Novosti

Priopćenja

12.5.2021.

Odbijen zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenog za tešku tjelesnu ozljedu i prijetnju

Vrhovni je sud Republike Hrvatske odbio zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Riječ je o izvanrednom pravnom lijeku koji je podnio osuđenik tvrdeći da je presudom kojom je osuđen povrijeđen zakon na njegovu štetu, da je uskraćen u svojim pravima, da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na privatnost, a to je sve utjecalo na pravomoćnu osudu.

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru, koja je preinačena u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Splitu, osuđenik je osuđen zbog teške tjelesne ozljede i prijetnje. Osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora četiri godine.

Osuđenik je osuđen jer je 2018. žrtvi s kojom je bio u povremenoj intimnoj vezi najprije zaprijetio da će usmrtiti nju i njenu obitelj. Nakon dva tjedna u caffe baru osuđenik je bez povoda udario žrtvu. Potom je u wc-u caffe bara tukao šakama po glavi, a zatim je uhvatio za glavu i dva tri puta udario s njom o umivaonik. Žrtva je pobjegla u unutrašnjost caffe bara, a osuđenik ju je u prisutnosti drugih gostiju hvatao za kosu i bacao na pod te udarao šakama i nogama u tijelo i glavu. Uslijed udaranja žrtva je zadobila teške tjelesne ozljede.

Vrhovni je sud ocijenio da presuda kojom je osuđenik osuđen nije utemeljena na nezakonitim dokazima. To se odnosi na snimku video nadzora iz caffe bara, medicinska dokumentacija koju je žrtva predala u spis te nalog za pretragu doma i drugih prostorija koje koristi osuđenik koji nisu nezakoniti dokazi. U kaznenom postupku nije bilo kršenja temeljnih prava osuđenika niti povrede prava na obranu na raspravi. Zakon nije povrijeđen ni u žalbenom postupku jer je drugostupanjski sud razmotrio i ocijenio sve bitne žalbene navode osuđenika i ispitao prvostupanjsku presudu i po službenoj dužnosti.

Javni istupi pojedinih državnih dužnosnika, pored intenzivnog publiciteta koje je suđenje imalo u javnosti, doista su bili neprimjereni i u suprotnosti s pretpostavkom nedužnosti. Međutim, to nije utjecalo na tijek kaznenog postupka u kojem je utvrđena krivnja osuđenika niti na pravo osuđenika na pravično suđenje. Pravomoćnu su presudu donijeli suci profesionalci na temelju savjesno ocijenjenih dokaza. Suci profesionalci u procesu suđenja imaju odgovarajuće iskustvo i obuku koji im omogućavaju da se odupru vanjskom utjecaju. Suci sude isključivo na temelju Ustava, zakona te pravilno i potpuno utvrđenih činjenica u provedenom postupku.

U okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka ne razmatra se pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog osuđujućom presudom niti je li došlo do pogrešne primjene ili neprimjene zakona pri pripremanju rasprave, u tijeku rasprave i pri donošenju presude. Ne razmatra se niti odluka o primjeni mjere istražnog zatvora i/ili mjere opreza kao zamjene za istražni zatvor te trajanja tih mjera niti se razmatra pravilnost i potpunost okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne na koju je osuđen osuđenik.

Opširni i konfuzni zahtjev osuđenika upire na mnogobrojne povrede, a očito u nastojanju da se ishodi odluka u trećem stupnju. To je suprotno uvjetima predviđenima u zakonu.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH III Kr-96/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



11.5.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za počinjenje kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbe stranaka te potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Osijeku. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja. Optuženik je osuđen na kaznu zatvora 8 (osam) godina. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi.

Optuženik je osuđen jer se povezao u zajedničko djelovanje s drugim osobama radi nabave, prijevoza i preprodaje većih količina droge marihuane s područja Republike Srbije na područje Europske unije. Na području Republike Srbije nabavili su 255,45 kilograma droge marihuane upakiranu u 324 paketa. Paketi su potom skriveni u prerađeno priključno vozilo - hladnjaču. Prostor krovne konstrukcije priključnog vozila je prilagođen za krijumčarenje droge. Optuženik se uputio kao vozač teretnog vozila s ovim priključnim vozilom unaprijed dogovorenom rutom preko Republike Hrvatske u Republiku Njemačku. Tamo je planirana isporuka droge kupcima. Za te radnje optuženik je dobio 2.890,00 eura. Na graničnom prijelazu pri ulasku u Republiku Hrvatsku carinskim pregledom je pronađena sva skrivena droga u priključnom vozilu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da kazna na koju je optuženik osuđen nije ni prestroga niti preblaga nego pravilno odmjerena s obzirom na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Kao olakotna okolnost cijenjena je dosadašnja neosuđivanost. Otegotna okolnost je velika kriminalna količina, odnosno da je riječ o 255,45 kg marihuane koja na crnom tržištu ima višemilijunsku vrijednost.

Ova kazna će u cijelosti ispuniti svrhu kažnjavanja u odnosu na optuženika. Kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati i na optuženika da više ne čini kaznena djela te će se postići i svrha generalne prevencije. Od optuženika je oduzeto 2.890,00 eura kao imovinska korist ostvarena kaznenim djelom.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž Us 18/2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



11.5.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu na 30 godina dugotrajnog zatvora za četiri teška ubojstva u pokušaju

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zadru kojom je optuženik proglašen krivim za četiri kaznena djela teška ubojstva u pokušaju. Prvostupanjskom je presudom ujedno opozvana uvjetna osuda iz 2017. kojom je optuženik proglašen krivim zbog povrede djetetovih prava i osuđen na kaznu zatvora 1 (jedna) godina uz rok provjeravanja 3 (tri) godine. Optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora 30 (trideset) godina. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi od 28. veljače 2019.

Uz kaznu je optuženiku izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se provoditi u okviru zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Optuženik je proglašen krivim zbog pokušaja teškog ubojstva svoje četvero djece u dobi 3, 5, 7 i 8 godina. U jutarnjim je satima uzeo jedno po jedno dijete iz kreveta u kojima su spavali. Bacio ih je s terase ispred ulaznih vrata stana s visine od gotovo pa pet metara na betonsku podlogu u dvorištu. Sve četvero djece je tjelesno ozlijeđeno. Jedno je dijete zadobilo teške i po život opasne ozljede, a jedno dijete teške ozljede. Smrt djece je izbjegnuta samo stjecajem sretnih okolnosti.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da utvrđene pojedinačne kazne zatvora za svako djelo osam godina, kao i izrečena jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora trideset godina, u svemu odgovaraju težini počinjenih kaznenih djela, okolnostima počinjenja djela te ličnosti samog optuženika. Pravilno je prvostupanjski sud otegotnim cijenio optuženiku dosadašnju osuđivanost zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava. Olakotnim je cijenjeno njegovo priznanje, izraženo žaljenje te bitno smanjena ubrojivost koju nije skrivio. Utvrđen je psihoorganski sindrom uzrokovan organskim čimbenicima (oštećenje moždanih funkcija) zbog čega optuženik ima trajno oštećenje psihičkih funkcija i oscilacije u psihičkom stanju. Narušeno mu je i fizičko zdravstveno stanje. Kaznena djela ostala su u pokušaju.

Ukupnost društvenih uzroka ovog tragičnog događaja je također uzeta u obzir. Oni su, dijelom, pozicionirani i unutar funkcioniranja sustava socijalne skrbi koje je očito trebalo poboljšati. Obitelj je bila pod tretmanom Centra za socijalnu skrb od 2012. uz zaključke da je roditeljima potreban savjetodavni rad u odgoju njihove maloljetne djece. To se ostvarivalo isključivo povremenim odlascima u obitelj.

Ovako odmjerena jedinstvena kazna, koja obuhvaća i kaznu iz opozvane uvjetne osude, nužna je i pravedna da bi se njome iskazao odgovarajući prijekor društva prema počiniteljima takvih kaznenih djela. Istovremeno će se kaznom u potrebnoj mjeri utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog postupka i upozoriti druge građane da se klone sličnih ponašanja.

Protiv drugostupanjske presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske dopuštena je žalba o kojoj u trećem stupnju odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-284/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



7.5.2021.

Vrhovni sud potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je određeno izručenje Kneževini Monako

Vrhovni je sud Republike Hrvatske donio rješenje kojim je odbio žalbu izručenika i potvrdio prvostupanjsko rješenje Županijskog suda u Dubrovniku. Time je postalo pravomoćno rješenjem kojim je utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje izručenika Kneževini Monako.

Izručenik je državljanin Ujedinjenog Kraljevstva. Uhićen je u Republici Hrvatskoj jer je za njim raspisana međunarodna potraga na temelju naloga istražnog suca na prvostupanjskom sudu u Kneževini Monako, radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela pokušaja iznude. Protiv izručenika je u Kneževini Monako u tijeku istraga.

Izručenik se tereti da je u Monaku, Singapuru i Velikoj Britaniji tijekom 2013. i 2014. pokušao ucjenjivati poslodavca pisanim prijetnjama ili verbalnim otkrivanjem. Prema podacima u zahtjevu za izručenje izručenik se pri tome koristio prijetnjama da će otkriti podatke i informacije koje se donose na ulogu korporacije u kojoj je bio zaposlen u međunarodnom slučaju korupcije.

Vrhovni sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjeni svi zakonski uvjeti za izručenje. Izručenik nije državljanin Republike Hrvatske, a djelo za koje se traži izručenje nije počinjeno na području Republike Hrvatske niti protiv državljanina Republike Hrvatske. Kazneno djelo za koje se traži izručenje je ujedno i kazneno djelo koje je propisano u kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske. Nije nastupila zastara kaznenog progona po hrvatskim zakonima. Konačnu odluku o izručenju će donijeti ministar pravosuđa i uprave.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-102/2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



5.5.2021.

Izvještaj predsjednika Vrhovnog suda o stanju sudbene vlasti za 2020.

Kao i svake godine predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske sačinio je i objavio godišnji izvještaj o stanju sudbene vlasti. Ovo je sedmi izvještaj po redu. Izvještaj će podnijeti Hrvatskom saboru jer je tako predviđeno Zakonom o sudovima.

U izvještaju je razvidno stanje i djelovanje sudbene vlasti, ali i organizacijski problemi te nedostaci u zakonodavstvu. Navedeni su pokazatelji učinkovitosti i kvalitete rada sudova po vrstama predmeta cijelog sustava te svakog pojedinog suda.

Usporedbom s prijašnjim izvještajima moguće je pratiti razvoj rada sudova te napredak koji su sudovi ostvarili. Također je moguće pratiti izravno ili neizravno i učinak drugih grana vlasti u okviru njihovih odgovornosti. Time se stvaraju uvjeti u kojima će sudbena vlast moći ostvarivati svoju ulogu i obveze. Sudbena vlast ne može sama osigurati nužne uvjete za ostvarivanje svojih zadaća i ciljeva. To je zajednički zadatak sve tri grane vlasti, svake u okviru zadanih ovlasti i odgovornosti.

U uvjetima pandemije sudovi su se suočili s raznim problemima koji su se odrazili na rad i rezultate rada. Kao posljedica pandemije smanjen je priljev predmeta u 2020. za 2,83 % u odnosu na 2019. Ograničenje redovnog rada sudova na početku pandemije odrazilo se na nešto manji broj riješenih predmeta (za 2,65 %) u odnosu na prethodnu godinu. Unatoč tome, a uz 37 manje sudaca u odnosu na prethodnu godinu, sudovi su nastavili smanjivati broj neriješenih predmeta i ipak povećali stopu ažurnosti (ukupno 98,37 %). Na kraju godine na svim je sudovima neriješeno 450.119 predmeta, a prosječno vrijeme trajanja postupka je 144 dana.

Izvještaj sadrži detaljne prijedloge i preporuke koje je predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske dao za unaprjeđenje rada sudova. Zbog preopterećenosti s predmetima ratnih zločina i s predmetima iz nadležnosti USKOK-a predlaže se proširivanje nadležnosti za takva suđenja na još dva županijska suda (pored postojeća četiri). Sucima koji rade na takvim složenim predmetima potrebno je osigurati potporu sudskog savjetnika. Radi djelotvornijeg rada sudova predlaže se bez odgode izmijeniti i dopuniti Zakon o kaznenom postupku, Zakon o parničnom postupku te niz drugih zakona. Potrebno je poboljšati Okvirna mjerila za rad sudaca te osigurati motivirajuće uvjete rada. U svrhu ujednačavanja sudske prakse nužno je svim strankama omogućit uvid u sve odluke drugostupanjskih sudova. Zakonodavni okvir potrebno je prilagoditi funkcioniranju sudova u uvjetima pandemije i drugih mogućih stanja krize.

Detaljnije na poveznici:

- Izvještaj

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



30.4.2021.

Predsjednik Vrhovnog suda uputio pismo ministru pravosuđa i uprave o normativnom okviru mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika u kaznenom postupku

Kazneni odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je na sjednici 29. travnja 2021. razmatrao problematiku osiguranja prisutnosti okrivljenika tijekom kaznenog postupka, osobito nakon donošenje presude te nakon objave presude. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske je mišljenje Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pismom uputio ministru pravosuđa i uprave. Problematika je razmotrena s nekoliko aspekata.

Kod osoba s dvojnim državljanstvom država s kojima je Republike Hrvatska sklopila dvostrani ugovor, osiguranje prisutnosti okrivljenika tijekom kaznenog postupka i osiguranje izvršenja kaznene sankcije može se riješiti izmjenama tih ugovora kojima bi se osiguralo izručenje ili puno izvršenje izrečenih kazni.

U odnosu na zakonodavna rješenja, mjera opreza zabrane napuštanja boravišta ima za posljedicu zabranu napuštanja područja Republike Hrvatske. Radi isključenja mogućnosti bijega nakon pravomoćnosti presude, trebalo bi promijeniti odredbu koja određuje trajanje te mjere do izvršnosti presude tako da se odredi da ta mjera opreza traje do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Ta se mjera opreza može izreći samo ako postoje zakonom strogo određeni uvjeti za istražni zatvor.

No, kada ne postoje zakonom strogo predviđeni uvjeti za određivanje istražnog zatvora, tada postojeći normativni okvir nema rješenje situacije u kojoj okrivljenik protiv kojega se vodi kazneni postupak ili koji je nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora manju od pet godina ne smije napustiti područje Republike Hrvatske. S druge strane, protiv pravomoćno osuđenog okrivljenika na kaznu zatvora manju od pet godina sada ne može biti određen istražni zatvor pa samim time niti mjera opreza. U praksi se pojavljuju dva problema.

Prvi je problem mogućnost bijega okrivljenika u razdoblju između donošenja i objave presude. Drugi je problem mogućnost bijega okrivljenika nakon donošenja presude kojom je osuđen na kaznu zatvora manju od pet godina. Mišljenje Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadrži nekoliko mogućih zakonskih rješenja. Bez obzira na to na koje se rješenje zakonodavac odluči, kod propisivanja mjera kojima se ograničava sloboda kretanja, a koje ne predstavljaju lišenje slobode nego ograničavaju slobodu kretanja, potrebno je voditi računa o pravnim standardima Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava izraženima kroz praksu Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu te o pravnim standardima Europske unije izraženim kroz praksu Suda Europske unije u Luxembourgu. Ti standardi navedeni su u pismu.

Detaljnije na poveznici:

- Pismo predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



30.4.2021.

Vrhovni sud postrožio kaznu optuženiku za teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti kojim je prouzročio smrt jedne osobe

Vrhovni je sud donio presudu kojom je prihvatio žalbu državnog odvjetnika i preinačio u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Splitu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti kojim je prouzročio smrt jedne osobe.

Optuženik je osuđen jer se u teško pijanom stanju prepirao i naguravao s dvojicom muškaraca. Iz pojasa hlača izvadio je pištolj i nastavio se naguravati. Pištoljem je udario jednog od tih muškaraca po glavi. Uslijed toga došlo je do ispaljenja hica. Metak je pogodio drugog muškaraca koji je zadobio osobite teške tjelesne ozljede od kojih je nakon 4 mjeseca preminuo u bolnici.

Prvostupanjskom je presudom optuženik osuđen na kaznu zatvora 3 (tri) godine. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem je optuženik i sada. Uz kaznu je optuženiku izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se provoditi u okviru zatvorskog sustava i može trajati najdulje tri godine.

Vrhovni je sud preinačio u odluci o kazni prvostupanjsku presudu i optuženika osudio na kaznu zatvora 5 (pet) godina.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud odmjerio kaznu u prekratkom trajanju jer sve utvrđene okolnosti nisu primjereno vrednovane prilikom odmjeravanja visine kazne zatvora. Pravilno je olakotnim cijenjeno optuženikovo žaljenje i kajanje. Nakon samog događaja pokušavao je pomoći ranjenom. Oženjen je i otac troje maloljetne djece. Bio je bitno smanjeno ubrojiv u vrijeme počinjenja djela. Otegotnim je cijenjena njegova dosadašnja osuđivanost. Prvostupanjski je sud propustio cijeniti optuženikovu bezobzirnost. Na javnom mjestu, u naseljenom dijelu grada, bahato je nosio nabijeni pištolj zataknut za pojasom hlača. Prilikom banalnog, pijanog naguravanja, potegnuo je taj pištolj. S prstom na obaraču udario je drugu osobu. Uslijed toga došlo je do nekontroliranog ispaljenja s fatalnim ishodom. Sve se to odvijalo u popodnevnim satima ispred stambenih zgrada u blizini brojnih građana. Optuženik je zbog ovisnosti o alkoholu sklon ekscesima.

Postrožena kazna primjerena je ličnosti optuženika i počinjenom djelu. Takva je kazna pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja i izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela. Kazna treba utjecati na optuženika, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela. Ujedno će utjecati na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-561/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



28.4.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za tri teška ubojstva u pokušaju, nasilje u obitelji te tri povrede djetetovih prava

Vrhovni je sud donio presudu i rješenje kojom je prihvatio žalbu optuženika i preinačio rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju žalbe optuženika protiv presude na način da se njegova žalba smatra pravodobnom. Potom je odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Varaždinu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za sedam kaznenih djela i to tri teška ubojstva u pokušaju, nasilje u obitelji te tri povrede djetetovih prava. Osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora 13 (trinaest) godina i 6 (mjeseci). Opozvana me je I ranija uvjetna osuda iz 2018. zbog kaznenih djela nasilja u obitelji i povrede djetetovih prava. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem je optuženik i sada. Uz kaznu je optuženiku izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se provoditi u okviru zatvorskog sustava i može trajati najdulje tri godine.

Optuženik je osuđen jer je pokušao ubiti izvanbračnu suprugu koju je i ranije učestalo vrijeđao i prijetio joj. Prišao joj je s leđa u hodniku i preko usta omotao zavoj snažno stežući. Žrtva se opirala i oboje su pali na pod. Dalje je stezao zavoj pa žrtva nije mogla disati i počela je krvariti. Na hodnik je dotrčala kćer i odvajala ga od majke. Žrtva se uspjela osloboditi i pobjeći. Nakon dva dana optuženik je nasilno ušao u obiteljsku kuću i čekao povratak izvanbračne supruge i kćeri. Po njihovom povratku u kuću napao ih je metalnom šipkom. Zadao je više udaraca kćerki od kojih je pala, a supruga je istrčala iz kuće tražeći pomoć. Optuženik je krenuo za njom i na dvorištu je udario više puta. Spriječen je u namjeri da ubije suprugu tako što ga je kćer snažno povukla. Međutim, potom je više puta udario kćerku metalnom šipkom po glavi. Kad je pala naskočio je na nju namjeravajući je ubiti. Kćer je zatražila pomoć od susjeda pa je pobjegao.

Osuđen je i jer je preko godinu dana učestalo vrijeđao i omalovažavao izvanbračnu suprugu u prisustvu njihovo troje maloljetne djece. Pri tome je supruzi i djeci prijetio usmrćenjem. Raznim pogrdnim riječima i na druge načine ponižavao je i omaložavao svo troje djece. Sprječavao ih je u igri i učenju. Zbog toga su supruga i djeca živjele u strahu za svoju sigurnost.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da izrečena jedinstvena kazna zatvora odgovara težini počinjenih kaznenih djela, okolnostima počinjenja te ličnosti samog optuženika. Pravilno je prvostupanjski sud olakotnim cijenio bitno smanjenu ubrojivost (za kaznena djela pokušaja teškog ubojstva) i smanjenu ubrojivost za ostala djela. Optuženik je djelomično priznao kaznena djela i zadavanje udaraca žrtvama. Izrazio je djelomično žaljenje zbog udaranja kćeri. Otegotnim je cijenjeno jer je ugrozio i u opasnost doveo živote dvije osobe, od čega supruge dva puta u svega dva dana. Značajna je i kriminalna količina jer je počinio sedam kaznenih djela na štetu četiri žrtve. Iskazao je krajnju bezobzirnost za život i osobna dobra i prava žrtava, njemu bliskih osoba. Okolnosti počinjenja upućuju na pripremanje počinjenja kaznenih djela. Otegotna je i dosadašnja osuđivanost za ista djela, nasilje u obitelji i povredu djetetovih prava. Djela je počinio unutar roka provjeravanja prema prijašnjoj osuđujućoj presudi. Osuđivan je i za prekršaje iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu sina.

Izrečenom će se kaznom izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela i utjecati i na sve da ne čine kaznena djela. Time se ostvaruje generalna prevencija. Kazna će utjecati i na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela (specijalna prevencija) te mu omogućiti nakon izdržane kazne ponovno uključivanje u društvo. Kazna će utjecati i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH Kžzd 28/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



28.4.2021.

Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske dobilo potvrdu u odluci Suda Europske unije

Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske donio je pravno shvaćanje 30. siječnja 2020. koje glasi:

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

To pravno shvaćanje dobilo je potvrdu u presudi Suda Europske unije u predmetu C-485/19. (Profi Credit Slovakia) od 22. travnja 2021.

U toj je odluci zauzeto shvaćanje da odredbe slovačkog Građanskog zakonika prema kojima se zastara restitucijskog zahtjeva i kod potrošačkih ugovora koji su utvrđeni ništetnim računa od izvršenog plaćanja, nije u skladu s pravnom stečevinom EU, makar samo trajanje zastarnog roka samo nije protivno pravu EU.

Pravnim shvaćanjem donesenim prije odluke Suda Europske unije, Vrhovni sud Republike Hrvatske pokazao je da prilikom zauzimanja pravnih shvaćanja tumači domaće pravo u skladu s načelom djelotvornosti kao jednim od temeljnih načela prava Europske unije.

- presuda Suda Europske unije

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




27.4.2021.

Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacio žalbu zamjenika glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske

Pogrešne su informacije objavljene u dijelu medija da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio žalbu zamjenika glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske. To bi značilo da se Vrhovni sud Republike Hrvatske upuštao u pravnu osnovanost žalbe, a o tome nije riječ.

Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske postupao je u okviru svoje mjerodavnosti kao drugostupanjsko tijelo u postupku za stegovnu odgovornost zamjenika državnih odvjetnika. Prije odluke o pokretanju stegovnog postupka Državnoodvjetničko vijeće odlučilo je privremeno udaljiti od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti zamjenika glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske na rok od tri mjeseca. Protiv te odluke zamjenik je uložio žalbu.

Kada Državnoodvjetničko vijeće u stegovnom postupku donese odluku o privremenom udaljenju od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti, tada se ta odluka može pobijati žalbom. No, ovdje nije riječ o odluci o privremenom udaljenju koja bi bila donesena u stegovnom postupku, nego o odluci donesenoj prije pokretanja stegovnog postupka. Za takvu je odluku zakonom propisano da žalba nije dopuštena, ali je moguće pokrenuti upravni spor.

Zato je Vrhovni sud Republike Hrvatske, bez upuštanja u to je li odluka o privremenom udaljenju pravilna ili nije i bez upuštanja u to je li žalba osnovana ili nije, zbog formalnih razloga odbacio žalbu zamjenika glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž SODO 2/2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




23.4.2021.

Vrhovni je sud u povodu žalbi stranka djelomično ukinuo, a djelomično potvrdio presudu Županijskog suda u Zagrebu

U kaznenom postupku koji se vodio protiv petero optuženika i tri optužene pravne osobe prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu tri optuženika su oslobođena optužbe zbog kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, zlouporabe položaja i ovlasti poticanjem i pomaganje u zlouporabi položaja i ovlasti. Za prvu i drugu optuženu pravnu osobu utvrđeno je da nisu odgovorne za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti odgovorne osobe odnosno drugog optuženika. Peti optuženik također je oslobođen optužbe zbog kaznenog djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti.

Prvostupanjskom presudom prvi i drugi optuženik te četvrta optuženica osuđeni su zbog dva kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti, tri kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti poticanjem, dva kaznena djela poticanja na krivotvorenje službene isprave, jednog kaznenog djela pomaganje u zlouporabi položaja i ovlasti te jednog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju. Za prvu optuženu pravnu osobu utvrđeno je da je odgovorna za dva kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti odgovorne osobe odnosno drugog optuženika, a za treću optuženu pravnu osobu da je odgovorna za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju odgovorne osobe odnosno drugog optuženika.

Odlukom Vrhovnog suda dio prvostupanjske presude je ukinut. To se odnosi na optužbu da je prvi optuženik, kao gradonačelnik, na traženje drugog optuženika, s njim dogovorio kupoprodaju i zamjenu zemljišta u vlasništvu trgovačkog društva kojim upravlja drugi optuženik. U tu svrhu, na traženje četvrte optuženice (članice uprave tog trgovačkog društva), vještak je procijenio ta zemljišta u dvostruko većem iznosu od stvarne vrijednosti. Potom je prvi optuženik, u trenutku kad su već bili raspisani lokalni izbori i njegove ovlasti sužene, predložio Gradskom poglavarstvu sklapanje ugovora o kupoprodaji i zamjeni nekretnina s tim trgovačkim društvom. Poglavarstvo je to prihvatilo i prvi optuženik je sklopio ugovor o kupoprodaji i zamjeni nekretnina. Prema optuženici trgovačko društvo je na ime razlike ugovorene i tržišne cijene zemljišta steklo nepripadnu materijalnu dobit od 4.078.234,91 kunu.

Prvi optuženik se nadalje tereti da je na poticaj petog optuženika počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti. Peti optuženik je prema optužnici iskoristio zajedno s drugim optuženikom činjenicu da su trgovačka društva kojim je drugi optuženik upravljao podnijela tužbu protiv Grada i jedne javne ustanove. Ti optuženici su postupali s ciljem da se uvjetovanjem povlačenja tužbe realizira prodaja zemljišta u vlasništvu njihovih trgovačkih društava Gradu i jednoj javnoj ustanovi. Prema optužnici, prvi optuženik, drugi optuženik i četvrta optuženica su dogovorili da će Grad za dodatnu izgradnju u sklopu Programa poticajne stanogradnje upravo od trgovačkog društva kojim upravlja drugi optuženik i trgovačkog društva kojeg je suvlasnik peti optuženik kupiti zemljište. Potom je prvi optuženik umanjujući značaj upozorenja da za isto nisu osigurana sredstva i da u Gradu ne postoji potreba za tolikom količinom POS stanova, na sjednicama Gradskog vijeća prezentirao potrebu kupnje nekretnina za izgradnju projekta društveno poticane stanogradnje. Gradsko vijeće je prihvatilo sklapanje sporazuma o kupnji i sporazum je potpisan po cijeni suprotnoj odluci Gradskog vijeća.

Drugi optuženik i četvrta optuženica se potom terete da su omogućili trgovačkom društvu kojeg je direktor drugi optuženik korištenje poslovnih prostora na aerodromu na štetu društva koje upravlja aerodromom bez plaćanja zakupnine. Potom, prvi optuženik se tereti da je postupao u namjeri da trgovačko društvo kojeg je direktor drugi optuženik preuzme upravljanje aerodromom i pribavi znatnu materijalnu dobit. U tu je svrhu to trgovačko društvo neosnovano prikazalo ulaganja u aerodrom u znatno većem iznosu od stvarnih ulaganja. To je trebalo poslužiti sukladno ranijem dogovoru između prvog i drugog optuženika o sklapanju ugovora o ulaganju i provedbi dokapitalizaciju društva koje upravlja aerodromom. Međutim, do toga nije došlo pa trgovačko društvo drugog optuženika nije postalo većinski vlasnik društva koje upravlja aerodromom.

Vrhovni sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je odbio dokazne prijedloge optuženika i ovlaštenog tužitelja bez ikakvog obrazloženja razloga odbijanja. Za dio odbijenih dokaznih prijedloga prvostupanjski sud čak ni ne obrazlaže o čijim je dokaznim prijedlozima riječ, na koje okolnosti su predloženi, niti razloge njihova odbijanja. Odbijanjem dokaznih prijedloga obrane bez obrazloženja je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Time je i povrijeđeno pravo na obranu koja povreda je mogla utjecati na presudu. Potpuni izostanak obrazloženja odbijanja velikog broja dokaznih prijedloga obrane čini presudu proizvoljnom. Pored toga, za dio optužbi prvostupanjski sud u presudi nije dao ocjenu proturječnih dokaza, a što je također moglo utjecati na presudu.

Prvostupanjski će sud iznova provesti raspravu u tom dijelu optužbe. U ponovljenom postupku sud će ponovno izvesti i ocijeniti sve ranije izvedene dokaze, a po potrebi i nove. Potom će donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku, koju će valjano obrazložiti.

Vrhovni je sud u preostalom dijelu potvrdio prvostupanjsku oslobađajuću odluku. Odluka se odnosi na optužbu za prva tri optuženika i prvu optuženu pravna osoba te na petog optuženika i drugu optuženu pravnu osobu.

Prvi optuženik se tereti da je kao gradonačelnik, na poticaj drugog optuženika pogodovao trgovačkom društvu kojim je upravljao drugi optuženik. Prema optužnici, prvi optuženik je znao da ne postoji neposredna opasnost od nastanka štetnog događaja u okolišu koja bi opravdavala žurno postupanje te da trgovačko društvo kojim upravlja drugi optuženik nema uvjete za žurno zbrinjavanje postojećeg i novonastalog komunalnog otpada. Tereti se da je iskoristio je svoj položaj i ovlasti, kao gradonačelnik i predsjednik gradskog poglavarstva, s ciljem pribavljanja znatne imovinske koristi za trgovačko društvo drugog optuženika, a da mu je u tome pomogao treći optuženik, direktor trgovačkog društva koje je već obavljalo poslove zbrinjavanja otpada.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije dokazano da bi prvi optuženik kao službena osoba iskoristio svoj položaj i ovlast te prekoračio granice svojih ovlasti pa da bi time drugoj osobi pribavio znatnu imovinsku korist i drugome prouzročio znatnu štetu. Nije dokazano ni da bi ga drugi optuženik na to kazneno djelo potaknuo, niti da mu je treći optuženik pomogao u počinjenju kaznenog djela. Niti jedan izvedeni dokaz ne govori s izvjesnošću o dogovorima kako to navodi optužba. Iskazi ispitanih svjedoka nemaju takvu dokaznu snagu koja bi govorila u prilog zaključku o postojanju inkriminiranog prethodnog dogovora između prvog i drugog optuženika.

Vrhovni sud smatra da je u odnosu na petog optuženika (optužbe da je poticao prvog optuženika u vezi izgradnje stanova iz programa POS) prvostupanjski pravilno zaključio da tijekom postupka nije dokazano da bi on počinio kazneno djelo za koje se tereti. Iz niti jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da je peti optuženik uopće imao saznanja o podnesenoj tužbi niti da je tražio od prvog i drugog optuženika da cijena nekretnine bude suprotna Odluci Gradskog vijeća. Okolnost da je ovaj optuženik mogao biti zainteresiran za proširenje programa društveno poticane stanogradnje još uvijek ne znači da je u svrhu realizacije tog projekta poticao prvog i drugog optuženika na počinjenje terećenog kaznenog djela. Nije dokazano da bi uopće proširenje Programa POS na predmetnu lokaciju bilo realizirano uz poticanje ovog optuženika, niti da bi bilo vezano uz njegovo saznanje o podnesenim tužbama odnosno njihovim povlačenjem.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-Us 55/2019

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



23.4.2021.

Potvrđena kazna zatvora 15 godina za ubojstvo sestre

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbu optuženice i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Varaždinu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženica proglašena krivom za kazneno djelo ubojstva i osuđena na kaznu zatvora 15 (petnaest) godina. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženica nalazi od 16. veljače 2019.

Optuženica je osuđena zbog ubojstva sestre. Djelo je počinjeno prije 20 godina u obiteljskoj kući. Tupotvrdim je predmetom u brzom slijedu zadala više udaraca u glavu sestri koja je ležala. Uslijed zadobivenih ozljeda žrtva je odmah umrla. Potom je tijelo omotano plastičnim vrećama stavila u škrinju. Tijelo je dugi niz godina bilo skriveno zamrznuto u škrinji u domu optuženice i prikriveno vrećicama sa smrznutom hranom. Poklopac škrinje je bi zalijepljen da nitko ne može lako otvoriti škrinju. Škrinja se nije koristila u domaćinstvu iako je ostala uključena u struju 19 godina.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je kazna zatvora 15 godina po vrsti i mjeri kazna koja najbolje odgovara svrsi kažnjavanja. Riječ je o najvišoj propisanoj kazni za kazneno djelo ubojstva prema Kaznenom zakonu u vrijeme počinjenja djela. Optuženica je majka troje djece od kojih je dvoje maloljetno. Međutim ta okolnost nema nikakvo značenje kod odmjeravanja kazne jer pretežu utvrđene otegotne okolnosti. Otegotna okolnost je dosadašnja osuđivanost (za kazneno djelo davanje lažnog iskaza) te što je sudbinu žrtve skrivala gotovo dvadeset godina navodeći da joj je sestra u inozemstvu. Kazneno djelo počinila je s najvišim stupnjem krivnje - izravnom namjerom, u stanju pune ubrojivosti i svijesti o protupravnosti. Tijelo žrtve je cijelo vrijeme držala u škrinji u kući u kojoj je živjela i tako prikrila počinjeno djelo. Roditelje i rodbinu je dugo vremena držala u zabludi u pogledu sudbine žrtve. To daje kaznenom djelu zaista posebnu težinu i odiozan karakter. Visok stupanj kriminalne količine proizlazi iz okolnosti da su žrtvi nanesene smrtonosne ozljede glave dok je bila u odmarajućem položaju. Žrtva je imala 23 godine. Skrivanje tijela žrtve u škrinji upućuje i na planiranje kaznenog djela.

Izrečenom kaznom izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i utjecati na optuženicu da ubuduće ne čini kaznena djela. Ujedno će se omogućiti optuženici odgovarajuća socijalizacija i ponovno uključivanje u društvo. Ova kazna utjecat će i na sve ostale građane da ne smiju činiti kaznena djela jer će u protivnome biti društveno osuđeni i adekvatno kažnjeni.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-578/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



23.4.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu optuženiku zbog ubojstva i optuženici zbog sprečavanja dokazivanja

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Rijeci. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo ubojstva, a optuženica za kazneno djelo sprečavanje dokazivanja. Optuženik je osuđen na kaznu zatvora 15 (petnaest) godina. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi. Optuženica je osuđena na kaznu zatvora 1 (jedna) godina i izrečena joj je uvjetna osuda s rokom provjeravanja 5 (pet) godina.

Optuženik je osuđen zbog ubojstva susjede na prilaznoj stazi ispred kuće. Susjedi nije priznavao pravo služnosti na prilaznoj stazi, a kojom se i on koristio da bi došao do svoje kuće. Branio je drugima prolaz tom stazom. Susjedu je dočekao na stazi i nožem joj zadao više udaraca u glavu i gornji dio tijela. Uslijed najmanje 12 ubodnih i reznih rana došlo je do osobito teških i po život opasnih ozljeda i žrtva je ubrzo preminula.

Optuženica, supruga optuženika, znala je da je njen suprug postavio na kuću dvije kamere od kojih je jedna pokrivala dvorište, a druga prilaznu stazu. Znala je da je uređaj za snimanje imao detekciju pokreta i da je spojen na TV koji se nalazio u dnevnom boravku kuće. Znala je što je njen suprug ranije tog dana učinio susjedi jer je vidjela snimku, a potom se spustila ispred kuće. Nakon ubojstva susjede optuženik je držeći krvavi nož u ruci tjerao u kuću optuženicu. Optuženica je osuđena jer je prije provođenja pretrage njihova doma iskopčala snimač i sakrila ga kako bi otežala dokazivanje ubojstva što ga je počinio njen suprug. Međutim, policija je pronašla snimač skriven u košari za donje rublje.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za individualizaciju kazne i zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne za oboje optuženika. U odnosu na optuženika, olakotnim je cijenjena starija životna dob (75 godina), narušeno zdravstveno stanje (razni srčani problemi), priznanje kaznenog djela, smanjena ubrojivost te sudjelovanje u Domovinskom ratu. Kao otegotna okolnost cijenjena je dosadašnja osuđivanost te okolnost da mu žrtva za djelo nije dala nikakav povod. Žrtva nije bila u mogućnosti pružiti bilo kakav otpor ni pobjeći jer je napad bio iznenadan i neočekivan. Žrtva je prilaznim putem išla pognute glave jedva noseći razne stvari. Otegotno je i ponašanje optuženika nakon počinjenog djela jer je majci žrtve uputio prijeteće i pogrdne riječi. U odnosu na optuženicu kao olakotna okolnost cijenjeno je njezino zdravstveno stanje. Otegotna okolnost je dosadašnja osuđivanost i što je djelo počinila u roku kušnje prema toj ranijoj osudi.

Ovakvim kaznama i izrečenom uvjetnom osudom ispunit će se zahtjevi generalne i specijalne prevencije. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda da se kazna zatvora za optuženicu neće izvršiti ako optuženica u vremenu provjeravanja ne počini novo kazneno djelo. Kaznom će se izraziti jasna društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela. Utjecat će se i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-173/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



23.4.2021.

Vrhovni sud potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je određeno izručenje Sjedinjenim Američkim Državama

Vrhovni je sud Republike Hrvatske donio rješenje kojim je odbio žalbu izručenice i potvrdio prvostupanjsko rješenje Županijskog suda u Splitu. Time je postalo pravomoćno rješenjem kojim je utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje izručenice Sjedinjenim Američkim Državama (dalje: SAD).

Izručenica je državljanka SAD. Za njom je raspisana međunarodna potraga na temelju naloga prvostupanjskog suda države Colorado, radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenih djela koja u cijelosti odgovaraju kaznenih djelima povrede prava djeteta i nasilja u obitelji u hrvatskom zakonodavstvu. Djela su počinjena 2014.

Vrhovni sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjeni svi zakonski uvjeti za izručenje. Izručenica nije državljanka Republike Hrvatske, a djela za koja se traži izručenje nisu počinjena na području Republike Hrvatske niti protiv državljanina Republike Hrvatske. Kaznena djela za koja se traži izručenje su ujedno i kaznena djela koja su propisana u kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske. Nije nastupila zastara kaznenog progona po hrvatskim zakonima. Iz dokaza uz molbu za izručenje proizlazi dovoljno dokaza za osnovanu sumnju u počinjenje kaznenih djela zbog kojih se traži izručenje. SAD je dala uvjerenje da bi postupila po načelu uzajamnosti.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-73/2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



21.4.2021.

Vrhovni sud potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim su odbijeni prijedlozi četiri okrivljenika za izdvajanje niza nezakonitih dokaza

Vrhovni je sud Republike Hrvatske donio rješenje kojim je odbio žalbe četvoro okrivljenika i potvrdio prvostupanjsko rješenje Županijskog suda u Splitu. Time je postalo pravomoćno rješenje kojim su odbijeni prijedlozi obrane za izdvajanje kao nezakonitih dokaza niza naloga suca istrage za primjenu posebnih dokaznih radnji i svih ostalih dokaza proizašlih iz tih naloga, zapisnika o ispitivanju svjedoka, razne dokumentacije te vještačenja vještaka za graditeljstvo.

Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta tereti niz okrivljenika da su počinili kaznena djela primanje mita i druga djela. Optužnica se temelji na nizu dokaza koji su rezultat posebnih dokaznih radnji, a koje su provedene na temelju naloga suca istrage. Prema podacima u spisu provedene su posebne dokazne radnje: nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu, ulazak u prostorije radi provođenja nadzora i tehničko snimanje prostorija te tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta. U optužnici su navedeni kao dokazi i rezultati provedenih pretraga osoba, doma i drugih prostora, pokretne stvari i bankovnog sefa te pretraga mobitela, a koje je također nalogom odobrio sudac istrage. Kao dokaz navedeno je i daktiloskopsko i građevinsko vještačenje.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da svi nalozi suca istrage u spisu, a kojima je određeno provođenje posebnih dokaznih radnji, zadovoljavaju standarde postavljene za dopuštenost miješanja države u temeljna prava i slobode pojedinca. Posebne dokazne radnje su posebna vrsta izvidnih radnji. Provode se u fazi izvida kaznenih djela kada postoji razina vjerojatnosti „osnove sumnje“ da je neko djelo počinjeno. Uloga suca istrage u toj fazi postupka je kontrolirati zakonitost u provođenju mjera prema okrivljenicima.

U ovom je predmetu kod donošenja naloga suca istrage riječ bila upravo o osnovama sumnje, a ne o nekom drugom stupnju vjerojatnosti za počinjenje djela. Svrha njihovog donošenja je inicijalno prikupljanje podataka koji bi mogli biti od koristi za kazneni postupak, a ne, primjerice, faza donošenja optužnog ili drugog akta. Svi nalozi sadržavaju potrebne podatke i konkretizirano obrazloženje svih zakonskih pretpostavki za njihovu primjenu te ocjenu postojanja osnove sumnje. Razlozi koji su iznijeti u obrazloženju svakog naloga jasno upućuju da je miješanje u ostvarivanje temeljnih prava pojedinca bilo nužno i u skladu sa zakonom i da posebne dokazne radnje nisu naložene nemarno, neregularno ili bez potrebnog razmatranja.

Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio da provođenje posebnih dokaznih radnji u ovom postupku nije provedeno uz povrede koje Zakon o kaznenom postupku predviđa kao nezakonito postupanje niti je riječ o dokazima za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza. Stoga nije bilo razloga da se ti nalozi i dokazi koji su iz njih proizašli izdvoje iz spisa kao nezakoniti dokazi jer su valjano i zakonito pribavljeni dokazi na kojima se može temeljiti sudska odluka.

Vrhovni sud također smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je građevinsko vještačenje provedeno sukladno nalogu ovlaštenog tijela i po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo. Stoga nije bilo razloga da se izdvoji kao nezakoniti dokaz jer ne predstavlja nezakoniti dokaz. Ocjena o prihvatljivosti i vjerodostojnosti tako izrađenog vještačenja ne razmatra se u okviru instituta nezakonitosti dokaza.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-Us 112/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




20.4.2021.

Određivanje mjera opreza kod donošenja drugostupanjske odluke

U povodu jučerašnje izjave državnog tajnika u Ministarstvu pravosuđa i uprave da je „teoretski ... i procesno pravno bilo moguće” da Vrhovni sud Republike Hrvatske prilikom donošenja odluke o žalbi na prvostupanjsku presudu izrekne mjere opreza https://www.rtl.hr/vijesti-hr/novosti/hrvatska/4019016/drzavni-tajnik-ministarstva-pravosudja-mi-cemo-odlucivati-o-sklapanju-sporazuma-s-bih-za-izvrsenje-kazne-zatvora/ upućujemo na sljedeće.

Prema članku 98. stavku 5. Zakona o kaznenom postupku mjere opreza nakon podizanja optužnice pa do pravomoćnosti odnosno izvršnosti presude određuje, produljuje i ukida prvostupanjski sud. Dakle, Vrhovni sud Republike Hrvatske „teoretski i procesno pravno” ni u jednom predmetu u kojemu postupa kao drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi na presudu prvostupanjskog suda nije mogao odrediti mjere opreza jer nije prvostupanjski sud. Takvo bi postupanje za svaki drugostupanjski sud u takvoj pravnoj situaciji bilo suprotno zakonu.

Osim toga, upozoravamo da nije posao državnog tajnika u izvršnoj vlasti, a niti bilo kojeg drugog predstavnika izvršne vlasti, tumačiti kakva je odluka sudbene vlasti u konkretnim predmetima mogla ili trebala biti. Takva tumačenja, a osobito ona koja su suprotna zakonima, ne doprinose vladavini prava te položaju sudbene vlasti kao samostalne i neovisne.


glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić





14.4.2021.

Potvrđena kazna zatvora 11 godina za teško ubojstvo novorođenog djeteta

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženica proglašena krivom za kazneno djelo teškog ubojstva i osuđena na kaznu zatvora 11 (jedanaest) godina. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženica i dalje nalazi.

Optuženica je osuđena zbog teškog ubojstva svog djeteta. Netom nakon što je u kući bez pomoći rodila živo dijete, pritiskom ruke zatvorila je dišne putove djeteta. Uslijed toga se novorođenče ugušilo.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je kazna zatvora 11 godina po vrsti i mjeri kazna koja optimalno odgovara svrsi kažnjavanja. Olakotne okolnosti kao što su neosuđivanost, smanjena ubrojivost, nepovoljne socioekonomske prilike nisu dostatne da bi se svrha kažnjavanja mogla postići blažom kaznom.

Optuženica je kazneno djelo počinila kao majka troje djece od kojih je dvoje još otprije smješteno u udomiteljsku obitelj. U međuvremenu je pokrenut postupak posvojenja za treće dijete. Optuženica ima obilježja ovisnog poremećaja ličnosti. Roditeljski status i činjenica da je tijekom kaznenog postupka zasnovala zajednicu s novim partnerom i rodila još jedno dijete nema značaj olakotne okolnosti koja treba rezultirati umanjenjem kazne.

Izrečenom kaznom izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i utjecati na optuženicu da ubuduće ne čini kaznena djela. Ujedno će se omogućiti optuženici odgovarajuća socijalizacija i ponovno uključivanje u društvo. Ova kazna utjecat će i na sve ostale građane da ne smiju činiti kaznena djela jer će u protivnome biti društveno osuđeni i adekvatno kažnjeni.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH Kžzd-27/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić


14.4.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za kazneno djelo zlouporaba položaja i ovlasti

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbu optuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Splitu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za zlouporabu položaja i ovlasti i osuđen na kaznu zatvora 2 (dvije) godine.

Optuženik je osuđen jer je 2005. kao zamjenik načelnika jedne općine bez valjanog pravnog osnova stekao pravo vlasništava na atraktivnom zemljištu uz more u građevinskom području. Riječ je o nekretninama površine 14.445 m2, vrijednosti najmanje 6.875.044,25 kuna. Optuženik nije nikoga obavijestio da je tužio tu istu općinu radi utvrđenja vlasništva tih nekretnina. Iskoristio je prilike kada nije bio prisutan načelnik općine i presretao poštu koju je sud upućivao općini u vezi te tužbe. Na taj način uzeo je tužbu i time onemogućio općini da sudu podnese odgovor na tužbu. Uzeo je i presudu zbog ogluhe kojom je prihvaćen njegov tužbeni zahtjev i time onemogućio općini podnošenje žalbe. Zbog toga je presuda postala pravomoćna. Potom je podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama, što je i izvršeno. Time je sebi pribavio najmanje 6.875.044,25 kuna protupravne koristi, a u istom iznosu oštetio Republiku Hrvatsku.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je kazna na koju je optuženik osuđen pravilno odmjerena s obzirom na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Pravilno su optuženiku kao olakotne okolnosti cijenjenje dosadašnja neosuđivanost, relativno poodmakla životna dob (73 godine) te narušeno zdravstveno stanje s obzirom na to da mu je dijagnosticirana početna faza Parkinsonove bolesti. Kao otegotne okolnosti cijenjena je iskazana znatna odlučnost i upornost, visina iznosa pribavljene imovinske koristi te način pribavljanja te koristi.

Ovako izrečena kazna primjerena je težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobi optuženika. Takvom će se kaznom ostvariti svrha kažnjavanja i u dostatnoj mjeri izraziti odgovarajući prijekor društva prema takvim kaznenim djelima. Ujedno će se upozoriti drugi građani da se klone sličnih postupaka i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-Us 34/2017

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



9.4.2021.

Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačio kaznu optuženom za ubojstvo

Vrhovni je sud Republike Hrvatske donio presudu kojom je prihvatio žalbu optuženika i preinačio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Osijeku u odluci o kazni. Optuženik je proglašen krivim za kazneno djelo ubojstvo. Prvostupanjsku je kaznu zatvora 10 (deset) godina Vrhovni sud preinačio i optuženika osudio na kaznu zatvora 8 (osam) godina. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi. Uz kaznu je optuženiku izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će trajati tri godine, a provoditi će se u okviru zatvorskog sustava.

Optuženik je osuđen zbog ubojstva prijatelja. Tijekom kraće prepirke ubo je žrtvu kuhinjskim nožem u prsa. Uslijed zadobivene teške ozljede žrtva je ubrzo preminula.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud pravilno cijenio optuženiku kao olakotne okolnosti dosadašnju neosuđivanost i izraženo žaljenje. U vrijeme počinjenja kaznenog djela bio je bitno smanjen ubrojiv. Sudionik je u Domovinskom ratu. Otegotne okolnosti sud nije našao. Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud propustio cijeniti sveukupnost osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju kaznenog djela. Optuženik i žrtva su bili vrlo dobri prijatelji, intenzivno se družili i međusobno pomagali. Zato je razumljivo optuženikovo kajanje zbog onoga što je učinio. Optuženik je u teško pijanom stanju ubo žrtvu u vitalni dio tijela. S obzirom na dugogodišnju zlouporabu alkohola razvio je ovisnost o alkoholu. Utvrđen je disocijalni poremećaj ličnosti s naglašenim crtama impulzivnosti i agresivnosti. Zato kaznu treba sagledati i u kontekstu izrečene sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti. Svrha sigurnosnih mjera je otklanjanje okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela.

Preinačenom se kaznom može ostvariti svrha kažnjavanja uključujući i jasnu društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela. Ovakvom kaznom će se utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela te mu omogućiti ponovno uključivanje u društvo na socijalno prihvatljiv način. Utjecat će se i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-221/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



7.4.2021.

Vrhovni sud u trećem stupnju potvrdio osudu za jedno kazneno djelo teškog ubojstva, jedno kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju i jedno kazneno djelo ubojstva u pokušaju

Vrhovni je sud Republike Hrvatske donio presudu u trećem stupnju kojom je odbio žalbe stranaka kao neosnovane i potvrdio drugostupanjsku presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske o kojoj smo obavijestili 9. srpnja 2020.

Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora 35 (trideset pet) godina. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi. Uz kaznu optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se provoditi u okviru zatvorskog sustava i može trajati najdulje tri godine.

Optuženik je osuđen zbog događaja koji su uslijedili nakon što je potjeran iz diskokluba. Ubrzo se vratio naoružan te je ispalio više hitaca. Najprije je ranio jednog muškarca koji je uspio pobjeći. Potom je ubio redara u klubu i to dok je žrtva ležala na podu ranjena prišao je i ispalio još metaka, jedan u glavu. Kada je uočio jednog muškarca koji pokušava pobjeći, krenuo je za njim pucajući i zadajući mu ozljede. I ova žrtva je pala na pod, a optuženik je prišao i pucao mu u glavu nakon čega se udaljio iz objekta. Jedna žrtva je odmah preminula, a preostale dvije su zadobile osobite teške i po život opasne povrede.

Vrhovni sud smatra da je odluka drugostupanjskog suda o kazni u svemu primjerena ličnosti optuženika i svim okolnostima počinjenih kaznenih djela. Kazna nije ni prestroga ni preblaga (utvrđene kazna dugotrajnog zatvora 25 godina za kazneno djelo teškog ubojstva, kazna zatvora 10 godina kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju i kazna zatvora 8 godina za kazneno djelo ubojstva u pokušaju te potom osuda na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora 35 godina). Kao olakotna okolnost cijenjeno je što optuženik prije nije osuđivan. Otac je maloljetnog djeteta. U vrijeme počinjenja djela bio je smanjeno ubrojiv. Riječ o osobi s dominantno narcističkim poremećajem ličnosti. Dijagnosticirana je ovisnost o alkoholu. U vrijeme počinjenja djela bio je u pijanom stanju.

Otegotnim je cijenjena brojnost i lokalitet strijelnih rani nanesenih žrtvama. Optuženik je iskazao upornost, bezobzirnost i agresivnost. To se posebno odnosi na hice ispaljene u glavu žrtve koju je usmrtio i treće žrtve. Žrtva koja je usmrćena je molila optuženika za život. Kod optuženika je izostala samilost. Treća je žrtva zbog zadobivenih ozljeda više puta podvrgnuta operativnim zahvatima. Liječenje i rehabilitacija traju i danas pa je upitno kakve će u konačnici biti posljedice ranjavanja. Optuženik je izrazio kajanje koje nije prihvaćeno kao iskreno.

Jedinstvenom kaznom dugotrajnog zatvora 35 godina ispunit će se svrha kažnjavanja i izraziti jasna društvena osuda. Ovim kaznenim djelima teško se povređuju životi ljudi kao najzaštićenije društvene vrijednosti. Zato se počiniteljima takvih kaznenih djela mora izreći oštra društvena osuda kao vid represije. Kazna treba utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, a svim građanima pokazati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje njihovih počinitelja pravedno. Osim toga, pojačat će se povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava.

Protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene u trećem stupnju nije dopuštena žalba.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH III Kž-6/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



6.4.2021.

Vrhovni sud potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim su odbijeni prijedlozi jednog optuženika za izdvajanje niza nezakonitih dokaza

Vrhovni je sud Republike Hrvatske donio rješenje kojim je odbio žalbu jednog od dvojice optuženika i potvrdio prvostupanjsko rješenje Županijskog suda u Zagrebu. Time je postalo pravomoćno rješenje kojim su odbijeni prijedlozi obrane za izdvajanje kao nezakonitih dokaza i to 23 izreke presuda na temelju sporazuma stranka u odnosu na 145 okrivljenika.

Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta tereti dvojicu optuženika da su počinili kaznena djela zlouporaba položaja i ovlasti, primanje mita te prijevara, sve u sastavu zločinačkog udruženja. Prema podacima u spisu, u prethodnom dijelu postupka u odnosu na 145 okrivljenika donesene su 23 presude na temelju sporazuma stranaka. Optužnica se temelji i na 23 izreke pravomoćnih presuda na temelju sporazuma stranka. U činjeničnim opisima presuda na temelju sporazuma navode se imena i prezimena drugih osoba za koje nije utvrđena krivnja tim presudama. Te osobe su dvojica optuženika u ovom predmetu.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da prilikom nastanka tih 23 presude na temelju sporazuma stranaka nisu počinjene neke od nepravilnosti koje Zakon o kaznenom postupku predviđa ili na koje upućuje kao nezakonito postupanje. Zakon propisuje da je u presudi nužno pobliže opisati događaj koji u sebi sadržava radnje kaznenog djela osobe koja je proglašena krivom. Taj događaj, ovisno o konkretnim okolnostima, može uključivati i treće osobe koje tom odlukom nisu proglašene krivima.

Pravilno je utvrdio i obrazložio prvostupanjski sud da u ovom predmetu tijekom dokaznog postupka čitanjem izreka 23 presude na temelju sporazuma stranaka iz drugog kaznenog postupka ni na koji način neće biti dovedena u sumnju pretpostavka nedužnosti dvojice optuženika protiv kojih se vodi posebni kazneni postupak. Te 23 sporazumne presude se u pogledu krivnje i kaznene odgovornosti odnose isključivo i jedino na osobe koje su tim presudama proglašene krivima, a ne i na druge osobe koje su u činjeničnom opisu navedene samo imenom i prezimenom bez naznake da su oni postupovni sudionici u drugom kaznenom postupku. Navođenje njihovih imena u sporazumnim presudama bilo je potrebno radi preciznog opisivanja i pravne kvalifikacije kaznenog djela. Takvo navođenje ne pretpostavlja njihovu krivnju koja će se utvrđivati u drugom kaznenom postupku. Tijekom rasprave, u kontradiktornom postupku, sud će ispitati u svojstvu svjedoka osobe koje su postigle i zaključile sporazum. Na taj će način sud razmotriti sve one činjenice koje se odnose na inkriminacije u odnosu na koje je 145 okrivljenika postiglo sporazum.

Ovaj kazneni postupak je tek ušao u raspravnu fazu i ne postoje bilo kakve naznake da je raspravno vijeće unaprijed, prije donošenja presude, zauzelo stav o krivnji dvojice optuženika. Niti s te strane nije povrijeđena pretpostavka nedužnosti.

Dakle, nije bilo nikakvog razloga da se 23 presuda na temelju sporazuma stranaka izdvoje iz spisa kao nezakoniti dokazi.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-Us 122/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



31.3.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za teško kazneno djelo protiv spolne slobode i nasilje u obitelji

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbu optuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Rijeci. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za teško kazneno djelo protiv spolne slobode i nasilje u obitelji počinjeno 2015. Osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci. Državno odvjetništvo nije podnijelo žalbu protiv prvostupanjske presude. U toj situaciji zakonski nije moguće preinačiti prvostupanjsku presudu na štetu optuženika.

Optuženik je osuđen jer je učestalo fizički nasrtao i vrijeđao svoju suprugu. To je eskaliralo tijekom bračnog putovanja kada je bez njenog pristanka s njom izvršio spolni odnošaj. Najprije ju je udarao rukama i nogama po glavi. Žrtva se opirala i nedvosmisleno se protivila spolnom odnosu. Optuženik je fizički nadmoćniji te je udarcima svladao otpor žrtve, skinuo joj odjeću i izvršio s njom spolni odnos.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da izrečena jedinstvena kazna zatvora odgovara težini počinjenih kaznenih djela, okolnostima počinjenja te ličnosti samog optuženika. Pravilno je prvostupanjski sud olakotnim cijenio prijašnju neosuđivanost optuženika. Otegotnim je cijenjeno što ga u nasilju nije sprečavala čak niti činjenica prisutnosti maloljetnog djeteta supruge.

Izrečenom će se kaznom izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela i utjecati i na sve da ne čine kaznena djela. Time se ostvaruje generalna prevencija. Kazna će utjecati i na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela (specijalna prevencija) te mu omogućiti nakon izdržane kazne ponovno uključivanje u društvo. Kazna će utjecati i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-55/2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



26.3.2021.

Priopćenje s Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske

Opća sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske razmatrala je svakodnevne napade na vjerodostojnost sudaca i sudbenu vlast te ističe.

U interesu je sudbene vlasti i svih građana da se sve optužbe o devijacijama, nedoličnim i protupravnim postupanjima koje se u javnosti iznose na račun pojedinih sudaca, pa makar dolaze i od osuđenih osoba, djelotvorno istraže i ako se utvrdi osnovana sumnja za takvo ponašanje pokrenu odgovarajući postupci.

Suci ne smiju biti taoci neprovjerenih i neprovjerljivih optužbi koje se u javnosti koriste za neutemeljene napade na sve suce.

Takve optužbe u odnosu na pojedine suce ne smiju umanjiti rezultate rada i vjerodostojnost svih sudaca.

Takva generalizacija potkopava autoritet sudbene vlasti te izravno ili neizravno poziva na nepoštivanje sudbene vlasti i sudskih odluka.

Opća sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske poziva sve da o tome vode računa, a suce da nastave ispunjavati svoje dužnosti i ponašati se u skladu sa zakonima i Kodeksom sudačke etike.

 

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



26.3.2021.

Vrhovni je sud u povodu žalbi stranaka djelomično ukinuo, a djelomično potvrdio presudu za ratni zločin protiv civilnog stanovništva

Presudom Županijskog suda u Rijeci jedan je optuženik osuđen zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, a drugi optuženik oslobođen za isto kazneno djelo. Odlukom Vrhovnog suda za osuđujući dio prvostupanjske presude odbijena je žalba optuženika i potvrđena prvostupanjska presuda, a za oslobađajući dio prihvaćena je žalba državnog odvjetnika i ukinuta prvostupanjska presuda.

Ukinuti dio presude se odnosi na optužbu da je jedan optuženik naredio ubijanje civilnog stanovništva 1991. za vrijeme oružanog sukoba. Nakon što je jedan civil uhićen, optuženik je prema optužbi kao zapovjednik naredio da tog civila odvedu i ubiju. Postupajući po njegovoj naredbi trojica podređenih vojnika su civila odveli pored obližnje kuće, naredili da se popne na zidić iznad obližnje jame i okrene leđima. Dok je civil stajao okrenut leđima u njega su ispaljeni hici iz automatske puške. Civil je pao u jamu i preminuo od ozljeda. U tom je dijelu prvostupanjska presuda ukinuta jer za sada ne stoje zaključci prvostupanjskog suda da se nije moglo pouzdano utvrditi da je optuženik naredio ubojstvo civila. Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da činjenice koje su utvrđene u postupku, za sada, dovode u sumnju zaključke prvostupanjskog suda. Potrebno je cijeniti cjeloviti skup izvedenih dokaza i povezati ih u logičnu cjelinu. Prvostupanjski sud je to propustio učiniti jer nije iskaze svjedoka ispitane tijekom istrage povezao i stavio u kontekst drugih podupirućih dokaza. Treba najprije ocijeniti „pouzdanost“ iskaza svjedoka ispitanih samo tijekom istrage i tek potom donijeti odluku upućuje li sveukupni skup dokaza s potrebnom sigurnošću na zaključak da je ovaj optuženik, doista, počinio kazneno djelo za koje tereti. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud savjesno će ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima. Na temelju takve ocjene izložiti će sve nesporne činjenice. Potom će određeno i potpuno izložiti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane. Nakon toga će donijeti novu odluku koju će pravilno i potpuno obrazložiti.

Drugom je optuženiku suđeno u odsutnosti. Odlukom Vrhovnog suda je postala pravomoćna presuda kojom je taj optuženik proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Osuđen je na kaznu zatvora 10 (deset) godina. Osuđen je jer je kao jedan od trojice vojnika ispalio hice iz automatske puške u civila okrenutog leđima koji je pao u obližnju jamu i usmrćen.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da će kazna zatvora 10 godina ispuniti svrhu kažnjavanja. Pravilno je prvostupanjski sud optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio prijašnju neosuđivanost. Kao otegotna okolnost je cijenjena izrazita pogibeljnost počinjenog kaznenog djela te okolnost da je riječ o ubojstvu civila, starije osobe koji nije nikoga ugrožavao. Ubijeni civil je završio u jami gnojnici, dakle i mrtav je bio lišen dostojanstva. Tako odmjerena kazna odgovara stupnju krivnje optuženika i pogibeljnosti kaznenog djela. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH Kž rz 25/2019

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



26.3.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za spolnu zlouporabu djeteta mlađeg od 15 godina

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Šibeniku. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik (38) proglašen krivim za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina. Optuženik je osuđen na kaznu zatvora 5 (pet) godina. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi.

Optuženik je osuđen jer je izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju s djevojčicom u dobi 14 godina i sedam mjeseci. Kao očuh živio je u istom kućanstvu sa djevojčicom. Doveo je dijete u napuštenu zgradu. Uz prijetnju smrti, najprije je ljubio te dirao po spolnom organu. Potom je uhvatio rukama te počinio spolne radnje.

Ovako odmjerena kazna odgovara težini počinjenog kaznenog djela i ličnosti optuženika. Takvom će se kaznom u dostatnoj mjeri izraziti odgovarajući prijekor društva prema takvim odioznim kaznenim djelima na štetu djece te utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja. Ujedno će se upozoriti drugi građani da ne čine kaznena djela.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH Kžzd-20/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



24.3.2021.

Održana Opća sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske

Predsjednik Republike Hrvatske obavijestio je 9. ožujka 2021. Vrhovni sud Republike Hrvatske da je Hrvatskom saboru predložio da prof. dr. sc. Zlatu Đurđević izabere za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

U povodu te obavijesti je 24. ožujka 2021. održana Opća sjednica Vrhovnoga suda Republike Hrvatske.

Državno sudbeno vijeće obavijestilo je Vrhovni sud Republike Hrvatske da se prof. dr. sc. Zlata Đurđević nije javila na javni poziv kojim je Državno sudbeno vijeće pokrenulo postupak izbora predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Ured predsjednika Republike Hrvatske nije o kandidatima koji su se javili na javni poziv, a niti o osobi koju je predsjednik Republike Hrvatske predložio za izbor za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske zatražio mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Ustavni sud Republike Hrvatske nije prihvatio prijedloge za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 44.a Zakona o sudovima. Prema priopćenju Ustavnog suda, predsjednik Republike Hrvatske ovlašten je predložiti samo onog kandidata koji se javio na javni poziv Državnog sudbenog vijeća.

Iz navedenog slijedi da do sada nije poštivan postupak predviđen u članku 44.a Zakona o sudovima. Stoga osoba koju je predsjednik Republike Hrvatske predložio za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske po zakonu nije kandidat za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

S obzirom na navedeno, Opća sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaključuje:

1. Opća sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske smatra da nema zakonskih uvjeta da daje mišljenje o osobi koju je predsjednik Republike Hrvatske predložio za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer osoba koja je predložena po Zakonu o sudovima nije kandidat za mjesto predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

2. Opća sjednica Vrhovnog suda Republike može dati mišljenje samo o osobi koja je prema zakonu kandidat za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Svako drukčije postupanja predstavljalo bi povredu zakona.

 

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



23.3.2021.

Vrhovni sud djelomično ukinuo prvostupanjsko rješenje kojim je obustavljen kazneni postupak protiv četvero optuženika

Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je rješenje kojim je u povodu žalbe državnog odvjetnika djelomično ukinuo prvostupanjsko rješenje Županijskog suda u Splitu. Prvostupanjskim je rješenjem obustavljen kazneni postupak protiv petero optuženika u odnosu na svih pet točaka optužnice. Oštećenici su s imovinskopravnim zahtjevima upućeni u parnicu.

Optužnica je podignuta 2005. Dvije točke optužnice terete četvero optuženika da su od kolovoza 1994. do lipnja 1997. i od 4. studenog 1996. počinili kaznena djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju i poticanje na zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju, a u vezi s Zakonom o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije (dalje: Zakon o nezastarijevanju). Preostale tri točke optužnice se odnose na kaznena djela zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju, poticanje na zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju, zlouporabu položaja i ovlasti te poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti, počinjena 1995., 1997. i 1998.

Prvostupanjski je sud obustavio kazneni postupak jer smatra da postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon. Za dvije točke optužnice kojima se optuženici terete da bi počinili kaznena djela u vezi Zakona o nezastarijevanju ocijenio je da se ne može primijeniti taj zakon jer djela koja su optužena nemaju obilježja ratnog profiterstva stoga da to nisu kaznena djela ratnog profiterstva. U odnosu na preostale tri točke optužnice kazneni postupak je obustavljen zbog nastupa zastare kaznenog progona. Prema Kaznenom zakonu za ta djela zastara kaznenog progona nastupa dvadeset godina nakon počinjenja djela.

Vrhovni sud smatra da prvostupanjski sud nije obrazložio svoje zaključke da postoje smetnje za nastavak kaznenog postupka za dvije točke optužnice kojima se optuženici terete da su počinili kaznena djela u vezi Zakona o nezastarijevanju. U više svojih odluka Vrhovni je sud zauzeo pravno shvaćanje da za primjenu Zakona o nezastarijevanju nije dovoljna optužba da su kaznena djela počinjena u vrijeme kad je u Republici Hrvatskoj bio Domovinski rat i da je tada proveden proces pretvorbe. Za primjenu toga zakona potrebno je te okolnosti dovesti u uzročnu vezu s konkretnim optužbama. Zakon o nezastarijevanju omogućava vođenje kaznenog postupka i utvrđenja postoji li krivnja optuženika i izvan rokova u kojima nastupa zastara kaznenog progona za osnovno kazneno djelo stavljeno na teret optuženicima. Kada sud ocijeni da izmjene optužnice koje je učinio državni odvjetnik ne omogućavaju primjenu Zakona o nezastarijevanju, tada treba postupanje za koje se terete optuženici razmotriti u okvirima osnovnoga kaznenoga djela stavljenog na teret optuženicima i za to također dati svoje zaključke. To je prvostupanjski sud propustio učiniti.

Budući da je u tom dijelu prvostupanjsko rješenje bez obrazloženja, ne može se ispitati pa je prema zakonu moralo biti ukinuto. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti nedostatke na koje je upozoren. Osim toga će obratiti pažnju da se optužnici terete da bi počinili kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije što nije istovjetno kaznenim djelima ratnog profiterstva za koja nisu optuženi. Primjenu Zakona o nezastarijevanju treba svakako razmotriti.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-16/2019

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




23.3.2021.

Vrhovni sud potvrdio maksimalnu kaznu za silovanje

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbu optuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Karlovcu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za jedno kazneno djelo silovanja i jedno kazneno djelo prijetnje. Oba djela počinjena su u studenom 2019. Osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora 10 (deset) godina i 5 (pet) mjeseci. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi.

Optuženik je osuđen jer je silovao maloljetnicu (dob: 17 godina i 11 mjeseci). Kao prijatelj majke boravio je u kući žrtve. U večernjim satima počeo je dirati žrtvu po tijelu. Žrtva se nedvosmisleno protivila tjelesnom kontaktu i otimala. Optuženik je upotrijebio silu kako bi suzbio njen otpor. Čvrsto je držao za ruke i usprkos njenom otimanju i plakanju obavio nasilni spolni odnošaj. Tjedan dana poslije tijekom telefonskog razgovara zaprijetio je žrtvinom bratu, a potom poslao i SMS poruku prijetećeg sadržaja tražeći da žrtva povuče kaznenu prijavu. U postupku je javnost bila isključena za cijelu raspravu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da utvrđene kazne zatvora za svako djelo, kao i izrečena jedinstvena kazna zatvora odgovaraju težini počinjenih kaznenih djela, okolnostima počinjenja djela te ličnosti samog optuženika. Opravdano je utvrđenje maksimalne kazne za silovanje jer je optuženik već dva puta osuđivan zbog istovrsnog djela i to na dulje zatvorske kazne (osam godina zatvora zbog kaznenog djela silovanja dvije žrtve te jedinstvena kazna zatvora deset godina zbog kaznenog djela silovanja maloljetne kćeri i kaznenog djela rodooskvrnuća). Te kazne očito na njega nisu utjecale. Osim toga, optuženik je višekratno osuđivan i zbog kaznenih djela krađe, prijetnje i teške tjelesne ozljede. To pokazuje da je optuženik kriminalizirana osoba koja ne preže od činjenja najtežih seksualnih delikata te da je kriminalno ponašanje njegov ustaljeni način života. Zbog toga ga je nužno izdvojiti iz društva na dulje vrijeme. Otegotno je i što je žrtva u vrijeme događaja bila dijete, tj. nije imala navršenih 18 godina života te trpi značajne psihičke posljedice. Optuženik je iskoristio povjerenje ukućana s ciljem bezobzirnog zadovoljavanja vlastitih seksualnih potreba. Naročiti značaj i karakter otegotnih okolnosti opravdavaju utvrđenje najstrože kazne za silovanje (maksimalna kazna za taj oblik silovanja je deset godina zatvora). Olakotne okolnosti nisu pronađene.

Izrečenom jedinstvenom kaznom zatvor izrazit će se nužan i opravdan prijekor prema počiniteljima takvih odioznih kaznenih djela. Ujedno će se pokušati utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja, ali i pojačati svijest drugih građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH Kžzd-1/2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




Ovaj projekt podržan je sredstvima Europske unije