvjetnika, proglasili ništetnim ugovor o kupoprodaji stana u Osijeku na kojem su prva podnositeljica i njezin sada pokojni suprug imali stanarsko pravo. Sudovi su ocijenili da je njihovo stanarsko pravo prestalo ex lege (po zakonu) kada su prestali koristiti stan dulje od 6 mjeseci bez opravdanog razloga.

Podnositeljice su tvrdile da je miješanje u pravo vlasništva bilo nezakonito i proizvoljno jer Zakon o stambenim odnosima nije poznavao prestanak stanarskog prava ex lege. Europski je sud utvrdio da je u kontekstu izmjena zakonodavstva koje se odnosi na stanovanje promjena sudske prakse prema kojoj se osnove za prestanak stanarskog prava mogu ispitivati kao prethodno pitanje u postupku za otkup stana bila opravdana te je bila postupovnog, a ne materijalnog karaktera. Naglasio je da je riječ o promjeni prakse do koje je došlo 1999. pa je ona stoga bila predvidljiva podnositeljima koji su ugovor o kupoprodaji s gradom Osijekom sklopili 2002. Ocjenjujući opravdanost miješanja, Europski sud je istaknuo da su prva podnositeljica i njezin suprug još od 1996. bili stalno zaposleni i imali prebivalište u Puli, gdje imaju u vlasništvu stambenu nekretninu te da su pravne radnje za povrat stana u posjed poduzeli tek 2003. Isto tako, uzeo je u obzir činjenicu da je prvoj podnositeljici grad Osijek vratio cjelokupan iznos kupoprodajne cijene.

Osim toga, Europski je sud odbacio prigovor u pogledu prava na pristup sudu na temelju mjerila da "nema značajne štete". Podnositeljice su prigovorile jer je uslijed izmjene zakonodavstva njihova revizija odbačena ratione valoris (jer vrijednost predmeta spora ne prelazi vrijednosno mjerilo za dopuštenost revizije), iako je u trenutku podnošenja bila dopuštena. Europski je sud ocijenio da bi, s obzirom na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pitanju prava na otkup stana, čak i da nije odbačena, njihova revizija bila odbijena pa zato nisu pretrpjele značajnu štetu zbog koje bi bilo opravdano nastaviti postupak pred Europskim sudom. Europski je sud naglasio da su ispunjeni uvjeti za primjenu mjerila "značajne štete" jer: a) postoji ustaljena praksa Europskog suda u odnosu na Hrvatsku u pogledu ograničenja pristupa Vrhovnom sudu, uključujući vrijednost predmeta spora; b) njihove prigovore su već ispitali domaći sudovi na dvije instance te Ustavni sud.

Presuda Europskog suda za ljudska prava je na poveznici:

- Presuda

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



25.1.2021.

Vrhovni sud postrožio kaznu optuženiku za teško kazneno djelo protiv spolne slobode, protupravno oduzimanje slobode i prostituciju

Vrhovni je sud donio presudu kojom je prihvatio žalbu državnog odvjetnika i preinačio u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Zagrebu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za tri kaznena djela i to teško kazneno djelo protiv spolne slobode, protupravno oduzimanje slobode i prostituciju. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi.

Optuženik je osuđen jer je najprije psihički i fizički nasrnuo na žrtvu - izvanbračnu suprugu kako bi kod nje slomio bilo kakav eventualni otpor. Nakon toga je prema žrtvi postupao ponižavajuće, a to je uključivalo i uriniranje. Optuženik je u više navrata objavljivao oglase o pružanju seksualnih usluga i tjerao žrtvu da ima spolne odnose s drugim muškarcima za novac. S neutvrđenim brojem osoba dogovoreno je pružanje seksualnih usluga, a optuženik je prisvajao novce koje je njegova izvanbračna supruga dobila od klijenata.

Prvostupanjskom je presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 3 (tri) godine i 7 (sedam) mjeseci.

Vrhovni je sud preinačio u odluci o kazni prvostupanjsku presudu i optuženiku povećao kaznu za teško kazneno djelo protiv spolne slobode te izrekao strožu jedinstvenu kaznu zatvora. Optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 5 (pet) godina i 7 (sedam) mjeseci. Prihvaćene su utvrđene kazne zatvora iz prvostupanjske presude za kaznena djela protupravno oduzimanje slobode i prostituciju.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud odmjerio kaznu u prekratkom trajanju jer su kazna zatvora koja je utvrđena za teško kazneno djelo protiv spolne slobode kao i jedinstvena kazna zatvora preblage. Pravilno je cijenjena olakotna okolnost da optuženik do sada nije osuđivan te da je kaznena djela počinio u stanju smanjene ubrojivosti, ali u blažoj mjeri. No prvostupanjski je sud propustio ocijeniti kao otegotnu okolnost činjenicu intenziteta uporabe sile kod teškog kaznenog djela protiv spolne slobode kao i bahatost i bezobzirnost prema žrtvi. Te okolnosti zaslužuju strože kažnjavanje. Optuženik je, kao narcistički strukturirana ličnost, kod žrtve želio stvoriti osjećaj njegove nadmoći, a njezine bespomoćnosti i ovisnosti u odnosu na njega. Na eklatantan je način manifestirao i realizirao svoju agresivnu moć prema žrtvi i demonstrirao svoju fizičku, psihološku i emocionalnu nadmoć i time je kao osobu još dodatno i na drastičan način ponizio i omalovažio.

Postrožena je kazna primjerena ličnosti optuženika i počinjenim djelima u njihovoj ukupnosti. Takva kazna je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja i izražavanje jasne i nedvosmislene društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela. Kaznom će se na djelotvoran način prvenstveno utjecati na optuženika da ubuduće više ne čini kaznena djela, osobito ona s elementima nasilja te da više poštuje i uvažava želje drugih osoba. Istovremeno će se utjecati i na sve ostale članove društvene zajednice kako bi shvatili pogibeljnost činjenja kaznenih djela i potrebu kažnjavanja njihovih počinitelja, da niti oni u svom budućem životu ne bi činili kaznena djela.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-388/2019

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




20.1.2021.

Vrhovni sud potvrdio oslobađajuću presudu za teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbu državnog odvjetnika i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zadru. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik oslobođen optužbe da bi počinio teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti.

Optuženik se teretio da je 2007. dopustio odlazak gasiti požar osobama koje za to nisu bile dovoljno osposobljene, osobama koje nisu imale uvjete za obavljanje ovakve vrste protupožarne intervencije te maloljetnicima. Riječ je bila o požaru koji je izbio na otoku. Prema optužnici, nakon odlaska gasitelja i dojave da se požar brzo širi i ne može kontrolirati, optuženik je naložio preusmjeravanja kanadera s toga požarišta na drugo požarište i nije poslao dodatne snage dovodeći time u opasnost živote gasitelja. Tereti se da nije izvijestio nikoga radi pokretanja akcije spašavanja i izvlačenja gasitelja iz vatrenog okruženja i pružanja pomoći. Vatra je zahvatila gasitelje i prešla preko njih, pri čemu se zapalila i odjeća koju su imali na sebi. Zbog nepravodobnog spašavanja gasitelji su dulje vrijeme bili izloženi kontaktu s vrućom podlogom, uz gorenje nepropisne odjeće. To je dovelo do opsežnijeg nastanka opeklina i većih patnji. Na mjestu događaja su smrtno stradala šestorica gasitelja. Od brojnih teških tjelesnih ozljeda naknadno su u bolnicama umrla još šestorica. Jedan je gasitelj zadobio teške tjelesne ozljede, opasne po život. Njegov život su liječnici uspjeli spasiti, uz pretrpljenu invalidnost.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da optuženik nije kazneno odgovoran za postupanja ili propuste osoba koje su trebale djelovati na temelju svojih ovlasti prema zakonu te nije bio nadležan za vođenje vatrogasne intervencije u kojoj su sudjelovale zračne snage. Optuženika nitko nije niti ovlastio da zapovijeda vatrogasnom intervencijom. Ipak je pravodobno i u skladu sa svojim ovlastima koje nisu bile zapovjedne, zatražio prijevoz vatrogasnih kruški i pomoć zračnih snaga. Pomoć zračne eskadrile je došla znatno kasnije nego što je zatražena, a razlozi tog zakašnjenja se ne mogu staviti na teret optuženiku. Za poteškoće u komunikacijskim kanalima i nemogućnost stupanja u kontakt s gasiteljima na terenu također nije odgovoran optuženik jer na to nije imao mogućnosti utjecaja. Vrhovni je sud ocijenio da zbog slabih komunikacijskih veza optuženik nije imao saznanja o mjestu iskrcavanja vatrogasaca, njihovom kretanju niti o dolasku u klanac. Dakle, nije znao niti morao ili mogao znati odnosno predvidjeti mogućnost nastupanja konkretne opasnost za gasitelje od južnog kraka požara koji će kulminirati rijetkom i iznenadnom pojavom požara s eruptivnim efektom upravo na mjestu na kojem su se vatrogasci sklonili. Takvu rijetku i iznenadnu pojavu eruptivnog požara nije mogao predvidjeti ne samo optuženik, nego to ne bi mogao niti bilo tko drugi da je bio u istoj poziciji kao optuženik i da je raspolagao istim informacijama s kojima je raspolagao optuženik. Optuženik je bez čekanja obavijestio nadležno tijelo o dojavi da su gasitelji nastradali, ali nije imao pravodobne i točne informacije o tomu gdje su se gasitelji iskrcali iz helikoptera, kojim su se smjerom kretali, gdje je ostavljana vatrogasna kruška, niti o činjenici da su ušli u klanac i vatreno okruženje. Pravodobno je ispunio svoju zadaću izvještavanja nadležnih o potrebi spašavanja vatrogasaca.

Zadaća je sudova utvrditi je li optužena osoba počinila kazneno djelo koje joj je optužnicom stavljeno na teret. Zato zadaća sudova nije utvrđivati tko je odgovoran, ako to nije optuženik. Vrhovni je sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je optuženika oslobodio optužbe.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-438/2018

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




20.1.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za ratni zločin protiv civilnog stanovništva

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Osuđen je na kaznu zatvora 3 (tri) godine.

Optuženik je osuđen zbog ubijanja civilnog stanovništva 1993. za vrijeme oružanog sukoba. Zajedno s još jednom osobom je pucao u žensku osobu starije životne dobi i usmrtio je.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da će kazna zatvora 3 godine ispuniti svrhu kažnjavanja. Pravilno je prvostupanjski sud optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio prijašnju neosuđivanost. Otac je jednog maloljetnog djeteta. U vrijeme počinjenja djela je imao samo 23 godine te je bio smanjeno ubrojiv. Kao otegotna okolnost je cijenjeno što je kao profesionalni vojnik počinio kazneno djelo, lišavajući života nenaoružanu žensku osobu starije životne dobi pred očima pripadnika svoje postrojbe kojima je trebao služiti kao primjer.

Tako odmjerena kazna odgovara stupnju krivnje optuženika i pogibeljnosti kaznenog djela. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela. Izricanje blaže ili strože kazne nije opravdano.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH Kž-rz 4/2017

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




18.1.2021.

Vrhovni sud, nakon presude Europskog suda za ljudska prava, u obnovljenom postupku potvrdio osudu za teško ubojstvo

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbu optuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici. Riječ je o drugostupanjskoj odluci u odnosu na prvostupanjsku presudu kojom je u obnovljenom postupku stavljena izvan snage ranija pravomoćna presuda i optuženik proglašen krivim za teško ubojstvo. Optuženik je osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora 25 (dvadeset pet) godina. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne.

Optuženik je osuđen zbog ubojstva iz koristoljublja. Dugovao je novčani iznos žrtvi-muškarcu koji se bavio kamatarenjem. Optuženik nije imao sredstva za povrat duga. Dok mu je žrtva bila okrenuta leđima, kako bi izbjegao vraćanje duga, iz nepoznatog je oružja ispalio hitac u leđa žrtve. Žrtva je zadobila tešku i po život opasnu strijelnu ranu od koje je preminuo. Optuženik je tijelo pokušao uništiti paljenjem. U tome nije uspio pa je tijelo zakopao.

Presuda je prvi puta donesena 2006., a nakon odluke Europskog suda za ljudska prava iz 2011. dopuštena je obnova postupka 2014. Sud u Strasbourgu utvrdio je povredu jer je optuženik u policiji bio podvrgnut nečovječnom postupanju, a bila mu je i uskraćena pravna pomoć kod ispitivanja u policiji. O tome nije bila provedena odgovarajuća istraga.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud u obnovljenom postupku pravilno utvrdio sve okolnosti koje su odlučne za krivnju i za kaznu. Olakotnim je optuženiku cijenjena prijašnja neosuđivanost, visoka životna dob (70 godina), narušeno zdravstveno stanje i činjenica da je od počinjenja djela prošlo više od 16 godina. Otegotnim je cijenjena iskazana izrazita bešćutnost i podmuklost jer je žrtvu ubio iz neposredne blizine pucanjem u leđa. Žrtvu je poznavao dugi niz godina, a djelo je počinjeno u automobilu u koji je žrtva ušla ne sluteći optuženikove nečasne namjere. Optuženik je pokazao izrazitu svirepost, brutalnost i bešćutnost koje se sastojalo u paljenju, rezanju udova i zakapanju ubijene žrtve.

Ovako izrečena sankcija primjerena je težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobi optuženika. Kaznom će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela te utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti njihova činjenja i o pravednosti kažnjavanja. Ujedno će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

Protiv drugostupanjske presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske dopuštena je žalba jer je izrečena kazna dugotrajnog zatvora. O žalbi u trećem stupnju odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-450/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




12.1.2021.

Vrhovni sud postrožio kaznu optuženiku za pokušaj teškog ubojstva

Vrhovni je sud donio presudu kojom je prihvatio žalbu državnog odvjetnika i preinačio u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Varaždinu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za pokušaj teškog ubojstva. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi.

Optuženik je osuđen jer je izvanbračnu suprugu nakon kraćeg verbalnog sukoba predmetnom nalik na sjekiru udario po glavi. U tome mu je trenutku bila okrenuta leđima. Zadobila je teške tjelesne ozljede glave, a do smrti nije došlo samo slučajno. U zadnje četiri godine optuženik je više puta fizički i verbalno zlostavljao suprugu zbog čega je osuđivan u kaznenim i prekršajnim postupcima.

Prvostupanjskom je presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 4 (četiri) godine. Presudom su opozvane uvjetne osude izrečene dvjema presudama općinskih sudova iz 2019. i uzete kao utvrđene kazne zatvora iz tih presuda (4 mjeseca iz jedne i 1 godina iz druge presude).

Vrhovni je sud preinačio u odluci o kazni prvostupanjsku presudu i optuženiku povećao kaznu. Optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 6 (šest) godina. Uzete su u obzir i utvrđene kazne zatvora na koje je osuđen 2019. iz opozvanih uvjetnih osuda.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud odmjerio kaznu u prekratkom trajanju jer su kazna zatvora koja je utvrđena za pokušaj teškog ubojstva kao i jedinstvena kazna zatvora preblage. Prvostupanjski je sud podcijenio značaj otegotnih okolnosti. Optuženik je prije višestruko kazneno i prekršajno osuđivan, a sve zbog postupanja na štetu izvanbračne supruge. Sve te sudske odluke nisu uopće utjecale na optuženika, a njegovo se ponašanje prema supruzi pogoršalo. U vrijeme provjeravanja koje mu je bilo određeno opozvanim uvjetnim osudama optuženik pokušava ubiti oštećenicu. Riječ je o počinjenju izuzetno pogibeljnog kaznenog djela, iako u pokušaju pa je potrebno izreći strožu društvenu osudu kako bi se ostvarila svrha kažnjavanja.

Postrožena je kazna primjerena ličnosti optuženika i počinjenim djelima u njihovoj ukupnosti. Takva kazna je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja i izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela. Kazna treba utjecati na optuženika, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela. Ujedno će utjecati na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-641/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



11.1.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za počinjenje kaznenih djela izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu i nepružanje pomoći

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbe stranaka te potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Osijeku. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenih djela izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu i nepružanje pomoći. Optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi. Izrečena mu je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju 5 (pet) godina dulje od izrečene kazne zatvora.

Optuženik je osuđen jer je bez potrebnog znanja, vještine i važeće vozačke dozvole upravljao osobnim vozilom brzinom većom od dopuštene. Brzinu nije smanjio ni dolaskom do obilježenog pješačkog prijelaza. Udario je u pješaka koji je prelazio pješački prijelaz. Vozilo nije zaustavio ni pružio pomoć ozlijeđenom koji je ostao ležati na kolniku. Udaljio se s mjesta prometne nesreće ne obavijestivši ni hitnu medicinsku pomoć ni policiju, iako je to mogao učiniti. Ozljede koje je pješak zadobio su bile takve da je unatoč intenzivnom liječenju pješak nakon par dana umro.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je jedinstvena kazna na koju je optuženik osuđen pravilno odmjerena s obzirom na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Optuženik je priznao počinjenje djela i iskazao žaljenje. Mlade je životne dobi (23 godine). Otegotnim je cijenjena i prijašnja prekršajna osuđivanost za prekršajna djela u prometu i to vožnja bez vozačke dozvole. U jednom od prekršajnih djela dvije su osobe tjelesno ozlijeđene.

Izrečena jedinstvena kazna će ispuniti svrhu kažnjavanja u odnosu na optuženika. Istodobno će kazna u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da više ne čini kaznena djela te će se postići i svrha generalne prevencije (upozoriti sve da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno).

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-393/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




11.1.2021.

Vrhovni je sud u povodu žalbe optuženice i po službenoj dužnosti djelomično ukinuo, djelomično potvrdio i preinačio u odluci o imovinskopravnom zahtjevu presudu Županijskog suda u Dubrovniku

Kazneni se postupak vodio protiv optuženika i optuženice. Odlukom Vrhovnog suda ukinut je dio prvostupanjske presude koji se odnosi na to da je optuženica po prethodnom dogovoru s optuženikom i još dvije muške osobe došla u Republiku Hrvatsku iz Bosne i Hercegovine kako bi uz uporabu oružja uzeli novac od utrška Duty free shopa zračne luke. Vrhovni sud smatra da nije potpuno utvrđeno je li upravo optuženica pomogla optuženiku i dvojici muškaraca u počinjenju kaznenog djela razbojništva. Pogrešno prvostupanjski sud temelji krivnju optuženice na obrani optuženika kojom je priznao samo ono što se njemu stavlja na teret. Prvostupanjski će sud u odnosu na ukinuti dio iznova provesti raspravu i donijeti novu odluku koju će pravilno i potpuno obrazložiti.

S obzirom na to da je dio presude ukinut prvostupanjska je presuda preinačena u odluci o imovinskopravnom zahtjevu jer su optuženik i optuženica prvostupanjskom presudom obvezani solidarno isplatiti oštećenom trgovačkom društvu 652.436,27 kuna.

Odlukom Vrhovnog suda pravomoćna je osuda za optuženika i kaznena djela prikrivanja i razbojništva. Optuženik je osuđen jer je s još dvojicom muškaraca dogovorio podjelu uloga i počinio kazneno djelo razbojništva. Uporabom oružja uzeli su novac od utrška Duty free shopa zračne luke. Potom je uništio tragove i predmete koji su korišteni u počinjenju kaznenog djela. Pribavili su 652.436,27 kuna i za taj iznos oštetili zračnu luku. Optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca. U kaznu je uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da jedinstvena kazna na koju je optuženik osuđen nije ni prestroga niti preblaga nego pravilno odmjerena s obzirom na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Pravilno je otegotnim optuženiku cijenjena prijašnja višestruka osuđivanost zbog različitih kaznenih djela, izdržana kazna zatvora u višegodišnjem trajanju očigledno nije utjecala na optuženika da prestane s protupravnim postupanjem. Priznanje počinjenja kaznenih djela za koja je proglašen krivim nije u znatnoj mjeri doprinijelo djelotvornosti kaznenog progona i utvrđivanju cjelokupnog činjeničnog stanja. Priznanje je naime dano tek na raspravi i u odnosu na ono što je optuženiku stavljeno na teret. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik prouzročio počinjenjem djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Optuženik je obvezan da na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati oštećenom trgovačkom društvu 652.436,27 kuna.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-484/2020

Glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



11.1.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za kazneno djelo zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zadru. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženica proglašena krivom za zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju. Optuženica je osuđena na kaznu zatvora 8 (osam) mjeseci uz rok provjeravanja 2 (dvije) godine. Naloženo joj je nadoknaditi štetu oštećenoj javnoj ustanovi isplatom 81.246,94 kuna.

Optuženica je osuđena zbog postupanja u gospodarskom poslovanju. Povrijedila je dužnost zaštite imovinskih interesa javne ustanove čija je bila ravnateljica. Bivšem je ravnatelju omogućila korištenje kreditne kartice na koju nije imao pravo. Nastale troškove je snosila javna ustanova. Korištenje kreditne kartice trajalo je više od pet godina. Pored toga je u tri navrata odobrila sufinanciranje poslijediplomskog znanstvenog studija bivšem ravnatelju. To pravo njemu, kao bivšem zaposleniku, u to vrijeme nije pripadalo. Prouzročila je štetu javnoj ustanovi ukupno 81.246,94 kuna.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su odlučne za individualizaciju kazne. Olakotnim je optuženici cijenjena dosadašnja neosuđivanost te činjenica da je majka šestero djece o kojima skrbi. Ovo kazneno djelo predstavlja izolirani incident u njenom ponašanju. Otegotne okolnosti nisu pronađene. Pravilno je prvostupanjski sud procijenio da optuženici treba ublažiti zakonom propisanu kaznu.

Ovako izrečena sankcija, uz uvjetovanu odgodu izvršenja izrečene kazne, primjerena je težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobi optuženice. Takvom će se kaznom ostvariti svrha kažnjavanja i u dostatnoj mjeri izraziti odgovarajući prijekor društva prema takvim kaznenim djelima. Ujedno će se upozoriti drugi građani da se klone sličnih postupaka.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-644/2019

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




Ovaj projekt podržan je sredstvima Europske unije