Novosti

Arhiva priopćenja za javnost

  Izaberite godinu:
 

6.10.2021.

Podaci o radu Vrhovnog suda Republike Hrvatske za devet mjeseci 2021.

Na početku godine su u kaznenoj grani sudovanja bila 704 neriješena predmeta. U devet je mjeseci primljeno 596, a riješeno 879 predmeta (147,48 % u odnosu na broj primljenih). Preostalo je 421 neriješen predmet.

U građanskoj je grani sudovanja na početku godine bilo 12.016 neriješenih predmeta. U devet je mjeseci primljeno 6.053, a riješeno 6.659 predmeta (110 % u odnosu na broj primljenih). Preostalo je 11.410 neriješenih predmeta. Zaostaci su smanjeni za čak 606 predmeta.

Vrhovni sud poduzima sve potrebno za nastavak smanjenja broja neriješenih predmeta.

 

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić


 



23.9.2021.

Vrhovni sud Republike Hrvatske opovrgava tvrdnju Udruge Franak

Udruga „Franak“ je 14. rujna 2021. na svojoj mrežnoj stranici objavila priopćenje u kojem navodi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio „da pravne osobe imaju pravo na preplaćene kamate bez zastare, jednako kao i potrošači“. Obrazlažući tu tvrdnju, pisac priopćenja se pozvao na odluku ovog suda broj Revd 1013/2021. od 7. travnja 2021., ističući da je sud odbacivanjem revizije iznio navedeno shvaćanje.

S obzirom na to da je tvrdnja u priopćenju pogrešna i da je prenesena u više medija, radi pravilnog obavještavanja javnosti, ističemo sljedeće:

U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd 1013/2021. od 7. travnja 2021. nije odbačena revizija, nego je odbačen prijedlog za dopuštenje revizije tužene protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5087/2017. od 23. srpnja 2020. Prijedlog je odbačen iz formalnih (postupovnih) razloga, a Vrhovni sud Republike Hrvatske pritom nije odlučivao o predmetu spora niti je u rješenju izrazio bilo kakvo pravno shvaćanje pa niti na posredan način.

 

 

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




23.9.2021.

Vrhovni sud Republike Hrvatske u povodu žalbe zamjenika glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske ukinuo novu odluku Državnoodvjetničkog vijeća

Vrhovni je sud postupao u okviru svoje mjerodavnosti kao drugostupanjsko tijelo u postupku za stegovnu odgovornost zamjenika državnih odvjetnika. Prihvatio je žalbu zamjenika glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske i ukinuo prvostupanjsko rješenje Državnoodvjetničkog vijeća. Riječ je o odluci koju je Državnoodvjetničko vijeće donijelo nakon što je Vrhovni sud ukinuo prijašnju odluku (o čemu smo obavijestili 3. rujna 2021.). Prvostupanjskim je rješenjem produljeno privremeno udaljenje od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti zamjeniku glavne državne odvjetnice na rok od daljnja tri mjeseca.

Državnoodvjetničko vijeće, postupajući u povodu zahtjeva glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, odlučilo je 13. travnja 2021. privremeno udaljiti od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti zamjenika glavne državne odvjetnice na rok od tri mjeseca. Vijeće je 28. travnja 2021. donijelo odluku o pokretanju stegovnog postupka protiv zamjenika glavne državne odvjetnice. Stegovni je postupak u tijeku.

Vrhovni sud smatra da niti ova odluka Državnoodvjetničkog vijeća ne sadrži pravilno obrazloženje pa je nije moguće ispitati. Stegovni postupak nije po automatizmu osnovan razlog koji uvjerljivo opravdava donesenu odluku o produljenju privremenog udaljenja. Zakon koji regulira takve situacije propisuje da zamjenik može biti privremeno udaljen od obavljanja dužnosti, ali to ujedno znači da to toga i ne mora doći. Ako doista za vrijeme trajanja stegovnog postupka nije moguće redovno obavljanje dužnosti zamjeniku glavne državne odvjetnice, onda to treba jasno obrazložiti, a to nije učinjeno. Tvrdnja Državnoodvjetničkog vijeća o negativnom utjecaju daljnjeg obavljanja državnoodvjentičke dužnosti na „međuljudske odnose i efikasno funkcioniranje Državnog odvjetništva Republike Hrvatske“ nije potkrijepljena konkretnim podacima. Odluka ne sadrži niti obrazloženje o navodnom i dalje aktualnom članstvu zamjenika u jednoj udruzi. Razlozi kojima se obrazlaže produljenje privremenog udaljenja su i dalje manjkavi.

U ponovljenom će postupku Državnoodvjetničko vijeće donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku koju će pravilno i potpuno obrazložiti i pritom otkloniti uočene nedostatke.

Detaljnije na poveznici:

- I Kž SODO-5/2021-2

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



22.9.2021.

Sudac doc. dr. sc. Marin Mrčela izabran za izvanrednog profesora na Pravnom fakultetu Osijek

Zamjenik predsjednika i sudac ovlašten za obavljanje poslova sudske uprave Vrhovnoga suda Republike Hrvatske doc. dr. sc. Marin Mrčela izabran je u naslovno znanstveno-nastavno zvanje izvanredni profesor na Pravnom fakultetu Osijek, Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Izbor se odnosi na znanstveno područje društvenih znanosti, znanstveno polje pravo, znanstvena grana kazneno pravo, kazneno procesno pravo, kriminologija i viktimologija. Izabran je na vrijeme 5 (pet) godina. Fakultetsko vijeće Pravnog fakulteta Osijek nakon provedenog javnog natječaja utvrdilo je da sudac Mrčela ispunjava sve uvjete za stjecanje toga znanstvenog zvanja i uvjete u pogledu obrazovnoga, nastavnog i stručnog rada koje propisuje Rektorski zbor Sveučilišta. Inače, znanstveno-nastavna i umjetničko-nastavna zvanja su docent, izvanredni profesor, redoviti profesor i redoviti profesor u trajnom zvanju. Stjecanje akademskih zvanja i djelatan pedagoški rad sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske doprinosi kvalitetnijoj razmjeni znanja i suradnji s akademskom zajednicom.

 

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



20.9.2021.

Vrhovni sud postrožio kaznu optuženiku za izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu i nepružanje pomoći

Vrhovni je sud donio presudu kojom je prihvatio žalbu državnog odvjetnika i preinačio u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Karlovcu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za dva kaznena djela i to izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu i nepružanje pomoći.

Optuženik je osuđen jer je 2015. prouzrokovao prometnu nesreću kojom je prouzročio smrt jedne osobe. Upravljao je osobnim vozilom pod utjecajem alkohola koncentracije 2,42 g/kg alkohola u krvi. Vozio je mokrim kolnikom u uvjetima slabije vidljivosti zbog noći. Zbog neprilagođene brzine kretanja i alkoholiziranosti propustio je obratiti pažnju na pješaka koji je prelazio cestu. To je dovelo do udara vozila u tijelo pješaka. Pješak je ostao ležati na tlu ozlijeđen. Optuženik je osuđen i jer se nije zaustavio i pružio pomoć ozlijeđenom pješaku iako je to bio u mogućnosti. Pješak je zadobio višestruke teške tjelesne ozljede opasne po život. Usprkos liječenju od posljedica tih ozljeda preminuo je nakon nepuna tri mjeseca.

Prvostupanjskom je presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca.

Vrhovni je sud preinačio u odluci o kazni prvostupanjsku presudu i optuženiku povećao kaznu za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometnu te izrekao strožu jedinstvenu kaznu zatvora. Optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca. Prihvaćena je utvrđena kazna zatvora iz prvostupanjske presude za kazneno djelo nepružanja pomoći.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud odmjerio kaznu u prekratkom trajanju jer sve utvrđene okolnosti nisu primjereno vrednovane prilikom odmjeravanja visine kazne zatvora. Za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu nisu se trebale primijeniti odredbe o ublažavanju kazne (odmjeravanje kazne ispod zakonom propisanog minimuma za to kazneno djelo). Pravilno su optuženiku cijenjene kao olakotne okolnosti iskreno priznanje i kajanje, isprika obitelji žrtve, prijašnja neosuđivanost te okolnosti da je u stalnom radnom odnosu i uzdržava maloljetno dijete. Međutim, te olakotne okolnosti ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje su pretpostavka za ublažavanje kazne. Prvostupanjski je sud propustio cijeniti činjenicu da je optuženik pokazao izrazitu upornost u nepoštivanju prometnih propisa i viši stupanj kriminalne volje. Prekršio je više odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Doveo se u stanje iznimno visoke alkoholiziranosti i gotovo uopće nije mogao ostvariti kontrolu nad vozilom i na siguran način upravljati motornim vozilom. Pritom nije mario za eventualne posljedice koje vožnjom u takvom stanju može prouzročiti drugim sudionicima u prometu. To upućuje na njegov nonšalantan i neodgovoran odnos te bezobzirnost prema nastanku ovako teških posljedica. Te okolnosti zaslužuju strože kažnjavanje bez obzira na brojne utvrđene olakotne okolnosti.

Postrožena je kazna primjerena ličnosti optuženika i pogibeljnosti počinjenih kaznenih djela. Takva je kazna pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja i izražavanje jasne i nedvosmislene društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela. Kaznom će se ponajprije djelotvorno utjecati na optuženika da ubuduće više ne čini kaznena djela. Istovremeno će se utjecati i na sve ostale građane da razviju i učvrste svijest o tome da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Osim toga, kazna treba odvratiti sve da ne čine kaznena djela (tzv. generalna prevencija).

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž 112/2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




14.9.2021.

Sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske Đuro Sessa izabran za predsjednika Europske udruge sudaca

U Rimu je 11. rujna 2021. održan sastanak Središnjeg odbora Međunarodne udruge sudaca (International Association of Judges-IAJ). IAJ djeluje na području 92 nacionalna udruženja sudaca koji su privrženi vladavini prava i pravu stranaka da u njihovim sporovima odlučuju suci koji su u svom odlučivanju neovisni i sigurni od vanjskog utjecaja.

Na sastanku je sudac José Igreja Matos (Portugal) izabran za novog predsjednika IAJ. Sudac Vrhovnoga suda Republike Hrvatske Đuro Sessa izabran je za predsjednika Europske udruge sudaca (European Association of Judges- EAJ) i prvog potpredsjednika IAJ. EAJ je regionalna grupa IAJ. 44 nacionalna udruženja sudaca su okupljena u EAJ.

Detaljnije na poveznici:

- https://www.iaj-uim.org/news/jose-igreja-matos-elected-by-acclamation-president-of-the-iaj/

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



9.9.2021.

Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačio u pravnoj oznaci i u odluci o kazni osudu optuženom za trgovanje ljudima i bludne radnje

Vrhovni je sud Republike Hrvatske donio presudu kojom je prihvatio žalbu optuženika i preinačio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zadru u pravnoj oznaci jednog djela i u odluci o kazni. Time je optuženik (rođen 1962.) pravomoćno proglašen krivim za jedno kazneno djelo trgovanja ljudima i jedno kazneno djelo bludne radnje. Prvostupanjsku je jedinstvenu kaznu zatvora 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci Vrhovni sud preinačio i optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora 3 (tri) godine i 4 (četiri) mjeseca. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi.

Uz kaznu je optuženiku izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se provoditi u okviru zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Optuženik je osuđen zbog događaja iz 2019. kad je 16-godišnju djevojčicu obmanom uvjerio da preko ljeta dođe iz susjedne države u Republiku Austriju kako bi radila u njegovom kafiću. Planirao ju je tamo odvesti i prisiliti na prostituciju. Dovezao je djevojčicu u Republike Hrvatsku i oduzeo joj putovnicu i novac koji je imala kod sebe. Onesposobio joj je mobitel i prijetio. Zabranio joj je da ikome javi gdje je. Zaključao ju je u sobu apartmana. Osuđen je i jer je tu istu noć dirao djevojčicu dok se ona opirala. Prijetio joj je da će raditi kao prostitutka i da ga mora slušati. Odgurivala ga je i vrištala. U jednom trenutku iskoristila je njegovu nepažnju i pobjegla.

Vrhovni je sud zaključio da je u odnosu na kazneno djelo bludne radnje prvostupanjski sud postupanje optuženika pogrešno pravno označio kao teži oblik kaznenog djela bludnih radnji. Premda je djevojčica imala 16 godina to ne znači po automatizmu da je bila posebno ranjiva zbog svoje dobi. Niti optužnica ne opisuje posebnu ranjivost žrtve (tzv. kvalifikatorne okolnosti). Dakle, riječ je o osnovnom obliku kaznenog djela bludne radnje, a ne o težem obliku toga kaznenog djela. Zato je preinačena prvostupanjska presuda u oznaci kaznenog djela bludne radnje.

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti odlučne za izbor kazne. Olakotnim je cijenjeno primjereno držanje pred sudom te bitno smanjena ubrojivost. Dijagnosticiran mu je miješani poremećaj osobnosti te štetna zlouporaba kokaina i alkohola. Otegotnim je cijenjena dosadašnja osuđivanost i to zbog kaznenog djela protiv spolne slobode i kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari.

Vrhovni sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio kaznu za kazneno djelo trgovanja ljudima (kazna zatvora 3 godine i 3 mjeseca). Zbog preinake prvostupanjske presude u pravnoj oznaci djela optuženik je sada osuđen za blaži, odnosno za osnovni oblik kaznenog djela bludne radnje. Ocijenjeno je da je kazna zatvora od 3 mjeseca primjerena svim utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima. Vrhovni je sud potom primjenom odredba o izricanju jedinstvene kazne za kaznena djela počinjena u stjecaju optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora 3 (tri) godine i 4 (četiri) mjeseca. Ta je kazna primjerena težini i okolnostima počinjenih kaznenih djela i osobi optuženika kao počinitelja. Za očekivati je da će se tom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž 68/2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić





6.9.2021.

Mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. rujna 2021.

Na Općoj sjednici Vrhovnoga suda Republike Hrvatske razmatrani su programi i životopisi kandidata za predsjednika Vrhovnoga suda Republike Hrvatske o čemu smo obavijestili 2. rujna 2021.

Prisutni su suci (njih 31) raspravljali o programima i životopisima kandidata. Tajnim glasanjem suci su mogli podržati više od jednog kandidata. Opća je sjednica odlučila podržati kandidaturu dr. sc. Marina Mrčele.

Kandidata dr. sc. Marina Mrčelu podržalo je 29 sudaca. Tijekom rasprave izraženo je mišljenje da životopis ovoga kandidata daje dovoljna jamstva da bi uspješno obnašao dužnost predsjednika Vrhovnoga suda Republike Hrvatske. Kandidat dobro poznaje sve razine i segmente sudovanja, ostvarivao je izravnu komunikaciju sa svim sudovima nižeg stupnja i njihovom predsjednicima. Njegova akademska zvanja i djelatan pedagoški rad docenta jamči suradnju s akademskom zajednicom na načelima ravnopravnosti i uzajamnog uvažavanja. Plan rada odlikuje se brojnim kvalitetama i prednostima u odnosu na ostale kandidate. U njemu je iscrpno i točno detektirao izazove s kojim se suočava Vrhovni sud i nudi realna i izvediva rješenja kao i poteze koje je nužno poduzeti u sudstvu. Jedino plan rada ovoga kandidata prepoznaje i poštuje ustavnu i zakonsku ulogu predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Kandidata mr. sc. Radovana Dobronića podržala su četiri suca pa time nije podržana njegova kandidatura. Tijekom rasprave istaknuto je da kandidat nema potrebnu širinu poznavanja svih izazova s kojima se suočavaju suci i sudovi u Republici Hrvatskoj. Bavio se uskim segmentom trgovačkog prava, a nema iskustva u rukovođenju. Prema pribavljenim podacima, zadnjih nekoliko godina kandidat nije ostvarivao rezultate predviđene i propisane Okvirnim mjerilima za rad sudaca (tzv. Norma), štoviše obezvređuje ih. To je u suprotnosti s općim nastojanjem povećanja ažurnosti i učinkovitosti rada sudaca i svih sudova. U programu rada ne daje ideju kako postići bolju učinkovitost sudbene vlasti. Takav program rada zapravo to nije. Iznosi preporuke kako bi sudovi trebali suditi (u nekim trgovačkim stvarima), a to predsjednik suda ne smije raditi. Opća sjednica smatra da kandidat ne može uspješno biti na čelu najvišeg suda i uspješno obnašati dužnost.

Kandidatkinji Barbari Gundić nije dan niti jedan glas. U programu rada kandidatkinja ne iznosi niti jednu ideju na koji način organizirati rad Vrhovnog suda i riješiti postojeće zaostatke. Ne iznosi ni razmišljanja o stanju sudbene vlasti u cjelini. Uz to nema ni iskustva u radu kao sudac.

Kandidatkinji dr. sc. Lani Petö Kujundžić nije dan niti jedan glas. Program rada ocijenjen je šturim, bez konkretnih mjera koje bi trebalo poduzeti za povećanje učinkovitosti Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Opća sjednica smatra da kandidatkinja ne bi mogla uspješno obavljati poslove predsjednice Vrhovnog suda.

Kandidatu dr. sc. Šimi Saviću nije dan niti jedan glas. Iz životopisa i programa rada kandidata nisu vidljive iznimne kvalitete zbog kojih bi mogao uspješno obnašati dužnost predsjednika Vrhovnog suda. Program rada nema konkretne prijedloge o unapređenju ili promjeni rada Vrhovnog suda. Sastavljen je kao da je predsjedniku Vrhovnoga suda povjerena misija cjelokupne reforme sudbene vlasti, a to je pogrešno.

Dva suca Vrhovnoga suda nisu podržala niti jednog kandidata.

Na poveznici je Mišljenje koje je sastavni dio zapisnika s Opće sjednice:

- Mišljenje

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



6.9.2021.

Vrhovni je sud u povodu žalbi stranka djelomično potvrdio presudu Županijskog suda u Splitu, a djelomično obustavio kazneni postupak

U kaznenom postupku koji se vodio protiv šest optuženika prvostupanjskom su presudom Županijskog suda u Splitu četvorica optuženika (prvi, drugi, peti i šesti prema optužnici USKOK-a) osuđeni zbog zlouporabe položaja i ovlasti, zlouporabe položaja i ovlasti poticanjem te produljenog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti. Dvojica optuženika (treći i četvrti prema optužnici) oslobođeni su optužbe i to jedan zbog produljenog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, a drugi zbog zlouporabe položaja i ovlasti.

Prvi optuženik je osuđen jer je kao gradonačelnik u više navrata drugima osigurao besplatni smještaj u hotelima i u apartmanu na trošak grada. Znao je da nema nikakvog osnova da grad plaća takav trošak. Od zaposlenika hotela zatražio je izdavanje računa u kojima su neistinito navedeni razlozi boravka. Tako je na poticaj šestog optuženika (pročelnika jednog upravnog odjela županije) osigurao besplatno ljetovanje za šestog optuženika i njegovu prijateljicu u hotelu na trošak grada. Grad je oštećen za 16.511,00 kuna. Na poticaj drugog optuženika omogućio je četvrtom optuženiku, policijskom službeniku i dvojici njegovih prijatelja, besplatan smještaj u hotelu na trošak grada. Grad je oštećen za 5.405,88 kuna. Svom bratu je u više navrata osigurao besplatan smještaj u hotelu na trošak grada. Grad je oštećen za 7.301,40 kuna. Državnom tajniku jednog ministarstva osigurao je besplatni smještaj u hotelu i oštetio grad za 7.583,65 kuna te je jednom liječniku osigurao besplatni smještaj u apartmanu i grad oštetio za 2.086,00 kuna. Osuđen je i jer je potakao šestog optuženika da u postupku javnog natječaja pri županiji pregleda sve pristigle ponude i javi koja je najpovoljnija. Šesti optuženik je to učinio i uputio prvog optuženik da prenese petom optuženiku da snizi cijenu usluga. Peti optuženik je kao prokurista trgovačkog društva koje je također dostavilo svoju ponudu snizio ponuđenu cijenu te je njegova ponuda prihvaćena kao najpovoljnija.

Prema optužnici treći se optuženik, brat prvog optuženika, teretio da je zatražio od svog brata da mu omogući besplatni smještaj u hotelima na trošak grada u istim prigodama za koje je utvrđeno da je prvi optuženik to i učinio. Četvrti optuženik se teretio da je kao policijski službenik zatražio od prvog optuženika da njemu i njegovoj dvojici prijatelja omogući besplatni smještaj u hotelu na teret grada.

Za trećeg optuženika potvrđena je oslobađajuća presuda. Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je taj optuženik tražio od svog brata, prvog optuženika, da za njega rezervira hotelski smještaj. Međutim, iz niti jednog provedenog dokaza ne proizlazi da je od brata tražio da račune za korištenje tih hotelskih smještaja plati grad. Za četvrtog optuženika (također prvostupanjskom presudom oslobođen optužbe) Vrhovni je sud obustavio postupak jer je ovaj optuženik u međuvremenu umro.

U preostalom, osuđujućem dijelu, Vrhovni je sud potvrdio prvostupanjsku presudu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je prvi optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 1 (jedna) godina te mu kazna zamijenjena radom za opće dobro (u trajanju 730 sati rada). Drugi optuženik je osuđen na kaznu zatvora 4 (četiri) mjeseca i izrečena mu uvjetna osuda s rokom provjeravanja 1 (jedna) godina. Peti optuženik je osuđen na kaznu zatvora 3 (tri) mjeseca i izrečena mu uvjetna osuda s rokom provjeravanja 1 (jedna) godina. Šesti optuženik je osuđen na kaznu zatvora 6 (šest) mjeseci i izrečena mu uvjetna osuda s rokom provjeravanja 1 (jedna) godina.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za individualizaciju kazne i zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne za sva četiri optuženika. Svima je olakotnim cijenjena dosadašnja neosuđivanost, a prvom, drugom i petom optuženiku što imaju djecu. Otegotne okolnosti nisu utvrđene. Prvi optuženik je oštećenom gradu nadoknadio svu štetu.

Ovakvim kaznama, zamjenom za rad za opće dobro i izrečenim uvjetnim osudama ispunit će se zahtjevi generalne i specijalne prevencije. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda da se kazna zatvora za prvog optuženika zamijeni radom za opće dobro, a za drugog, petog i šestog optuženika da se kazna neće izvršiti ako ti optuženici u vremenu provjeravanja ne počine novo kazneno djelo. Kaznom će se izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela. Utjecat će se i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž Us 21/2018

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



6.9.2021.

Vrhovni je sud ukinuo osudu za pet optuženika i oslobađajuću presudu za jednog optuženika

Vrhovni je sud u povodu žalbi stranaka, prihvaćajući žalbe, a i po službenoj dužnosti, ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu u cijelosti. Prvostupanjskom je presudom petero optuženika proglašeno krivima zbog kaznenih djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, pomaganja u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju, utaje poreza ili carine, pomaganja u utaji poreza ili carine te sprečavanja dokazivanja, a jedan je optuženik oslobođen optužbe zbog kaznenog djela pomaganja u utaji poreza ili carine.

Optužnicom je prvom optuženiku i petoj optuženici stavljeno na teret da su 2004. osnovali trgovačko društvo za produkciju televizijskog programa i prikrili vlasničku strukturu ugovorom o tajnom društvu zato da optuženica ne bi bila u sukobu interesa kao zaposlenica jedne medijske kuće. Prema optužnici, kao tajni članovi društva sudjelovali su u poslovima i drugoga trgovačkog društva te stvarnim vođenjem dvaju trgovačkih društava osmislili način kako za sebe od 2004. do 2008. pribaviti nepripadnu materijalnu korist na štetu dvaju trgovačkih društava. Ostali optuženici se terete da su im u tome pomagali. Trgovačka društva koja su u stvarnosti vodili prvi optuženik i peta optuženica su po njihovim uputama vršila plaćanja računa za usluge koje u stvarnosti nisu izvršene. Iz drugih je trgovačkih društva (u čiju korist su tako uplaćena novčana sredstva) prema optužnici dogovoreno izvlačenje novaca. Ovlaštene osobe su podizale cjelokupni iznos u gotovini, umanjen za unaprijed dogovorenu proviziju, i novac predavali u korist prvog optuženika i pete optuženice (terete se da su za sebe zadržali najmanje 3.383.690,35 kuna). Prvi optuženik se tereti da je neosnovano koristio pravo na odbitak pretporeza po ulaznim računima za usluge koje nisu izvršene, uz pomoć drugog optuženika i pete optuženice. Time je državni proračun oštećen za 2.831.131,45 kuna. Treći optuženik je u tom dijelu oslobođen optužbe da im je u tome pomagao. Peta se optuženica još dodatno tereti da je 2013. od svjedoka koji je pozvan na ispitivanje tijekom istrage koja se protiv nje vodila tražila da iskazuje u njenu korist. Svjedok je u iskazu postupio po naputku optuženice.

Vrhovni sud ocjenjuje da je u prvostupanjskoj presudi pogrešno zaključeno da ulogu trećeg optuženika u pomaganju u počinjenju djela treba djelomično umanjiti. Prvostupanjski sud smatra da računi koje je ispostavljao treći optuženik nisu bili fiktivni. Suprotno proizlazi iz financijsko knjigovodstvenog vještačenja i dokumentacije u spisu. Budući da je uloga trećeg optuženika djelomično ispuštena iz činjeničnog opisa osuđujućeg dijela presude, to je time smanjena i kriminalna količina svih supočinitelja kao i iznos protupravne imovinske koristi. Pritom je prvostupanjski sud istovremeno za dio činjeničnog opisa iz optužnice donio i osuđujuću i oslobađajuću presudu. Time je ostvarena bitna povreda kaznenog postupka jer je izreka proturječna sama sebi.

Nadalje, postoje nelogičnosti i nejasnoće u pogledu više novčanih iznosa koji se spominju u činjeničnom opisu. U ponovljenom postupku potrebno je više pažnje posvetiti tome kakav je točno bio status prvog optuženika i koju je točno ulogu imala peta optuženica u dvjema trgovačkim društvima. U odnosu na kazneno djelo utaje poreza ili carine i pomaganja u tome nije razumljivo tko je što radio niti kakva je bila uloga pojedinih optuženika u počinjenju kaznenog djela za koji se terete niti u čemu se sastoji uloga pomaganja. Time su u prvostupanjskoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama koje čine bitno obilježje kaznenog djela, a također je presuda nerazumljiva pa je počinjenja bitna povreda kaznenog postupka. Prvostupanjska se presuda zbog toga ne može ispitati pa je prema zakonu morala biti ukinuta.

U odnosu na kazneno djelo sprečavanja dokazivanja ocjena je Vrhovnog suda da je preuranjen zaključak o počinjenju tog kaznenog djela. Potrebno je s više kritičnosti cijeniti cjelinu izvedenih dokaza kao i raščlaniti one dokaze koji čine upitnim istinitost navoda svjedoka koji je prema optužnici postupio po nalogu pete optuženice.

U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti bitnu povredu odredba kaznenog postupka i pogreške na koje je upozoren te donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku. U novoj presudi prvostupanjski sud mora savjesno i detaljno ocijeniti i obrazložiti sve potrebne dokaze.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž 9/2019.

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



3.9.2021.

Vrhovni sud Republike Hrvatske u povodu žalbe zamjenika glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske ukinuo odluku Državnoodvjetničkog vijeća

Vrhovni je sud postupao u okviru svoje mjerodavnosti kao drugostupanjsko tijelo u postupku za stegovnu odgovornost zamjenika državnih odvjetnika. Prihvatio je žalbu zamjenika glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske i ukinuo prvostupanjsko rješenje Državnoodvjetničkog vijeća. Prvostupanjskim je rješenjem produljeno privremeno udaljenje od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti zamjeniku glavne državne odvjetnice na rok od daljnja tri mjeseca.

Državnoodvjetničko vijeće, postupajući u povodu zahtjeva glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, odlučilo je 13. travnja 2021. privremeno udaljiti od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti zamjenika glavne državne odvjetnice na rok od tri mjeseca. Vijeće je 28. travnja 2021. donijelo odluku o pokretanju stegovnog postupak protiv zamjenika glavne državne odvjetnice. Stegovni je postupak u tijeku.

Vrhovni sud smatra da sama činjenica da je glavna državna odvjetnica pokrenula stegovni postupak ne može biti razlog za odluku o produljenju privremenog udaljenja zamjeniku glavne državne odvjetnice. Stegovni postupak nije po automatizmu osnovan razlog koji uvjerljivo opravdava donesenu odluku o produljenju privremenog udaljenja. Zakon koji regulira takve situacije propisuje da zamjenik može biti privremeno udaljen od obavljanja dužnosti, ali to ujedno znači da to toga i ne mora doći. Po ocjeni Vrhovnoga suda odluka Državnoodvjetničkog vijeća ne sadrži valjano obrazloženje pa je nije moguće ispitati. Ako doista za vrijeme trajanja stegovnog postupka nije moguće redovno obavljanje dužnosti zamjeniku glavne državne odvjetnice, onda to treba jasno obrazložiti.

U ponovljenom će postupku Državnoodvjetničko vijeće donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku koju će pravilno i potpuno obrazložiti i pritom otklonit uočene nedostatke.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž SODO 4/2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




2.9.2021.

Opća sjednica dala mišljenje o kandidatima za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske

Na današnjoj Općoj sjednici Vrhovnoga suda Republike Hrvatske razmatrani su programi i životopisi kandidata za predsjednika Vrhovnoga suda Republike Hrvatske. Na općoj je sjednici bio prisutan 31 sudac.

Kandidata dr. sc. Marina Mrčelu podržalo je 29 sudaca. Kandidata mr. sc. Radovana Dobronića podržala su četiri suca. Ostali kandidati nisu podržani. Dva suca nisu podržala niti jednog kandidata.

Mišljenje Opće sjednice s obrazloženjem bit će objavljeno u ponedjeljak.


 

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




23.8.2021.

Opća sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske bit će održana 2. rujna 2021.

Opća sjednica određena je radi davanja mišljenja o kandidatima za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić





17.8.2021.

Vrhovni sud RH dopustio ogledni postupak važan za sporove državnih službenika i države

Svojim rješenjem Gop-1/2021-2 od 11. kolovoza 2021. vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske dopustilo je prijedlog Općinskog suda u Slavonskom Brodu Stalne služba u Novoj Gradiški od 25. lipnja 2021. za rješavanje pravnih pitanja važnih za jedinstvenu primjenu prava, u istovrsnim sporovima državnih službenika protiv poslodavca Republike Hrvatske.

Pitanja glase:

(…) treba li izjednačiti osnovicu za obračun plaće u 2016. (u razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017.) za državne službenike i namještenike s osnovicom javnih službenika s obzirom na odredbu čl. 6. Sporazuma o izmjenama i dopunama Sporazuma o osnovici za plaće u državnim službama od 23. prosinca 2016. godine, te odredbu čl. 9. st. 2. Izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 23. prosinca 2016., te s obzirom na ranije sklopljene Kolektivne ugovore između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi, te Sindikata državnih službenika i namještenika, zakonske i podzakonske akte kojima se određuje/određivala ista osnovica za obračun plaće u javnim i državnim službama?

(…) treba li primijeniti osnovicu za obračun plaće u iznosu od 5.415,37 kn u odnosu na državne službenike, neovisno o činjenici što je između sindikata i RH sklopljen Sporazum o izmjenama i dopunama Sporazuma o osnovici za plaće u državnim službama od 23. prosinca 2016., te na temelju toga potpisane Izmjene i dopune Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 23. prosinca 2016.?

Iz dostavljenih obavijesti koje su prikupljene proizlazi da je pred prvostupanjskim sudovima u Republici Hrvatskoj pokrenuto preko 2000 predmeta u kojima odluka ovisi o tih pravnih pitanja.

Nakon donošenja rješenja, VSRH odmah je objavio svoje rješenje na e-oglasnoj ploči sudova. Prvostupanjski sudovi u svojim postupcima mogu odrediti njihove prekide, a stranke i umješači mogu u roku od 45 dana podnijeti svoja očitovanja o rješenju navedenih pitanja. VSRH Hrvatske dužan je odluku o pitanjima donijeti u roku od 90 dana, nakon čega su svi sudovi, u nastavljenim postupcima, vezani tim pravnim shvaćanjem. Na taj način, Vrhovni sud Republike Hrvatske donosi pravno shvaćanje unaprijed, te omogućuje prvostupanjskim sudovima da brže i lakše donesu svoje odluke. Time će se povećati pravna sigurnost, jer neće biti moguće da sudovi donesu različite odluke o postavljenim pravnom pitanju a strankama će se omogućiti pravo na suđenje u razumnom roku, uz manje troškove postupka, i u krajnjoj liniji, smanjiti opterećenost VSRH istovrsnim predmetima, zbog toga što više neće biti potrebe za ujednačavanjem različite sudske prakse sudova nižeg stupnja.

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić







27.7.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za ratni zločin protiv civilnog stanovništva

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbu optuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Rijeci. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Osuđen je na kaznu zatvora deset godina. U kaznu mu je uračunato lišenje slobode i određen mu je istražni zatvor.

Optuženik je osuđen zbog ubijanja civilnog stanovništva 1995. za vrijeme oružanog sukoba. Napustio je ratni položaj i otišao do sela u kojem je prije živio. Pucao je iz automatske puške prema muškarcu i ženi koji su se nalazi ispred svoje kuće. Poznavao ih je od ranije. Muškarcu je pucao u leđa i glavu dok je ovaj bježao prema obližnjoj šumi. Ženu je usmrtio na terasi ispred kuće. Majku ubijenih, koja se nalazila unutar kuće, zapalio je zajedno s kućom i stokom koja se nalazila zaključana u prizemnom dijelu kuće.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da će kazna zatvora 10 godina ispuniti svrhu kažnjavanja. Pravilno je prvostupanjski sud optuženiku kao otegotne okolnosti cijenio da je lišio života tri sobe koje je poznavao od ranije. Te osobe nikako nisu ugrožavale vojne akcije odnosno sigurnost pripadnika vojske kojoj je pripadao optuženik. Otegotno je i što je treća žrtva zapaljena živa u kući. Olakotnim je cijenjena dosadašnja neosuđivanost i zdravstveno stanje (alkoholna ciroza jetre, varikozitet jednjaka, dijabetes, PTSP). Kao olakotno nije cijenjeno sudjelovanje u Domovinskom ratu jer je optuženik počinio ratni zločin kao sudionik Domovinskog rata. Pored toga, na temelju mobilizacijskih poziva priključio se vojsci, a prije toga je pobjegao u inozemstvo da bi izbjegao mobilizaciju.

Tako odmjerena kazna odgovara stupnju krivnje optuženika i pogibeljnosti kaznenog djela. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela. Izricanje blaže ili strože kazne nije opravdano.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH Kž-rz 23/2019

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić





26.7.2021.

Vrhovni sud u trećem stupnju potvrdio osudu za jedno kazneno djelo ubojstva i jedno kazneno djelo ubojstva u pokušaju

Vrhovni sud Republike Hrvatske u trećem je stupnju donio presudu kojom je odbio žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrdio drugostupanjsku presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske o kojoj smo obavijestili 14. prosinca 2020.

Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora 24 (dvadeset četiri) godine. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik nalazi od 28. lipnja 2018.

Optuženik je osuđen jer je 2018. na plaži ispred noćnog kluba nakon kratkotrajnog provociranja i svađe s tri osobe s oštrim predmetom nalik na nož napao žrtve. Zadao je ubodnu ranu u prsište prvoj žrtvi. Od tih ozljeda žrtva je iskrvarila i preminula. Druga je žrtva priskočila u pomoć, a optuženik joj je istim oštrim predmetom zadao ubodnu ranu na leđima. Žrtvi je pružena hitna liječnička intervencija i preživjela je. U tijeku je ponovljeni postupak za optužbu da je u odnosu na treću žrtvu počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju. Naime, u tom je dijelu prijašnja prvostupanjska presuda bila ukinuta.

Vrhovni sud smatra da je odluka drugostupanjskog suda o kazni u svemu primjerena ličnosti optuženika i svim okolnostima počinjenih kaznenih djela. Kazna nije ni prestroga ni preblaga (utvrđene kazna zatvora 17 godina za kazneno djelo ubojstva te kazna zatvora 8 godina kazneno djelo ubojstva u pokušaju te potom osuda na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora 24 godina). Kao olakotna okolnost cijenjeno je da je otac maloljetnog djeteta i da je jedno kazneno djelo ostalo u pokušaju. Otegotnim je uzeto u obzir da su djela počinjena s najtežim oblikom krivnje. Optuženik je prije osuđivan u Velikoj Britaniji zbog više kaznenih djela. To ga nije odvratilo od činjenja kaznenih djela nego je njegovo protupravno ponašanje napredovalo jer sada čini teža i pogibeljnija kaznena djela. Odmah nakon počinjenja djela je pokušao pobjeći i pri tome je djelomično promijenio osobni izgled brijanjem glave. Manifestirao je brutalnost, perfidnost i lukavost pri počinjenu djela. Uporno i agresivno je nasrtao na žrtve na javnom mjestu pred većim brojem ljudi. Time je pokazao potpunu nekritičnost i visoki stupanj kriminalne volje. Ugrozio je život ljudi što je najzaštićenije dobro, a u konačnici je to dovelo do gubitka jednog mladog života.

Jedinstvenom kaznom dugotrajnog zatvora 24 godina ispunit će se svrha kažnjavanja i izraziti jasna društvena osuda. Kazna treba utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, a svim građanima pokazati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje njihovih počinitelja pravedno. Osim toga, pojačat će se povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava.

Protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene u trećem stupnju nije dopuštena žalba.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH III Kž 1/2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



21.7.2021.

Objavljen Godišnji izvještaj o stanju vladavine prava za 2021.

Europska komisija objavila je Godišnji izvještaj o stanju vladavine prava za 2021. Sastoji se od izvještaja o stanju vladavine prava u EU te 27 poglavlja za svaku zemlju članicu. Vladavina prava znači da svi dijelovi društva, uključujući sva tijela javne vlasti, uvijek djeluju u okviru ograničenja utvrđenih zakonom, u skladu s vrijednostima demokracije i temeljnih prava te pod nadzorom neovisnih i nepristranih sudova. Republika Hrvatska u izvještaju se spominje 12 puta, a razrada je u Poglavlju za Hrvatsku. Najznačajniji dijelovi koji se odnose na pravosudni sustav navode podatak iz Pregleda stanja u području pravosuđa u EU-u (EU Justice scoreboard) o vrlo niskom dojmu građana u Republici Hrvatskoj o neovisnosti sudstva. Dojam je neprekidno u silaznom kretanju od 2016. i dalje je među najnižima u EU-u. Dva su osnovna razloga za loš dojam: upletanje ili pritisak vlade i političara te ekonomskih ili drugih posebnih interesnih skupina.

Rješavanju tih problema mogle bi pridonijeti detaljnije ankete kojima bi se među dionicima u pravosudnom sustavu ispitali i utvrdili konkretni razlozi za trajno nisku razinu percepcije neovisnosti pravosuđa. Posljednja anketa provedena je 2015. Uočeno je da je postupak izbora novog predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske (koji je još u tijeku) prouzročio prijepore i žestoke rasprave među najvišim predstavnicima državnih tijela, što je često uključivalo i podcjenjujuće izjave o sucima Vrhovnog suda i drugih sudova. Izdvojeno je da Ustavni sud naglašava važnost suradnje među državnim tijelima. Izvještaj ističe da bi trebalo ovlastiti neovisno i stručno tijelo čiji su članovi znatnim dijelom iz redova sudstva (u ovom slučaju Opća sjednica Vrhovnog suda) za izdavanje mišljenja prema kojem u praksi postupa nadležno tijelo za imenovanje (radi povećanja objektivnosti postupka kako bi se ograničila sloboda kojom izvršna vlast raspolaže u tim imenovanjima).

Sudbena vlast, uključujući Državno sudbeno vijeće, poduzela je značajne korake za raščišćavanje navoda o kršenju sudačke etike, stegovnom postupanju ili korupciji unutar sudstva. Izrada antikorupcijske strategije je u tijeku, ali nedostaje specijaliziranih istražitelja i državnih odvjetnika u antikorupcijskim kaznenim predmetima na visokoj razini. Zakonodavni okvir za borbu protiv korupcije tek treba reformirati. Nastavljeno je pozitivno kretanje istraga i kaznenih progona u predmetima korupcije na visokoj razini, ali pred sudom se može očekivati dugotrajan postupak koji usporava odluke suda. Istaknuto je da su objavljene imovinske kartice sudaca i državnih odvjetnika i osigurani dodatni resursi za njihovu provjeru.

Upotreba alata za elektroničku komunikaciju u sudovima postupno se povećava (trenutačno je među najslabije razvijenim u EU-u). Objavljivanje prvostupanjskih i drugostupanjskih sudskih presuda i dalje je vrlo ograničeno (preduvjet za poboljšanje je nadogradnja sustava e-spis).

U Izvještaju se navodi da su u pravosudnom sustavu postignuta poboljšanja u pogledu skraćenja trajanja postupka i smanjenja broja neriješenih, predmeta posebno na drugostupanjskim sudovima. Na prvostupanjskim je sudovima zbog pandemije bolesti COVID-19 i razornih potresa u dijelu zemlje došlo do odgoda sudskih rasprava, što je produljilo trajanje postupka.

Detaljnije na poveznicama:

-2021_rule_of_law_report_en

-2021_rolr_country_chapter_croatia_hr

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




20.7.2021.

Priopćenje u povodu isteka mandata predsjednika Vrhovnoga suda Republike Hrvatske

1. Predsjedniku Vrhovnoga suda Republike Hrvatske sucu Đuri Sessi 20. srpnja 2021. prestaje dužnost predsjednika. Situacija prestanka dužnosti predviđena je u Zakonu o sudovima. Do izbora novog predsjednika poslove sudske uprave obavljat će zamjenik predsjednika, čije su ovlasti određene zakonom koji je donio Hrvatski sabor. Demokratski legitimitet postoji jer su zakon donijeli demokratski izabrani predstavnici. Dugotrajnost sudskih postupaka najveći je problem. U obavljanju poslova sudske uprave nastavit će se poduzimanje radnji radi nastavljanja trenda smanjenja broja predmeta i njihova bržeg rješavanja.

2. Bez obzira na to koliko će situacija do izbora novog predsjednika trajati i kako će završiti, suci nastavljaju obnašati sudbenu vlast jer tako određuje Ustav i zakoni iz kojih suci crpe legitimitet. Zato nema ustavne krize. Suci nisu "proizveli" ovu situaciju niti žele biti dio dnevnopolitičkih sučeljavanja. Sucima je svejedno koja je politička opcija na vlasti sve dok se poštuje samostalnost i neovisnost sudbene vlasti koja je određena Ustavom Republike Hrvatske.


glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




9.7.2021.

Za sada ništa od tumačenja Suda Europske unije o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima

Vrhovni sud Republike Hrvatske je 5. srpnja 2021. zaprimio rješenja Suda Europske unije da je predmet C-474/20 izbrisan iz upisnika tog suda.

Naime, u postupku odlučivanja o reviziji potrošača, vijeće VSRH podnijelo je Sudu Europske unije zahtjev za tumačenje direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, o čemu je javnost bila obaviještena našim priopćenjem od 3. listopada 2020.

Radi se o postupku po reviziji potrošača koji je pravomoćno izgubio spor jer su nižestupanjski sudovi zauzeli pravno shvaćanje da mu, nakon tzv. konverzije, ne pripada daljnja restitucija zbog pobijanih nepoštenih ugovornih odredbi prvotno sklopljenog ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF.

Obzirom da je potrošač odustao od izjavljene revizije, pred Vrhovnim sud Republike Hrvatske više se ne vodi postupak za čije je rješenje potrebno zatraženo tumačenje. Posljedično tome, sud Europske unije nije više nadležan za odlučivanje o postavljenom pitanju što je konstatirano gore spomenutim rješenjem tog suda.

Zbog toga VSRH je za sada onemogućen dobiti odgovor na postavljena pitanja iz zahtjeva za prethodnu odluku odnosno tumačenje prava EU relevantnog u postupcima koji se vode u sličnim sporovima pred hrvatskim sudovima.

 

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



9.7.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za pokušaj teškog kaznenog djela protiv spolne slobode i nasilje u obitelji

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Varaždinu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za dva kaznena djela i to pokušaj teškog kaznenog djela protiv spolne slobode i nasilje u obitelji. Osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora 3 (tri) godine i 7 (sedam) mjeseci. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik nalazi i sada. Uz kaznu je optuženiku izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se provoditi u okviru zatvorskog sustava i može trajati najdulje tri godine.

Optuženik je osuđen jer je u alkoholiziranom stanju bez pristanka izvanbračne supruge više od četiri sata uz uporabu sile pokušavao s njom izvršio spolni odnošaj. Najprije ju je zaključao u kuću i udarao rukama i nogama po glavi i tijelu. Žrtva se opirala i nedvosmisleno se protivila spolnom odnosu. Udarcima i stiskanjem za vrat svladavao je otpor žrtve, trgao s nje odjeću i pokušao izvršio s njom spolni odnos. U tome nije uspio zbog izostanke erekcije pa ju je odgurnuo s kreveta. Žrtva je pri tome pala i zadobila tjelesne ozljede. Osuđen je i jer je preko četiri godine učestalo vrijeđao i omalovažavao izvanbračnu suprugu, udarao i tražio od nje spolne odnose. Pri tome se često nalazio u alkoholiziranom stanju. To je kod nje izazvalo strah, stid i poniženost.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da izrečena jedinstvena kazna zatvora odgovara težini počinjenih kaznenih djela, okolnostima počinjenja te ličnosti samog optuženika. Olakotnim je cijenjena prijašnja neosuđivanost i smanjena ubrojivost. Otegotnim je cijenjena upornost u počinjenju kaznenog djela silovanja u pokušaju te višegodišnje razdoblje u kojem je činjeno kazneno djelo nasilja u obitelji. To pokazuje značajan stupanj ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra. Okolnost da je kazneno djelo silovanja ostalo u pokušaju je zakonski razlog za ublažavanje kazne koje je prvostupanjski sud pravilno primijenio. Optuženiku je dijagnosticirana ovisnost o alkoholu.

Izrečenom će se kaznom izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela i utjecati i na sve da ne čine kaznena djela. Time se ostvaruje generalna prevencija. Kazna će utjecati i na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela (specijalna prevencija) te mu omogućiti nakon izdržane kazne ponovno uključivanje u društvo. Kazna će utjecati i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž 83-2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



7.7.2021.

Vrhovni sud potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je određeno izručenje Sjedinjenim Američkim Državama

Vrhovni je sud Republike Hrvatske donio rješenje kojim je odbio žalbu izručenika i potvrdio prvostupanjsko rješenje Županijskog suda u Splitu. Time je postalo pravomoćno rješenjem kojim je utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje izručenika Sjedinjenim Američkim državama.

Izručenik je državljanin Sjedinjenih Američki Država. U Republici Hrvatskoj vodi se ekstradicijski postupak jer je za njim raspisana međunarodna potraga radi vođenja kaznenog postupka zbog dva kaznena djela zlostavljanja djeteta koje rezultira ozbiljnom tjelesnom ozljedom. Protiv izručenika je u Koloradu, Sjedinjene Američke Države podignuta optužnica.

Izručenik se tereti da je u Sjedinjenim Američkim državama od prosinca 2014. do prosinca 2016. prouzrokovao ozljedu djetetu, ili dopustio da se dijete nerazumno stavi u situaciju koja je predstavljala opasnost od ozljede za život ili zdravlje djeteta te sudjelovao u kontinuiranom obrascu ponašanja koje je rezultiralo u pothranjenosti, nedostatku odgovarajuće zdravstvene skrbi, okrutnom kažnjavanju, zlostavljanju ili akumulaciji ozljeda, koje su rezultirale ozbiljnom tjelesnom ozljedom djeteta.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su ispunjeni svi zakonski uvjeti za izručenje. Izručenik nije državljanin Republike Hrvatske, a djela za koje se traži izručenje nisu počinjena na području Republike Hrvatske niti protiv državljanina Republike Hrvatske. Kaznena djela za koja se traži izručenje su ujedno i kaznena djela koja su propisana u kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske. Nije nastupila zastara kaznenog progona po hrvatskim zakonima. Izručenik je pristao na izručenje, a Sjedinjene Američke Države su jasno izrazile da bi izvršile uzajamnost u postupanju u slučaju usporedive zamolbe hrvatskog pravosudnog tijela. Konačnu odluku o izručenju će donijeti ministar pravosuđa i uprave.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž 117-2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




15.6.2021.

Vrhovni je sud u povodu žalbe državnog odvjetnika odbio optužbu za zlouporabu položaja i ovlasti

Vrhovni je sud Republike Hrvatske u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačio oslobađajuću presudu Županijskog suda u Zagrebu i odbio optužbu za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti protiv dvojice optuženika. Prvostupanjskom presudom su dvojica optuženika oslobođeni optužbe da bi počinili svaki kazneno djelo zlouporaba položaja i ovlasti.

Optužnicom je optuženicima stavljeno na teret da su 1997. iskoristili svoj položaj i ovlasti. Prvi optuženik je kao pomoćnik ministra obrane Republike Hrvatske naložio tajnu i hitnu obnovu vikend kuće osobe koja nikad nije prijavila ratnu štetu na toj kući. Nije prijavljeno niti da su štetu prouzrokovali pripadnici Hrvatske vojske niti je itko iz Ministarstva obrane procijenio štetu na toj kući. Postupajući po traženju prvog optuženika, drugi optuženik, načelnik jedne uprave Ministarstva obrane, zajedno sa svojim pomoćnikom angažirao je trgovačko društvo koje je izvelo radove sanacije te vikend kuće. Za radove sanacije tom je trgovačkom društvu iz sredstava Ministarstva obrane isplaćeno 1.098.366,21 kuna.

Vrhovni je sud utvrdio da je za kazneno djelo za koje su optuženici oslobođeni optužbe nastupila zastara kaznenog progona prije nego što je spis došao na Vrhovni sud Republike Hrvatske (18. rujna 2019.). U optužnici je kao vrijeme počinjenja djela navedeno „krajem mjeseca svibnja i početkom mjeseca lipnja 1997.“ Prema Kaznenom zakonu za kazneno djelo koje je bilo predmet postupka zastara kaznenog progona nastupa dvadeset godina nakon počinjenja djela. Ako je prije nastupa zastare donesena prvostupanjska presuda, onda se zastara kaznenog progona produljuje za dvije godine. U ovom postupku prije je bila donesena prvostupanjska presuda koja je u žalbenom postupku ukinuta pa je zastarni rok 22 godine. S obzirom na to da je od počinjenja djela prošlo više od 22 godine, utvrđeno je da je nastupila zastara kaznenog progona i to prije nego što je spis došao na Vrhovni sud Republike Hrvatske. Kada nastupi zastara kaznenog progona, tada se prema zakonu i po službenoj dužnosti optužba mora odbiti pa je takvu odluku Vrhovni sud i donio.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-501/2019

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



31.5.2021.

Etičko vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlučilo o prigovorima sudaca u postupku ocjene postojanja povrede Kodeksa sudačke etike

Etičko vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlučilo je o prigovorima sudaca za koje su mjerodavna Sudačka vijeća ocjenjivala postojanje povrede Kodeksa sudačke etike. Postupak je pokrenut u povodu zahtjeva predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Riječ je o ponašanju pojedinih sudaca Županijskog, Općinskog i Upravnog suda u Splitu i to izvan prostorija suda u siječnju 2021. Prisustvovali su proslavi u ugostiteljskom objektu. Okupljanje je održano za vrijeme trajanja epidemioloških mjera u ugostiteljskom objektu za koji je postojala zabrana rada. Bilo je prisutno više od deset osoba i to iz više od dva kućanstva. Takvim su ponašanjem suci prekršili epidemiološke mjere propisane tada važećom Odlukom Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske.

Etičko je vijeće odbilo prigovor suca Upravnog suda u Splitu za kojeg je odlukom Sudačkog vijeća Visokog upravnog suda Republike Hrvatske utvrđeno da je povrijedio Kodeks sudačke etike. Osim toga, izmijenjene su odluke Sudačkog vijeća Županijskog suda u Splitu te je Etičko vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske utvrdilo da su tri suca Županijskog suda u Splitu i jedan sudac Općinskog suda u Splitu povrijedili Kodeks sudačke etike.

Sudačko vijeće Županijskog suda u Splitu je za tri suca Županijskog suda u Splitu i jednog suca Općinskog suda u Splitu odlučilo da pritužba predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije osnovana i nisu utvrdili povrede Kodeksa sudačke etike u ponašanju tih sudaca. No, Etičko vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske usvojilo je prigovore i promijenilo odluke Sudačkog vijeća Županijskog suda u Splitu.

Naime, tada važeća Odluka Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske propisala je epidemiološke mjere donesene zbog svjetske zdravstvene krize koja je, zahvativši cijeli svijet, ugrozila brojne živote. Takva je situacija bez presedana. Epidemiološke mjere propisane u vezi pandemije virusa COVID-19 promijenile su živote svih građana u privatnoj, ali i u profesionalnoj sferi djelovanja. Od svih građana zahtijevalo se da se pridržavaju epidemioloških mjera pod prijetnjom sankcija. Zbog toga su se građani suzdržavali od okupljanja u životno važnijim okolnostima od objedovanja s kolegama, neovisno o povodu okupljanja. Te su mjere građani trebali poštivati ma koliko im to bilo tegobno. U takvoj se situaciji osobito od sudaca očekivalo da poštuju epidemiološke mjere.

Na argumente sudaca da su „iz pristojnosti“ ostali na proslavi, odnosno zbog izbjegavanja „neugodnosti“ ako bi napustili proslavu, može se odgovoriti da bi time postupili prema propisu jer bi odlaskom s okupljanja izbjegli kršenje epidemioloških mjera. Građani koji su te iste mjere poštivali odricali su se, primjerice, prisustvovanju pogrebima najdražih osoba, njihovim vjenčanjima i drugim važnim događajima, a odgađali su i vjenčanja. Mnogi građani su pridržavajući se epidemioloških mjera imali značajne ekonomske gubitke zbog ograničenja u poslovanju.

Stoga, takvim kršenjem tada važećih epidemioloških mjera povrijeđen je Kodeks sudačke etike koji propisuje da je sudac dužan obnašanjem sudačke dužnosti i aktivnostima izvan suda razvijati standarde ponašanja koji pridonose očuvanju ugleda i dostojanstva suda i sudačkog poziva. Sudac mora izbjegavati svako ponašanje koje je nedostojno i koje stvara dojam nedoličnosti sudačkom položaju, prihvaćajući i ona ograničenja koja bi se drugim građanima činila opterećujućima. Ponašanje suca mora biti primjereno i primjerno - služiti kao dobar primjer svima.

Utvrđena povreda Kodeksa sudačke etike, s obzirom na opisane posebne okolnosti ovog događaja, ne predstavlja pretjeranu i neprihvatljivu strogoću u ocjeni ponašanja sudaca.

Detaljnije na poveznicama:

- VSRH Ev-5/2021-3

- VSRH Ev-7/2021-4

- VSRH Ev-8/2021-3

- VSRH Ev-8/2021-4

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



25.5.2021.

Priopćenje s Opće sjednice Vrhovnoga suda Republike Hrvatske

Suci Vrhovnoga suda Republike Hrvatske na Općoj su sjednici 18. svibnja 2021. razmotrili ozračje u javnosti u odnosu na sudbenu vlast te smatraju potrebnim o svojim pogledima obavijestiti javnost.

Medijski je prostor uglavnom prepušten pojedincima koji s minimalnim ili nikakvim iskustvom u radu sudova iznose sračunate i krute stavove o funkcionalnosti sudbene vlasti te o stručnim i moralnim deficitima navodno široko rasprostranjenim među pravosudnim dužnosnicima. Takve stavove na temelju nepotpunih i površnih dojmova primjerenih laičkoj razini, bez utemeljenosti u ozbiljnim i cjelovitim raščlambama, možemo čuti od predsjednika Republike Hrvatske, pojedinih zastupnika u Hrvatskom Saboru, akademske zajednice te odvjetnika.

U optjecaju je i veliki broj posve neprimjerenih i omalovažavajućih stilskih figura i izričaja koje svojom agresivnošću prikrivaju nedostatak stručnosti i otkrivaju nedostatak odgovornosti i ozbiljnosti. To ima vrlo ozbiljne posljedice.

Zato suci Vrhovnog suda Republike Hrvatske ističu sljedeće.

U sudbenoj vlasti Republike Hrvatske postoje negativne pojave koje trebaju biti iskorijenjene. Odgovarajuće promjene trebaju omogućiti stvarno mogući napredak bez nasumičnog i neodgovornog eksperimentiranja.

Smatramo nedopustivim u javnom prostoru poticati i promicati opću netrpeljivost prema sucima prikazujući ih kao izoliranu hedonističku zajednicu koja je dovoljna sama sebi i ne odgovara nikome. Upravo suprotno, za svoj rad suci prije svega odgovaraju u postupku u povodu pravnih lijekova. Osim toga, suci odgovaraju javnosti, ali i u stegovnom, građanskom i kaznenom postupku u skladu sa zakonom. To je vidljivo iz dovršenih postupaka ali i postupaka koji su protiv pojedinaca iz sudačke sredine u tijeku.

Stoga su netočne ponovo aktualizirane teze da je sudbena vlast postala „autonomna i izolirana, strukovna ili cehovska organizacija koja sama sebe bira, i to na temelju kriterija koje sama postavlja i sama se ocjenjuje, sama sebe obrazuje i ispituje, zatim sama sebe stegovno progoni te se sami razrješuju“ (prof. dr. sc. Zlata Đurđević). Zamisli o potrebi reduciranja postignute neovisnosti i samostalnosti sudbene vlasti u suprotnosti su s Ustavom Republike Hrvatske koji propisuje neovisnost i samostalnost sudbene vlasti. Istovremeno, takve su teze izravno suprotne pravnoj stečevini Europske unije koju smo se obvezali poštivati pristupajući Europskoj uniji.

Potpuno se zanemaruje da u svojem djelovanju sudovi u zakonima propisanim postupcima primjenjuju propise koje donosi Hrvatski sabor, a ne sudovi. Propise koji uređuju organizaciju sudova i materijalni položaj sudaca ne donose suci nego opet Hrvatski sabor. Materijalne uvjete za rad sudova osigurava Ministarstvo pravosuđa i uprave (izvršna vlast). Sudovi i suci nemaju materijalnu i financijsku neovisnost, a osnovna mjerila te postupak za izbor sudaca i prestanak njihove dužnosti također uređuju propisi koje donosi zakonodavna vlast.

Upozoravamo da pretjerivanje pojedinaca u neutemeljenom kritiziranju dovodi do opće sklonosti javnosti tendencioznim krajnostima. To je možda posljedica nedostatka iskustva i znanja koje se stječe radom na sudovima ili nedostatka potpunog poznavanja rada sudaca, ali i želje aktera javnog života za postizanjem popularnosti u političkom okruženju, računajući na to da profesionalni položaj sucima nalaže načelnu suzdržanost u konfliktima koji se događaju u javnom životu.

Velika većina sudaca u Republici Hrvatskoj svoj integritet svakodnevno dokazuje poštenim naporima da svojim radom zakonito i pravedno razrješavaju konkretne, često vrlo složene činjenične i pravne probleme i odnose s dramatičnim učinkom na aktere tih odnosa. Pritom su suočeni s pritiscima, osnovanim i neosnovanim kritikama sudionika u tim odnosima te s medijskom pozornosti.

Smatramo da pravo na kompliment integriteta imaju prije svega ti suci prema kojima se u javnom prostoru ne pokazuje nikakvo poštovanje te ih se umjesto toga vidi kao nečije „podobnike“.

Nikome ne osporavamo pravo na slobodno mišljenje i izražavanje, ali od državnih dužnosnika i drugih sudionika koji smatraju da svojim promišljanjima mogu doprinijeti napretku našega društva (uključujući i sudbenu vlast), očekujemo da taj doprinos daju prije svega tamo gdje ih određuje njihov profesionalni položaj (položaj u zakonodavnoj ili izvršnoj vlasti, fakulteti itd.), a ne destruktivnim javnim istupima, bez suvislih zamisli o tomu što i kako treba poduzimati.

Na kraju, Opća sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske poziva se na Mišljenje broj 18 tijela Vijeća Europe - Savjetodavno vijeće europskih sudaca pod naslovom „Položaj sudbene vlasti i njezin odnos s drugim državnim vlastima u modernoj demokraciji“ gdje je u točki 52. rečeno:

„Političari i ostale osobe na javnim položajima u državama članicama često u komentarima zahtijevaju da se ovlasti sudstva ograniče ili pokazuju malo razumijevanja za ulogu neovisnog sudstva. Takvi se komentari upućuju posebno tijekom izbornih kampanja kad su odluke o ustavnim pitanjima donesene ili u slučajevima koji su u tijeku. U načelu sudbena vlast mora prihvatiti da je kritika sastavni dio dijaloga između triju državnih vlasti i društva u cjelini. Međutim, prema mišljenju CCJE-a, postoji jasna granica između slobode izražavanja i zakonite kritike s jedne strane te nepoštovanja i nepriličnog pritiska na sudbenu vlast s druge strane. Političari ne bi smjeli upotrebljavati simplicističke ili demagoške argumente za upućivanje kritika sudbenoj vlasti tijekom političkih kampanja samo kako bi iznijeli neke argumente ili kako bi skrenuli pažnju sa svojih nedostataka. Ni pojedinačni suci ne bi smjeli biti napadnuti osobno. Političari nikad ne smiju poticati nepoštovanje sudskih odluka, a kamoli nasilje nad sucima, kao što je bio slučaj u nekim državama članicama. Izvršna i zakonodavna vlast imaju obvezu pružiti svu potrebnu i odgovarajuću zaštitu kad su funkcije sudova ugrožene napadima ili zastrašivanjima usmjerenima na članove sudbene vlasti. Kada političari upućuju neuravnotežene kritične komentare, to se smatra neodgovornim ponašanjem i uzrokuje ozbiljne probleme jer se na taj način povjerenje javnosti u sudbenu vlast može nehotice ili namjerno narušiti. U takvim slučajevima sudbena vlast mora naglasiti da je takvo ponašanje napad na ustav demokratske države i na zakonitost druge državne vlasti. Takvim se ponašanjem također narušavaju međunarodne norme.“


glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




18.5.2021.

Opća sjednica dala mišljenje o kandidatima za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske

Opća sjednica Vrhovnoga suda Republike Hrvatske u povodu dostavljenih kandidatura za izbor predsjednika Vrhovnoga suda Republike Hrvatske održana je 18. svibnja 2021.

Na sjednici su bila 33 od 35 sudaca.

Na sjednici su razmotreni programi i životopisi kandidata. Potom se pristupilo tajnom glasanju o mišljenju za kandidate.

Opća sjednica nije dala pozitivno mišljenje niti za jednog kandidata.

Kandidati dr. sc. Lana Petö Kujundžić, mag. iur. Snježana Rizvan, dr. sc. Šime Savić i mr. sc. Boris Vuković nisu dobili niti jedan glas. Kandidatkinja prof. dr. sc. Zlata Đurđević dobila je jedan glas.


glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



12.5.2021.

Odbijen zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenog za tešku tjelesnu ozljedu i prijetnju

Vrhovni je sud Republike Hrvatske odbio zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Riječ je o izvanrednom pravnom lijeku koji je podnio osuđenik tvrdeći da je presudom kojom je osuđen povrijeđen zakon na njegovu štetu, da je uskraćen u svojim pravima, da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na privatnost, a to je sve utjecalo na pravomoćnu osudu.

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru, koja je preinačena u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Splitu, osuđenik je osuđen zbog teške tjelesne ozljede i prijetnje. Osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora četiri godine.

Osuđenik je osuđen jer je 2018. žrtvi s kojom je bio u povremenoj intimnoj vezi najprije zaprijetio da će usmrtiti nju i njenu obitelj. Nakon dva tjedna u caffe baru osuđenik je bez povoda udario žrtvu. Potom je u wc-u caffe bara tukao šakama po glavi, a zatim je uhvatio za glavu i dva tri puta udario s njom o umivaonik. Žrtva je pobjegla u unutrašnjost caffe bara, a osuđenik ju je u prisutnosti drugih gostiju hvatao za kosu i bacao na pod te udarao šakama i nogama u tijelo i glavu. Uslijed udaranja žrtva je zadobila teške tjelesne ozljede.

Vrhovni je sud ocijenio da presuda kojom je osuđenik osuđen nije utemeljena na nezakonitim dokazima. To se odnosi na snimku video nadzora iz caffe bara, medicinska dokumentacija koju je žrtva predala u spis te nalog za pretragu doma i drugih prostorija koje koristi osuđenik koji nisu nezakoniti dokazi. U kaznenom postupku nije bilo kršenja temeljnih prava osuđenika niti povrede prava na obranu na raspravi. Zakon nije povrijeđen ni u žalbenom postupku jer je drugostupanjski sud razmotrio i ocijenio sve bitne žalbene navode osuđenika i ispitao prvostupanjsku presudu i po službenoj dužnosti.

Javni istupi pojedinih državnih dužnosnika, pored intenzivnog publiciteta koje je suđenje imalo u javnosti, doista su bili neprimjereni i u suprotnosti s pretpostavkom nedužnosti. Međutim, to nije utjecalo na tijek kaznenog postupka u kojem je utvrđena krivnja osuđenika niti na pravo osuđenika na pravično suđenje. Pravomoćnu su presudu donijeli suci profesionalci na temelju savjesno ocijenjenih dokaza. Suci profesionalci u procesu suđenja imaju odgovarajuće iskustvo i obuku koji im omogućavaju da se odupru vanjskom utjecaju. Suci sude isključivo na temelju Ustava, zakona te pravilno i potpuno utvrđenih činjenica u provedenom postupku.

U okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka ne razmatra se pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog osuđujućom presudom niti je li došlo do pogrešne primjene ili neprimjene zakona pri pripremanju rasprave, u tijeku rasprave i pri donošenju presude. Ne razmatra se niti odluka o primjeni mjere istražnog zatvora i/ili mjere opreza kao zamjene za istražni zatvor te trajanja tih mjera niti se razmatra pravilnost i potpunost okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne na koju je osuđen osuđenik.

Opširni i konfuzni zahtjev osuđenika upire na mnogobrojne povrede, a očito u nastojanju da se ishodi odluka u trećem stupnju. To je suprotno uvjetima predviđenima u zakonu.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH III Kr-96/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



11.5.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za počinjenje kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbe stranaka te potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Osijeku. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja. Optuženik je osuđen na kaznu zatvora 8 (osam) godina. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi.

Optuženik je osuđen jer se povezao u zajedničko djelovanje s drugim osobama radi nabave, prijevoza i preprodaje većih količina droge marihuane s područja Republike Srbije na područje Europske unije. Na području Republike Srbije nabavili su 255,45 kilograma droge marihuane upakiranu u 324 paketa. Paketi su potom skriveni u prerađeno priključno vozilo - hladnjaču. Prostor krovne konstrukcije priključnog vozila je prilagođen za krijumčarenje droge. Optuženik se uputio kao vozač teretnog vozila s ovim priključnim vozilom unaprijed dogovorenom rutom preko Republike Hrvatske u Republiku Njemačku. Tamo je planirana isporuka droge kupcima. Za te radnje optuženik je dobio 2.890,00 eura. Na graničnom prijelazu pri ulasku u Republiku Hrvatsku carinskim pregledom je pronađena sva skrivena droga u priključnom vozilu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da kazna na koju je optuženik osuđen nije ni prestroga niti preblaga nego pravilno odmjerena s obzirom na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Kao olakotna okolnost cijenjena je dosadašnja neosuđivanost. Otegotna okolnost je velika kriminalna količina, odnosno da je riječ o 255,45 kg marihuane koja na crnom tržištu ima višemilijunsku vrijednost.

Ova kazna će u cijelosti ispuniti svrhu kažnjavanja u odnosu na optuženika. Kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati i na optuženika da više ne čini kaznena djela te će se postići i svrha generalne prevencije. Od optuženika je oduzeto 2.890,00 eura kao imovinska korist ostvarena kaznenim djelom.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž Us 18/2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



11.5.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu na 30 godina dugotrajnog zatvora za četiri teška ubojstva u pokušaju

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zadru kojom je optuženik proglašen krivim za četiri kaznena djela teška ubojstva u pokušaju. Prvostupanjskom je presudom ujedno opozvana uvjetna osuda iz 2017. kojom je optuženik proglašen krivim zbog povrede djetetovih prava i osuđen na kaznu zatvora 1 (jedna) godina uz rok provjeravanja 3 (tri) godine. Optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora 30 (trideset) godina. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi od 28. veljače 2019.

Uz kaznu je optuženiku izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se provoditi u okviru zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Optuženik je proglašen krivim zbog pokušaja teškog ubojstva svoje četvero djece u dobi 3, 5, 7 i 8 godina. U jutarnjim je satima uzeo jedno po jedno dijete iz kreveta u kojima su spavali. Bacio ih je s terase ispred ulaznih vrata stana s visine od gotovo pa pet metara na betonsku podlogu u dvorištu. Sve četvero djece je tjelesno ozlijeđeno. Jedno je dijete zadobilo teške i po život opasne ozljede, a jedno dijete teške ozljede. Smrt djece je izbjegnuta samo stjecajem sretnih okolnosti.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da utvrđene pojedinačne kazne zatvora za svako djelo osam godina, kao i izrečena jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora trideset godina, u svemu odgovaraju težini počinjenih kaznenih djela, okolnostima počinjenja djela te ličnosti samog optuženika. Pravilno je prvostupanjski sud otegotnim cijenio optuženiku dosadašnju osuđivanost zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava. Olakotnim je cijenjeno njegovo priznanje, izraženo žaljenje te bitno smanjena ubrojivost koju nije skrivio. Utvrđen je psihoorganski sindrom uzrokovan organskim čimbenicima (oštećenje moždanih funkcija) zbog čega optuženik ima trajno oštećenje psihičkih funkcija i oscilacije u psihičkom stanju. Narušeno mu je i fizičko zdravstveno stanje. Kaznena djela ostala su u pokušaju.

Ukupnost društvenih uzroka ovog tragičnog događaja je također uzeta u obzir. Oni su, dijelom, pozicionirani i unutar funkcioniranja sustava socijalne skrbi koje je očito trebalo poboljšati. Obitelj je bila pod tretmanom Centra za socijalnu skrb od 2012. uz zaključke da je roditeljima potreban savjetodavni rad u odgoju njihove maloljetne djece. To se ostvarivalo isključivo povremenim odlascima u obitelj.

Ovako odmjerena jedinstvena kazna, koja obuhvaća i kaznu iz opozvane uvjetne osude, nužna je i pravedna da bi se njome iskazao odgovarajući prijekor društva prema počiniteljima takvih kaznenih djela. Istovremeno će se kaznom u potrebnoj mjeri utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog postupka i upozoriti druge građane da se klone sličnih ponašanja.

Protiv drugostupanjske presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske dopuštena je žalba o kojoj u trećem stupnju odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-284/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



7.5.2021.

Vrhovni sud potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je određeno izručenje Kneževini Monako

Vrhovni je sud Republike Hrvatske donio rješenje kojim je odbio žalbu izručenika i potvrdio prvostupanjsko rješenje Županijskog suda u Dubrovniku. Time je postalo pravomoćno rješenjem kojim je utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje izručenika Kneževini Monako.

Izručenik je državljanin Ujedinjenog Kraljevstva. Uhićen je u Republici Hrvatskoj jer je za njim raspisana međunarodna potraga na temelju naloga istražnog suca na prvostupanjskom sudu u Kneževini Monako, radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela pokušaja iznude. Protiv izručenika je u Kneževini Monako u tijeku istraga.

Izručenik se tereti da je u Monaku, Singapuru i Velikoj Britaniji tijekom 2013. i 2014. pokušao ucjenjivati poslodavca pisanim prijetnjama ili verbalnim otkrivanjem. Prema podacima u zahtjevu za izručenje izručenik se pri tome koristio prijetnjama da će otkriti podatke i informacije koje se donose na ulogu korporacije u kojoj je bio zaposlen u međunarodnom slučaju korupcije.

Vrhovni sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjeni svi zakonski uvjeti za izručenje. Izručenik nije državljanin Republike Hrvatske, a djelo za koje se traži izručenje nije počinjeno na području Republike Hrvatske niti protiv državljanina Republike Hrvatske. Kazneno djelo za koje se traži izručenje je ujedno i kazneno djelo koje je propisano u kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske. Nije nastupila zastara kaznenog progona po hrvatskim zakonima. Konačnu odluku o izručenju će donijeti ministar pravosuđa i uprave.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-102/2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



5.5.2021.

Izvještaj predsjednika Vrhovnog suda o stanju sudbene vlasti za 2020.

Kao i svake godine predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske sačinio je i objavio godišnji izvještaj o stanju sudbene vlasti. Ovo je sedmi izvještaj po redu. Izvještaj će podnijeti Hrvatskom saboru jer je tako predviđeno Zakonom o sudovima.

U izvještaju je razvidno stanje i djelovanje sudbene vlasti, ali i organizacijski problemi te nedostaci u zakonodavstvu. Navedeni su pokazatelji učinkovitosti i kvalitete rada sudova po vrstama predmeta cijelog sustava te svakog pojedinog suda.

Usporedbom s prijašnjim izvještajima moguće je pratiti razvoj rada sudova te napredak koji su sudovi ostvarili. Također je moguće pratiti izravno ili neizravno i učinak drugih grana vlasti u okviru njihovih odgovornosti. Time se stvaraju uvjeti u kojima će sudbena vlast moći ostvarivati svoju ulogu i obveze. Sudbena vlast ne može sama osigurati nužne uvjete za ostvarivanje svojih zadaća i ciljeva. To je zajednički zadatak sve tri grane vlasti, svake u okviru zadanih ovlasti i odgovornosti.

U uvjetima pandemije sudovi su se suočili s raznim problemima koji su se odrazili na rad i rezultate rada. Kao posljedica pandemije smanjen je priljev predmeta u 2020. za 2,83 % u odnosu na 2019. Ograničenje redovnog rada sudova na početku pandemije odrazilo se na nešto manji broj riješenih predmeta (za 2,65 %) u odnosu na prethodnu godinu. Unatoč tome, a uz 37 manje sudaca u odnosu na prethodnu godinu, sudovi su nastavili smanjivati broj neriješenih predmeta i ipak povećali stopu ažurnosti (ukupno 98,37 %). Na kraju godine na svim je sudovima neriješeno 450.119 predmeta, a prosječno vrijeme trajanja postupka je 144 dana.

Izvještaj sadrži detaljne prijedloge i preporuke koje je predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske dao za unaprjeđenje rada sudova. Zbog preopterećenosti s predmetima ratnih zločina i s predmetima iz nadležnosti USKOK-a predlaže se proširivanje nadležnosti za takva suđenja na još dva županijska suda (pored postojeća četiri). Sucima koji rade na takvim složenim predmetima potrebno je osigurati potporu sudskog savjetnika. Radi djelotvornijeg rada sudova predlaže se bez odgode izmijeniti i dopuniti Zakon o kaznenom postupku, Zakon o parničnom postupku te niz drugih zakona. Potrebno je poboljšati Okvirna mjerila za rad sudaca te osigurati motivirajuće uvjete rada. U svrhu ujednačavanja sudske prakse nužno je svim strankama omogućit uvid u sve odluke drugostupanjskih sudova. Zakonodavni okvir potrebno je prilagoditi funkcioniranju sudova u uvjetima pandemije i drugih mogućih stanja krize.

Detaljnije na poveznici:

- Izvještaj

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



30.4.2021.

Predsjednik Vrhovnog suda uputio pismo ministru pravosuđa i uprave o normativnom okviru mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika u kaznenom postupku

Kazneni odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je na sjednici 29. travnja 2021. razmatrao problematiku osiguranja prisutnosti okrivljenika tijekom kaznenog postupka, osobito nakon donošenje presude te nakon objave presude. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske je mišljenje Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pismom uputio ministru pravosuđa i uprave. Problematika je razmotrena s nekoliko aspekata.

Kod osoba s dvojnim državljanstvom država s kojima je Republike Hrvatska sklopila dvostrani ugovor, osiguranje prisutnosti okrivljenika tijekom kaznenog postupka i osiguranje izvršenja kaznene sankcije može se riješiti izmjenama tih ugovora kojima bi se osiguralo izručenje ili puno izvršenje izrečenih kazni.

U odnosu na zakonodavna rješenja, mjera opreza zabrane napuštanja boravišta ima za posljedicu zabranu napuštanja područja Republike Hrvatske. Radi isključenja mogućnosti bijega nakon pravomoćnosti presude, trebalo bi promijeniti odredbu koja određuje trajanje te mjere do izvršnosti presude tako da se odredi da ta mjera opreza traje do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Ta se mjera opreza može izreći samo ako postoje zakonom strogo određeni uvjeti za istražni zatvor.

No, kada ne postoje zakonom strogo predviđeni uvjeti za određivanje istražnog zatvora, tada postojeći normativni okvir nema rješenje situacije u kojoj okrivljenik protiv kojega se vodi kazneni postupak ili koji je nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora manju od pet godina ne smije napustiti područje Republike Hrvatske. S druge strane, protiv pravomoćno osuđenog okrivljenika na kaznu zatvora manju od pet godina sada ne može biti određen istražni zatvor pa samim time niti mjera opreza. U praksi se pojavljuju dva problema.

Prvi je problem mogućnost bijega okrivljenika u razdoblju između donošenja i objave presude. Drugi je problem mogućnost bijega okrivljenika nakon donošenja presude kojom je osuđen na kaznu zatvora manju od pet godina. Mišljenje Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadrži nekoliko mogućih zakonskih rješenja. Bez obzira na to na koje se rješenje zakonodavac odluči, kod propisivanja mjera kojima se ograničava sloboda kretanja, a koje ne predstavljaju lišenje slobode nego ograničavaju slobodu kretanja, potrebno je voditi računa o pravnim standardima Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava izraženima kroz praksu Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu te o pravnim standardima Europske unije izraženim kroz praksu Suda Europske unije u Luxembourgu. Ti standardi navedeni su u pismu.

Detaljnije na poveznici:

- Pismo predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



30.4.2021.

Vrhovni sud postrožio kaznu optuženiku za teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti kojim je prouzročio smrt jedne osobe

Vrhovni je sud donio presudu kojom je prihvatio žalbu državnog odvjetnika i preinačio u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Splitu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti kojim je prouzročio smrt jedne osobe.

Optuženik je osuđen jer se u teško pijanom stanju prepirao i naguravao s dvojicom muškaraca. Iz pojasa hlača izvadio je pištolj i nastavio se naguravati. Pištoljem je udario jednog od tih muškaraca po glavi. Uslijed toga došlo je do ispaljenja hica. Metak je pogodio drugog muškaraca koji je zadobio osobite teške tjelesne ozljede od kojih je nakon 4 mjeseca preminuo u bolnici.

Prvostupanjskom je presudom optuženik osuđen na kaznu zatvora 3 (tri) godine. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem je optuženik i sada. Uz kaznu je optuženiku izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se provoditi u okviru zatvorskog sustava i može trajati najdulje tri godine.

Vrhovni je sud preinačio u odluci o kazni prvostupanjsku presudu i optuženika osudio na kaznu zatvora 5 (pet) godina.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud odmjerio kaznu u prekratkom trajanju jer sve utvrđene okolnosti nisu primjereno vrednovane prilikom odmjeravanja visine kazne zatvora. Pravilno je olakotnim cijenjeno optuženikovo žaljenje i kajanje. Nakon samog događaja pokušavao je pomoći ranjenom. Oženjen je i otac troje maloljetne djece. Bio je bitno smanjeno ubrojiv u vrijeme počinjenja djela. Otegotnim je cijenjena njegova dosadašnja osuđivanost. Prvostupanjski je sud propustio cijeniti optuženikovu bezobzirnost. Na javnom mjestu, u naseljenom dijelu grada, bahato je nosio nabijeni pištolj zataknut za pojasom hlača. Prilikom banalnog, pijanog naguravanja, potegnuo je taj pištolj. S prstom na obaraču udario je drugu osobu. Uslijed toga došlo je do nekontroliranog ispaljenja s fatalnim ishodom. Sve se to odvijalo u popodnevnim satima ispred stambenih zgrada u blizini brojnih građana. Optuženik je zbog ovisnosti o alkoholu sklon ekscesima.

Postrožena kazna primjerena je ličnosti optuženika i počinjenom djelu. Takva je kazna pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja i izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela. Kazna treba utjecati na optuženika, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela. Ujedno će utjecati na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-561/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



28.4.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za tri teška ubojstva u pokušaju, nasilje u obitelji te tri povrede djetetovih prava

Vrhovni je sud donio presudu i rješenje kojom je prihvatio žalbu optuženika i preinačio rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju žalbe optuženika protiv presude na način da se njegova žalba smatra pravodobnom. Potom je odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Varaždinu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za sedam kaznenih djela i to tri teška ubojstva u pokušaju, nasilje u obitelji te tri povrede djetetovih prava. Osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora 13 (trinaest) godina i 6 (mjeseci). Opozvana me je I ranija uvjetna osuda iz 2018. zbog kaznenih djela nasilja u obitelji i povrede djetetovih prava. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem je optuženik i sada. Uz kaznu je optuženiku izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se provoditi u okviru zatvorskog sustava i može trajati najdulje tri godine.

Optuženik je osuđen jer je pokušao ubiti izvanbračnu suprugu koju je i ranije učestalo vrijeđao i prijetio joj. Prišao joj je s leđa u hodniku i preko usta omotao zavoj snažno stežući. Žrtva se opirala i oboje su pali na pod. Dalje je stezao zavoj pa žrtva nije mogla disati i počela je krvariti. Na hodnik je dotrčala kćer i odvajala ga od majke. Žrtva se uspjela osloboditi i pobjeći. Nakon dva dana optuženik je nasilno ušao u obiteljsku kuću i čekao povratak izvanbračne supruge i kćeri. Po njihovom povratku u kuću napao ih je metalnom šipkom. Zadao je više udaraca kćerki od kojih je pala, a supruga je istrčala iz kuće tražeći pomoć. Optuženik je krenuo za njom i na dvorištu je udario više puta. Spriječen je u namjeri da ubije suprugu tako što ga je kćer snažno povukla. Međutim, potom je više puta udario kćerku metalnom šipkom po glavi. Kad je pala naskočio je na nju namjeravajući je ubiti. Kćer je zatražila pomoć od susjeda pa je pobjegao.

Osuđen je i jer je preko godinu dana učestalo vrijeđao i omalovažavao izvanbračnu suprugu u prisustvu njihovo troje maloljetne djece. Pri tome je supruzi i djeci prijetio usmrćenjem. Raznim pogrdnim riječima i na druge načine ponižavao je i omaložavao svo troje djece. Sprječavao ih je u igri i učenju. Zbog toga su supruga i djeca živjele u strahu za svoju sigurnost.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da izrečena jedinstvena kazna zatvora odgovara težini počinjenih kaznenih djela, okolnostima počinjenja te ličnosti samog optuženika. Pravilno je prvostupanjski sud olakotnim cijenio bitno smanjenu ubrojivost (za kaznena djela pokušaja teškog ubojstva) i smanjenu ubrojivost za ostala djela. Optuženik je djelomično priznao kaznena djela i zadavanje udaraca žrtvama. Izrazio je djelomično žaljenje zbog udaranja kćeri. Otegotnim je cijenjeno jer je ugrozio i u opasnost doveo živote dvije osobe, od čega supruge dva puta u svega dva dana. Značajna je i kriminalna količina jer je počinio sedam kaznenih djela na štetu četiri žrtve. Iskazao je krajnju bezobzirnost za život i osobna dobra i prava žrtava, njemu bliskih osoba. Okolnosti počinjenja upućuju na pripremanje počinjenja kaznenih djela. Otegotna je i dosadašnja osuđivanost za ista djela, nasilje u obitelji i povredu djetetovih prava. Djela je počinio unutar roka provjeravanja prema prijašnjoj osuđujućoj presudi. Osuđivan je i za prekršaje iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu sina.

Izrečenom će se kaznom izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela i utjecati i na sve da ne čine kaznena djela. Time se ostvaruje generalna prevencija. Kazna će utjecati i na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela (specijalna prevencija) te mu omogućiti nakon izdržane kazne ponovno uključivanje u društvo. Kazna će utjecati i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH Kžzd 28/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



28.4.2021.

Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske dobilo potvrdu u odluci Suda Europske unije

Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske donio je pravno shvaćanje 30. siječnja 2020. koje glasi:

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

To pravno shvaćanje dobilo je potvrdu u presudi Suda Europske unije u predmetu C-485/19. (Profi Credit Slovakia) od 22. travnja 2021.

U toj je odluci zauzeto shvaćanje da odredbe slovačkog Građanskog zakonika prema kojima se zastara restitucijskog zahtjeva i kod potrošačkih ugovora koji su utvrđeni ništetnim računa od izvršenog plaćanja, nije u skladu s pravnom stečevinom EU, makar samo trajanje zastarnog roka samo nije protivno pravu EU.

Pravnim shvaćanjem donesenim prije odluke Suda Europske unije, Vrhovni sud Republike Hrvatske pokazao je da prilikom zauzimanja pravnih shvaćanja tumači domaće pravo u skladu s načelom djelotvornosti kao jednim od temeljnih načela prava Europske unije.

- presuda Suda Europske unije

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




27.4.2021.

Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacio žalbu zamjenika glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske

Pogrešne su informacije objavljene u dijelu medija da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio žalbu zamjenika glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske. To bi značilo da se Vrhovni sud Republike Hrvatske upuštao u pravnu osnovanost žalbe, a o tome nije riječ.

Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske postupao je u okviru svoje mjerodavnosti kao drugostupanjsko tijelo u postupku za stegovnu odgovornost zamjenika državnih odvjetnika. Prije odluke o pokretanju stegovnog postupka Državnoodvjetničko vijeće odlučilo je privremeno udaljiti od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti zamjenika glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske na rok od tri mjeseca. Protiv te odluke zamjenik je uložio žalbu.

Kada Državnoodvjetničko vijeće u stegovnom postupku donese odluku o privremenom udaljenju od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti, tada se ta odluka može pobijati žalbom. No, ovdje nije riječ o odluci o privremenom udaljenju koja bi bila donesena u stegovnom postupku, nego o odluci donesenoj prije pokretanja stegovnog postupka. Za takvu je odluku zakonom propisano da žalba nije dopuštena, ali je moguće pokrenuti upravni spor.

Zato je Vrhovni sud Republike Hrvatske, bez upuštanja u to je li odluka o privremenom udaljenju pravilna ili nije i bez upuštanja u to je li žalba osnovana ili nije, zbog formalnih razloga odbacio žalbu zamjenika glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž SODO 2/2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




23.4.2021.

Vrhovni je sud u povodu žalbi stranka djelomično ukinuo, a djelomično potvrdio presudu Županijskog suda u Zagrebu

U kaznenom postupku koji se vodio protiv petero optuženika i tri optužene pravne osobe prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu tri optuženika su oslobođena optužbe zbog kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, zlouporabe položaja i ovlasti poticanjem i pomaganje u zlouporabi položaja i ovlasti. Za prvu i drugu optuženu pravnu osobu utvrđeno je da nisu odgovorne za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti odgovorne osobe odnosno drugog optuženika. Peti optuženik također je oslobođen optužbe zbog kaznenog djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti.

Prvostupanjskom presudom prvi i drugi optuženik te četvrta optuženica osuđeni su zbog dva kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti, tri kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti poticanjem, dva kaznena djela poticanja na krivotvorenje službene isprave, jednog kaznenog djela pomaganje u zlouporabi položaja i ovlasti te jednog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju. Za prvu optuženu pravnu osobu utvrđeno je da je odgovorna za dva kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti odgovorne osobe odnosno drugog optuženika, a za treću optuženu pravnu osobu da je odgovorna za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju odgovorne osobe odnosno drugog optuženika.

Odlukom Vrhovnog suda dio prvostupanjske presude je ukinut. To se odnosi na optužbu da je prvi optuženik, kao gradonačelnik, na traženje drugog optuženika, s njim dogovorio kupoprodaju i zamjenu zemljišta u vlasništvu trgovačkog društva kojim upravlja drugi optuženik. U tu svrhu, na traženje četvrte optuženice (članice uprave tog trgovačkog društva), vještak je procijenio ta zemljišta u dvostruko većem iznosu od stvarne vrijednosti. Potom je prvi optuženik, u trenutku kad su već bili raspisani lokalni izbori i njegove ovlasti sužene, predložio Gradskom poglavarstvu sklapanje ugovora o kupoprodaji i zamjeni nekretnina s tim trgovačkim društvom. Poglavarstvo je to prihvatilo i prvi optuženik je sklopio ugovor o kupoprodaji i zamjeni nekretnina. Prema optuženici trgovačko društvo je na ime razlike ugovorene i tržišne cijene zemljišta steklo nepripadnu materijalnu dobit od 4.078.234,91 kunu.

Prvi optuženik se nadalje tereti da je na poticaj petog optuženika počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti. Peti optuženik je prema optužnici iskoristio zajedno s drugim optuženikom činjenicu da su trgovačka društva kojim je drugi optuženik upravljao podnijela tužbu protiv Grada i jedne javne ustanove. Ti optuženici su postupali s ciljem da se uvjetovanjem povlačenja tužbe realizira prodaja zemljišta u vlasništvu njihovih trgovačkih društava Gradu i jednoj javnoj ustanovi. Prema optužnici, prvi optuženik, drugi optuženik i četvrta optuženica su dogovorili da će Grad za dodatnu izgradnju u sklopu Programa poticajne stanogradnje upravo od trgovačkog društva kojim upravlja drugi optuženik i trgovačkog društva kojeg je suvlasnik peti optuženik kupiti zemljište. Potom je prvi optuženik umanjujući značaj upozorenja da za isto nisu osigurana sredstva i da u Gradu ne postoji potreba za tolikom količinom POS stanova, na sjednicama Gradskog vijeća prezentirao potrebu kupnje nekretnina za izgradnju projekta društveno poticane stanogradnje. Gradsko vijeće je prihvatilo sklapanje sporazuma o kupnji i sporazum je potpisan po cijeni suprotnoj odluci Gradskog vijeća.

Drugi optuženik i četvrta optuženica se potom terete da su omogućili trgovačkom društvu kojeg je direktor drugi optuženik korištenje poslovnih prostora na aerodromu na štetu društva koje upravlja aerodromom bez plaćanja zakupnine. Potom, prvi optuženik se tereti da je postupao u namjeri da trgovačko društvo kojeg je direktor drugi optuženik preuzme upravljanje aerodromom i pribavi znatnu materijalnu dobit. U tu je svrhu to trgovačko društvo neosnovano prikazalo ulaganja u aerodrom u znatno većem iznosu od stvarnih ulaganja. To je trebalo poslužiti sukladno ranijem dogovoru između prvog i drugog optuženika o sklapanju ugovora o ulaganju i provedbi dokapitalizaciju društva koje upravlja aerodromom. Međutim, do toga nije došlo pa trgovačko društvo drugog optuženika nije postalo većinski vlasnik društva koje upravlja aerodromom.

Vrhovni sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je odbio dokazne prijedloge optuženika i ovlaštenog tužitelja bez ikakvog obrazloženja razloga odbijanja. Za dio odbijenih dokaznih prijedloga prvostupanjski sud čak ni ne obrazlaže o čijim je dokaznim prijedlozima riječ, na koje okolnosti su predloženi, niti razloge njihova odbijanja. Odbijanjem dokaznih prijedloga obrane bez obrazloženja je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Time je i povrijeđeno pravo na obranu koja povreda je mogla utjecati na presudu. Potpuni izostanak obrazloženja odbijanja velikog broja dokaznih prijedloga obrane čini presudu proizvoljnom. Pored toga, za dio optužbi prvostupanjski sud u presudi nije dao ocjenu proturječnih dokaza, a što je također moglo utjecati na presudu.

Prvostupanjski će sud iznova provesti raspravu u tom dijelu optužbe. U ponovljenom postupku sud će ponovno izvesti i ocijeniti sve ranije izvedene dokaze, a po potrebi i nove. Potom će donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku, koju će valjano obrazložiti.

Vrhovni je sud u preostalom dijelu potvrdio prvostupanjsku oslobađajuću odluku. Odluka se odnosi na optužbu za prva tri optuženika i prvu optuženu pravna osoba te na petog optuženika i drugu optuženu pravnu osobu.

Prvi optuženik se tereti da je kao gradonačelnik, na poticaj drugog optuženika pogodovao trgovačkom društvu kojim je upravljao drugi optuženik. Prema optužnici, prvi optuženik je znao da ne postoji neposredna opasnost od nastanka štetnog događaja u okolišu koja bi opravdavala žurno postupanje te da trgovačko društvo kojim upravlja drugi optuženik nema uvjete za žurno zbrinjavanje postojećeg i novonastalog komunalnog otpada. Tereti se da je iskoristio je svoj položaj i ovlasti, kao gradonačelnik i predsjednik gradskog poglavarstva, s ciljem pribavljanja znatne imovinske koristi za trgovačko društvo drugog optuženika, a da mu je u tome pomogao treći optuženik, direktor trgovačkog društva koje je već obavljalo poslove zbrinjavanja otpada.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije dokazano da bi prvi optuženik kao službena osoba iskoristio svoj položaj i ovlast te prekoračio granice svojih ovlasti pa da bi time drugoj osobi pribavio znatnu imovinsku korist i drugome prouzročio znatnu štetu. Nije dokazano ni da bi ga drugi optuženik na to kazneno djelo potaknuo, niti da mu je treći optuženik pomogao u počinjenju kaznenog djela. Niti jedan izvedeni dokaz ne govori s izvjesnošću o dogovorima kako to navodi optužba. Iskazi ispitanih svjedoka nemaju takvu dokaznu snagu koja bi govorila u prilog zaključku o postojanju inkriminiranog prethodnog dogovora između prvog i drugog optuženika.

Vrhovni sud smatra da je u odnosu na petog optuženika (optužbe da je poticao prvog optuženika u vezi izgradnje stanova iz programa POS) prvostupanjski pravilno zaključio da tijekom postupka nije dokazano da bi on počinio kazneno djelo za koje se tereti. Iz niti jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da je peti optuženik uopće imao saznanja o podnesenoj tužbi niti da je tražio od prvog i drugog optuženika da cijena nekretnine bude suprotna Odluci Gradskog vijeća. Okolnost da je ovaj optuženik mogao biti zainteresiran za proširenje programa društveno poticane stanogradnje još uvijek ne znači da je u svrhu realizacije tog projekta poticao prvog i drugog optuženika na počinjenje terećenog kaznenog djela. Nije dokazano da bi uopće proširenje Programa POS na predmetnu lokaciju bilo realizirano uz poticanje ovog optuženika, niti da bi bilo vezano uz njegovo saznanje o podnesenim tužbama odnosno njihovim povlačenjem.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-Us 55/2019

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



23.4.2021.

Potvrđena kazna zatvora 15 godina za ubojstvo sestre

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbu optuženice i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Varaždinu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženica proglašena krivom za kazneno djelo ubojstva i osuđena na kaznu zatvora 15 (petnaest) godina. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženica nalazi od 16. veljače 2019.

Optuženica je osuđena zbog ubojstva sestre. Djelo je počinjeno prije 20 godina u obiteljskoj kući. Tupotvrdim je predmetom u brzom slijedu zadala više udaraca u glavu sestri koja je ležala. Uslijed zadobivenih ozljeda žrtva je odmah umrla. Potom je tijelo omotano plastičnim vrećama stavila u škrinju. Tijelo je dugi niz godina bilo skriveno zamrznuto u škrinji u domu optuženice i prikriveno vrećicama sa smrznutom hranom. Poklopac škrinje je bi zalijepljen da nitko ne može lako otvoriti škrinju. Škrinja se nije koristila u domaćinstvu iako je ostala uključena u struju 19 godina.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je kazna zatvora 15 godina po vrsti i mjeri kazna koja najbolje odgovara svrsi kažnjavanja. Riječ je o najvišoj propisanoj kazni za kazneno djelo ubojstva prema Kaznenom zakonu u vrijeme počinjenja djela. Optuženica je majka troje djece od kojih je dvoje maloljetno. Međutim ta okolnost nema nikakvo značenje kod odmjeravanja kazne jer pretežu utvrđene otegotne okolnosti. Otegotna okolnost je dosadašnja osuđivanost (za kazneno djelo davanje lažnog iskaza) te što je sudbinu žrtve skrivala gotovo dvadeset godina navodeći da joj je sestra u inozemstvu. Kazneno djelo počinila je s najvišim stupnjem krivnje - izravnom namjerom, u stanju pune ubrojivosti i svijesti o protupravnosti. Tijelo žrtve je cijelo vrijeme držala u škrinji u kući u kojoj je živjela i tako prikrila počinjeno djelo. Roditelje i rodbinu je dugo vremena držala u zabludi u pogledu sudbine žrtve. To daje kaznenom djelu zaista posebnu težinu i odiozan karakter. Visok stupanj kriminalne količine proizlazi iz okolnosti da su žrtvi nanesene smrtonosne ozljede glave dok je bila u odmarajućem položaju. Žrtva je imala 23 godine. Skrivanje tijela žrtve u škrinji upućuje i na planiranje kaznenog djela.

Izrečenom kaznom izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i utjecati na optuženicu da ubuduće ne čini kaznena djela. Ujedno će se omogućiti optuženici odgovarajuća socijalizacija i ponovno uključivanje u društvo. Ova kazna utjecat će i na sve ostale građane da ne smiju činiti kaznena djela jer će u protivnome biti društveno osuđeni i adekvatno kažnjeni.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-578/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



23.4.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu optuženiku zbog ubojstva i optuženici zbog sprečavanja dokazivanja

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Rijeci. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo ubojstva, a optuženica za kazneno djelo sprečavanje dokazivanja. Optuženik je osuđen na kaznu zatvora 15 (petnaest) godina. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi. Optuženica je osuđena na kaznu zatvora 1 (jedna) godina i izrečena joj je uvjetna osuda s rokom provjeravanja 5 (pet) godina.

Optuženik je osuđen zbog ubojstva susjede na prilaznoj stazi ispred kuće. Susjedi nije priznavao pravo služnosti na prilaznoj stazi, a kojom se i on koristio da bi došao do svoje kuće. Branio je drugima prolaz tom stazom. Susjedu je dočekao na stazi i nožem joj zadao više udaraca u glavu i gornji dio tijela. Uslijed najmanje 12 ubodnih i reznih rana došlo je do osobito teških i po život opasnih ozljeda i žrtva je ubrzo preminula.

Optuženica, supruga optuženika, znala je da je njen suprug postavio na kuću dvije kamere od kojih je jedna pokrivala dvorište, a druga prilaznu stazu. Znala je da je uređaj za snimanje imao detekciju pokreta i da je spojen na TV koji se nalazio u dnevnom boravku kuće. Znala je što je njen suprug ranije tog dana učinio susjedi jer je vidjela snimku, a potom se spustila ispred kuće. Nakon ubojstva susjede optuženik je držeći krvavi nož u ruci tjerao u kuću optuženicu. Optuženica je osuđena jer je prije provođenja pretrage njihova doma iskopčala snimač i sakrila ga kako bi otežala dokazivanje ubojstva što ga je počinio njen suprug. Međutim, policija je pronašla snimač skriven u košari za donje rublje.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za individualizaciju kazne i zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne za oboje optuženika. U odnosu na optuženika, olakotnim je cijenjena starija životna dob (75 godina), narušeno zdravstveno stanje (razni srčani problemi), priznanje kaznenog djela, smanjena ubrojivost te sudjelovanje u Domovinskom ratu. Kao otegotna okolnost cijenjena je dosadašnja osuđivanost te okolnost da mu žrtva za djelo nije dala nikakav povod. Žrtva nije bila u mogućnosti pružiti bilo kakav otpor ni pobjeći jer je napad bio iznenadan i neočekivan. Žrtva je prilaznim putem išla pognute glave jedva noseći razne stvari. Otegotno je i ponašanje optuženika nakon počinjenog djela jer je majci žrtve uputio prijeteće i pogrdne riječi. U odnosu na optuženicu kao olakotna okolnost cijenjeno je njezino zdravstveno stanje. Otegotna okolnost je dosadašnja osuđivanost i što je djelo počinila u roku kušnje prema toj ranijoj osudi.

Ovakvim kaznama i izrečenom uvjetnom osudom ispunit će se zahtjevi generalne i specijalne prevencije. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda da se kazna zatvora za optuženicu neće izvršiti ako optuženica u vremenu provjeravanja ne počini novo kazneno djelo. Kaznom će se izraziti jasna društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela. Utjecat će se i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-173/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



23.4.2021.

Vrhovni sud potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je određeno izručenje Sjedinjenim Američkim Državama

Vrhovni je sud Republike Hrvatske donio rješenje kojim je odbio žalbu izručenice i potvrdio prvostupanjsko rješenje Županijskog suda u Splitu. Time je postalo pravomoćno rješenjem kojim je utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje izručenice Sjedinjenim Američkim Državama (dalje: SAD).

Izručenica je državljanka SAD. Za njom je raspisana međunarodna potraga na temelju naloga prvostupanjskog suda države Colorado, radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenih djela koja u cijelosti odgovaraju kaznenih djelima povrede prava djeteta i nasilja u obitelji u hrvatskom zakonodavstvu. Djela su počinjena 2014.

Vrhovni sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjeni svi zakonski uvjeti za izručenje. Izručenica nije državljanka Republike Hrvatske, a djela za koja se traži izručenje nisu počinjena na području Republike Hrvatske niti protiv državljanina Republike Hrvatske. Kaznena djela za koja se traži izručenje su ujedno i kaznena djela koja su propisana u kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske. Nije nastupila zastara kaznenog progona po hrvatskim zakonima. Iz dokaza uz molbu za izručenje proizlazi dovoljno dokaza za osnovanu sumnju u počinjenje kaznenih djela zbog kojih se traži izručenje. SAD je dala uvjerenje da bi postupila po načelu uzajamnosti.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-73/2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



21.4.2021.

Vrhovni sud potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim su odbijeni prijedlozi četiri okrivljenika za izdvajanje niza nezakonitih dokaza

Vrhovni je sud Republike Hrvatske donio rješenje kojim je odbio žalbe četvoro okrivljenika i potvrdio prvostupanjsko rješenje Županijskog suda u Splitu. Time je postalo pravomoćno rješenje kojim su odbijeni prijedlozi obrane za izdvajanje kao nezakonitih dokaza niza naloga suca istrage za primjenu posebnih dokaznih radnji i svih ostalih dokaza proizašlih iz tih naloga, zapisnika o ispitivanju svjedoka, razne dokumentacije te vještačenja vještaka za graditeljstvo.

Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta tereti niz okrivljenika da su počinili kaznena djela primanje mita i druga djela. Optužnica se temelji na nizu dokaza koji su rezultat posebnih dokaznih radnji, a koje su provedene na temelju naloga suca istrage. Prema podacima u spisu provedene su posebne dokazne radnje: nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu, ulazak u prostorije radi provođenja nadzora i tehničko snimanje prostorija te tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta. U optužnici su navedeni kao dokazi i rezultati provedenih pretraga osoba, doma i drugih prostora, pokretne stvari i bankovnog sefa te pretraga mobitela, a koje je također nalogom odobrio sudac istrage. Kao dokaz navedeno je i daktiloskopsko i građevinsko vještačenje.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da svi nalozi suca istrage u spisu, a kojima je određeno provođenje posebnih dokaznih radnji, zadovoljavaju standarde postavljene za dopuštenost miješanja države u temeljna prava i slobode pojedinca. Posebne dokazne radnje su posebna vrsta izvidnih radnji. Provode se u fazi izvida kaznenih djela kada postoji razina vjerojatnosti „osnove sumnje“ da je neko djelo počinjeno. Uloga suca istrage u toj fazi postupka je kontrolirati zakonitost u provođenju mjera prema okrivljenicima.

U ovom je predmetu kod donošenja naloga suca istrage riječ bila upravo o osnovama sumnje, a ne o nekom drugom stupnju vjerojatnosti za počinjenje djela. Svrha njihovog donošenja je inicijalno prikupljanje podataka koji bi mogli biti od koristi za kazneni postupak, a ne, primjerice, faza donošenja optužnog ili drugog akta. Svi nalozi sadržavaju potrebne podatke i konkretizirano obrazloženje svih zakonskih pretpostavki za njihovu primjenu te ocjenu postojanja osnove sumnje. Razlozi koji su iznijeti u obrazloženju svakog naloga jasno upućuju da je miješanje u ostvarivanje temeljnih prava pojedinca bilo nužno i u skladu sa zakonom i da posebne dokazne radnje nisu naložene nemarno, neregularno ili bez potrebnog razmatranja.

Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio da provođenje posebnih dokaznih radnji u ovom postupku nije provedeno uz povrede koje Zakon o kaznenom postupku predviđa kao nezakonito postupanje niti je riječ o dokazima za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza. Stoga nije bilo razloga da se ti nalozi i dokazi koji su iz njih proizašli izdvoje iz spisa kao nezakoniti dokazi jer su valjano i zakonito pribavljeni dokazi na kojima se može temeljiti sudska odluka.

Vrhovni sud također smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je građevinsko vještačenje provedeno sukladno nalogu ovlaštenog tijela i po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo. Stoga nije bilo razloga da se izdvoji kao nezakoniti dokaz jer ne predstavlja nezakoniti dokaz. Ocjena o prihvatljivosti i vjerodostojnosti tako izrađenog vještačenja ne razmatra se u okviru instituta nezakonitosti dokaza.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-Us 112/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




20.4.2021.

Određivanje mjera opreza kod donošenja drugostupanjske odluke

U povodu jučerašnje izjave državnog tajnika u Ministarstvu pravosuđa i uprave da je „teoretski ... i procesno pravno bilo moguće” da Vrhovni sud Republike Hrvatske prilikom donošenja odluke o žalbi na prvostupanjsku presudu izrekne mjere opreza https://www.rtl.hr/vijesti-hr/novosti/hrvatska/4019016/drzavni-tajnik-ministarstva-pravosudja-mi-cemo-odlucivati-o-sklapanju-sporazuma-s-bih-za-izvrsenje-kazne-zatvora/ upućujemo na sljedeće.

Prema članku 98. stavku 5. Zakona o kaznenom postupku mjere opreza nakon podizanja optužnice pa do pravomoćnosti odnosno izvršnosti presude određuje, produljuje i ukida prvostupanjski sud. Dakle, Vrhovni sud Republike Hrvatske „teoretski i procesno pravno” ni u jednom predmetu u kojemu postupa kao drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi na presudu prvostupanjskog suda nije mogao odrediti mjere opreza jer nije prvostupanjski sud. Takvo bi postupanje za svaki drugostupanjski sud u takvoj pravnoj situaciji bilo suprotno zakonu.

Osim toga, upozoravamo da nije posao državnog tajnika u izvršnoj vlasti, a niti bilo kojeg drugog predstavnika izvršne vlasti, tumačiti kakva je odluka sudbene vlasti u konkretnim predmetima mogla ili trebala biti. Takva tumačenja, a osobito ona koja su suprotna zakonima, ne doprinose vladavini prava te položaju sudbene vlasti kao samostalne i neovisne.


glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić





14.4.2021.

Potvrđena kazna zatvora 11 godina za teško ubojstvo novorođenog djeteta

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženica proglašena krivom za kazneno djelo teškog ubojstva i osuđena na kaznu zatvora 11 (jedanaest) godina. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženica i dalje nalazi.

Optuženica je osuđena zbog teškog ubojstva svog djeteta. Netom nakon što je u kući bez pomoći rodila živo dijete, pritiskom ruke zatvorila je dišne putove djeteta. Uslijed toga se novorođenče ugušilo.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je kazna zatvora 11 godina po vrsti i mjeri kazna koja optimalno odgovara svrsi kažnjavanja. Olakotne okolnosti kao što su neosuđivanost, smanjena ubrojivost, nepovoljne socioekonomske prilike nisu dostatne da bi se svrha kažnjavanja mogla postići blažom kaznom.

Optuženica je kazneno djelo počinila kao majka troje djece od kojih je dvoje još otprije smješteno u udomiteljsku obitelj. U međuvremenu je pokrenut postupak posvojenja za treće dijete. Optuženica ima obilježja ovisnog poremećaja ličnosti. Roditeljski status i činjenica da je tijekom kaznenog postupka zasnovala zajednicu s novim partnerom i rodila još jedno dijete nema značaj olakotne okolnosti koja treba rezultirati umanjenjem kazne.

Izrečenom kaznom izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i utjecati na optuženicu da ubuduće ne čini kaznena djela. Ujedno će se omogućiti optuženici odgovarajuća socijalizacija i ponovno uključivanje u društvo. Ova kazna utjecat će i na sve ostale građane da ne smiju činiti kaznena djela jer će u protivnome biti društveno osuđeni i adekvatno kažnjeni.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH Kžzd-27/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić


14.4.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za kazneno djelo zlouporaba položaja i ovlasti

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbu optuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Splitu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za zlouporabu položaja i ovlasti i osuđen na kaznu zatvora 2 (dvije) godine.

Optuženik je osuđen jer je 2005. kao zamjenik načelnika jedne općine bez valjanog pravnog osnova stekao pravo vlasništava na atraktivnom zemljištu uz more u građevinskom području. Riječ je o nekretninama površine 14.445 m2, vrijednosti najmanje 6.875.044,25 kuna. Optuženik nije nikoga obavijestio da je tužio tu istu općinu radi utvrđenja vlasništva tih nekretnina. Iskoristio je prilike kada nije bio prisutan načelnik općine i presretao poštu koju je sud upućivao općini u vezi te tužbe. Na taj način uzeo je tužbu i time onemogućio općini da sudu podnese odgovor na tužbu. Uzeo je i presudu zbog ogluhe kojom je prihvaćen njegov tužbeni zahtjev i time onemogućio općini podnošenje žalbe. Zbog toga je presuda postala pravomoćna. Potom je podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama, što je i izvršeno. Time je sebi pribavio najmanje 6.875.044,25 kuna protupravne koristi, a u istom iznosu oštetio Republiku Hrvatsku.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je kazna na koju je optuženik osuđen pravilno odmjerena s obzirom na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Pravilno su optuženiku kao olakotne okolnosti cijenjenje dosadašnja neosuđivanost, relativno poodmakla životna dob (73 godine) te narušeno zdravstveno stanje s obzirom na to da mu je dijagnosticirana početna faza Parkinsonove bolesti. Kao otegotne okolnosti cijenjena je iskazana znatna odlučnost i upornost, visina iznosa pribavljene imovinske koristi te način pribavljanja te koristi.

Ovako izrečena kazna primjerena je težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobi optuženika. Takvom će se kaznom ostvariti svrha kažnjavanja i u dostatnoj mjeri izraziti odgovarajući prijekor društva prema takvim kaznenim djelima. Ujedno će se upozoriti drugi građani da se klone sličnih postupaka i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-Us 34/2017

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



9.4.2021.

Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačio kaznu optuženom za ubojstvo

Vrhovni je sud Republike Hrvatske donio presudu kojom je prihvatio žalbu optuženika i preinačio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Osijeku u odluci o kazni. Optuženik je proglašen krivim za kazneno djelo ubojstvo. Prvostupanjsku je kaznu zatvora 10 (deset) godina Vrhovni sud preinačio i optuženika osudio na kaznu zatvora 8 (osam) godina. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi. Uz kaznu je optuženiku izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će trajati tri godine, a provoditi će se u okviru zatvorskog sustava.

Optuženik je osuđen zbog ubojstva prijatelja. Tijekom kraće prepirke ubo je žrtvu kuhinjskim nožem u prsa. Uslijed zadobivene teške ozljede žrtva je ubrzo preminula.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud pravilno cijenio optuženiku kao olakotne okolnosti dosadašnju neosuđivanost i izraženo žaljenje. U vrijeme počinjenja kaznenog djela bio je bitno smanjen ubrojiv. Sudionik je u Domovinskom ratu. Otegotne okolnosti sud nije našao. Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud propustio cijeniti sveukupnost osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju kaznenog djela. Optuženik i žrtva su bili vrlo dobri prijatelji, intenzivno se družili i međusobno pomagali. Zato je razumljivo optuženikovo kajanje zbog onoga što je učinio. Optuženik je u teško pijanom stanju ubo žrtvu u vitalni dio tijela. S obzirom na dugogodišnju zlouporabu alkohola razvio je ovisnost o alkoholu. Utvrđen je disocijalni poremećaj ličnosti s naglašenim crtama impulzivnosti i agresivnosti. Zato kaznu treba sagledati i u kontekstu izrečene sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti. Svrha sigurnosnih mjera je otklanjanje okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela.

Preinačenom se kaznom može ostvariti svrha kažnjavanja uključujući i jasnu društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela. Ovakvom kaznom će se utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela te mu omogućiti ponovno uključivanje u društvo na socijalno prihvatljiv način. Utjecat će se i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-221/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



7.4.2021.

Vrhovni sud u trećem stupnju potvrdio osudu za jedno kazneno djelo teškog ubojstva, jedno kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju i jedno kazneno djelo ubojstva u pokušaju

Vrhovni je sud Republike Hrvatske donio presudu u trećem stupnju kojom je odbio žalbe stranaka kao neosnovane i potvrdio drugostupanjsku presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske o kojoj smo obavijestili 9. srpnja 2020.

Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora 35 (trideset pet) godina. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi. Uz kaznu optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se provoditi u okviru zatvorskog sustava i može trajati najdulje tri godine.

Optuženik je osuđen zbog događaja koji su uslijedili nakon što je potjeran iz diskokluba. Ubrzo se vratio naoružan te je ispalio više hitaca. Najprije je ranio jednog muškarca koji je uspio pobjeći. Potom je ubio redara u klubu i to dok je žrtva ležala na podu ranjena prišao je i ispalio još metaka, jedan u glavu. Kada je uočio jednog muškarca koji pokušava pobjeći, krenuo je za njim pucajući i zadajući mu ozljede. I ova žrtva je pala na pod, a optuženik je prišao i pucao mu u glavu nakon čega se udaljio iz objekta. Jedna žrtva je odmah preminula, a preostale dvije su zadobile osobite teške i po život opasne povrede.

Vrhovni sud smatra da je odluka drugostupanjskog suda o kazni u svemu primjerena ličnosti optuženika i svim okolnostima počinjenih kaznenih djela. Kazna nije ni prestroga ni preblaga (utvrđene kazna dugotrajnog zatvora 25 godina za kazneno djelo teškog ubojstva, kazna zatvora 10 godina kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju i kazna zatvora 8 godina za kazneno djelo ubojstva u pokušaju te potom osuda na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora 35 godina). Kao olakotna okolnost cijenjeno je što optuženik prije nije osuđivan. Otac je maloljetnog djeteta. U vrijeme počinjenja djela bio je smanjeno ubrojiv. Riječ o osobi s dominantno narcističkim poremećajem ličnosti. Dijagnosticirana je ovisnost o alkoholu. U vrijeme počinjenja djela bio je u pijanom stanju.

Otegotnim je cijenjena brojnost i lokalitet strijelnih rani nanesenih žrtvama. Optuženik je iskazao upornost, bezobzirnost i agresivnost. To se posebno odnosi na hice ispaljene u glavu žrtve koju je usmrtio i treće žrtve. Žrtva koja je usmrćena je molila optuženika za život. Kod optuženika je izostala samilost. Treća je žrtva zbog zadobivenih ozljeda više puta podvrgnuta operativnim zahvatima. Liječenje i rehabilitacija traju i danas pa je upitno kakve će u konačnici biti posljedice ranjavanja. Optuženik je izrazio kajanje koje nije prihvaćeno kao iskreno.

Jedinstvenom kaznom dugotrajnog zatvora 35 godina ispunit će se svrha kažnjavanja i izraziti jasna društvena osuda. Ovim kaznenim djelima teško se povređuju životi ljudi kao najzaštićenije društvene vrijednosti. Zato se počiniteljima takvih kaznenih djela mora izreći oštra društvena osuda kao vid represije. Kazna treba utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, a svim građanima pokazati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje njihovih počinitelja pravedno. Osim toga, pojačat će se povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava.

Protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene u trećem stupnju nije dopuštena žalba.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH III Kž-6/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



6.4.2021.

Vrhovni sud potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim su odbijeni prijedlozi jednog optuženika za izdvajanje niza nezakonitih dokaza

Vrhovni je sud Republike Hrvatske donio rješenje kojim je odbio žalbu jednog od dvojice optuženika i potvrdio prvostupanjsko rješenje Županijskog suda u Zagrebu. Time je postalo pravomoćno rješenje kojim su odbijeni prijedlozi obrane za izdvajanje kao nezakonitih dokaza i to 23 izreke presuda na temelju sporazuma stranka u odnosu na 145 okrivljenika.

Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta tereti dvojicu optuženika da su počinili kaznena djela zlouporaba položaja i ovlasti, primanje mita te prijevara, sve u sastavu zločinačkog udruženja. Prema podacima u spisu, u prethodnom dijelu postupka u odnosu na 145 okrivljenika donesene su 23 presude na temelju sporazuma stranaka. Optužnica se temelji i na 23 izreke pravomoćnih presuda na temelju sporazuma stranka. U činjeničnim opisima presuda na temelju sporazuma navode se imena i prezimena drugih osoba za koje nije utvrđena krivnja tim presudama. Te osobe su dvojica optuženika u ovom predmetu.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da prilikom nastanka tih 23 presude na temelju sporazuma stranaka nisu počinjene neke od nepravilnosti koje Zakon o kaznenom postupku predviđa ili na koje upućuje kao nezakonito postupanje. Zakon propisuje da je u presudi nužno pobliže opisati događaj koji u sebi sadržava radnje kaznenog djela osobe koja je proglašena krivom. Taj događaj, ovisno o konkretnim okolnostima, može uključivati i treće osobe koje tom odlukom nisu proglašene krivima.

Pravilno je utvrdio i obrazložio prvostupanjski sud da u ovom predmetu tijekom dokaznog postupka čitanjem izreka 23 presude na temelju sporazuma stranaka iz drugog kaznenog postupka ni na koji način neće biti dovedena u sumnju pretpostavka nedužnosti dvojice optuženika protiv kojih se vodi posebni kazneni postupak. Te 23 sporazumne presude se u pogledu krivnje i kaznene odgovornosti odnose isključivo i jedino na osobe koje su tim presudama proglašene krivima, a ne i na druge osobe koje su u činjeničnom opisu navedene samo imenom i prezimenom bez naznake da su oni postupovni sudionici u drugom kaznenom postupku. Navođenje njihovih imena u sporazumnim presudama bilo je potrebno radi preciznog opisivanja i pravne kvalifikacije kaznenog djela. Takvo navođenje ne pretpostavlja njihovu krivnju koja će se utvrđivati u drugom kaznenom postupku. Tijekom rasprave, u kontradiktornom postupku, sud će ispitati u svojstvu svjedoka osobe koje su postigle i zaključile sporazum. Na taj će način sud razmotriti sve one činjenice koje se odnose na inkriminacije u odnosu na koje je 145 okrivljenika postiglo sporazum.

Ovaj kazneni postupak je tek ušao u raspravnu fazu i ne postoje bilo kakve naznake da je raspravno vijeće unaprijed, prije donošenja presude, zauzelo stav o krivnji dvojice optuženika. Niti s te strane nije povrijeđena pretpostavka nedužnosti.

Dakle, nije bilo nikakvog razloga da se 23 presuda na temelju sporazuma stranaka izdvoje iz spisa kao nezakoniti dokazi.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-Us 122/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



31.3.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za teško kazneno djelo protiv spolne slobode i nasilje u obitelji

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbu optuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Rijeci. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za teško kazneno djelo protiv spolne slobode i nasilje u obitelji počinjeno 2015. Osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci. Državno odvjetništvo nije podnijelo žalbu protiv prvostupanjske presude. U toj situaciji zakonski nije moguće preinačiti prvostupanjsku presudu na štetu optuženika.

Optuženik je osuđen jer je učestalo fizički nasrtao i vrijeđao svoju suprugu. To je eskaliralo tijekom bračnog putovanja kada je bez njenog pristanka s njom izvršio spolni odnošaj. Najprije ju je udarao rukama i nogama po glavi. Žrtva se opirala i nedvosmisleno se protivila spolnom odnosu. Optuženik je fizički nadmoćniji te je udarcima svladao otpor žrtve, skinuo joj odjeću i izvršio s njom spolni odnos.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da izrečena jedinstvena kazna zatvora odgovara težini počinjenih kaznenih djela, okolnostima počinjenja te ličnosti samog optuženika. Pravilno je prvostupanjski sud olakotnim cijenio prijašnju neosuđivanost optuženika. Otegotnim je cijenjeno što ga u nasilju nije sprečavala čak niti činjenica prisutnosti maloljetnog djeteta supruge.

Izrečenom će se kaznom izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela i utjecati i na sve da ne čine kaznena djela. Time se ostvaruje generalna prevencija. Kazna će utjecati i na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela (specijalna prevencija) te mu omogućiti nakon izdržane kazne ponovno uključivanje u društvo. Kazna će utjecati i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-55/2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



26.3.2021.

Priopćenje s Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske

Opća sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske razmatrala je svakodnevne napade na vjerodostojnost sudaca i sudbenu vlast te ističe.

U interesu je sudbene vlasti i svih građana da se sve optužbe o devijacijama, nedoličnim i protupravnim postupanjima koje se u javnosti iznose na račun pojedinih sudaca, pa makar dolaze i od osuđenih osoba, djelotvorno istraže i ako se utvrdi osnovana sumnja za takvo ponašanje pokrenu odgovarajući postupci.

Suci ne smiju biti taoci neprovjerenih i neprovjerljivih optužbi koje se u javnosti koriste za neutemeljene napade na sve suce.

Takve optužbe u odnosu na pojedine suce ne smiju umanjiti rezultate rada i vjerodostojnost svih sudaca.

Takva generalizacija potkopava autoritet sudbene vlasti te izravno ili neizravno poziva na nepoštivanje sudbene vlasti i sudskih odluka.

Opća sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske poziva sve da o tome vode računa, a suce da nastave ispunjavati svoje dužnosti i ponašati se u skladu sa zakonima i Kodeksom sudačke etike.

 

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



26.3.2021.

Vrhovni je sud u povodu žalbi stranaka djelomično ukinuo, a djelomično potvrdio presudu za ratni zločin protiv civilnog stanovništva

Presudom Županijskog suda u Rijeci jedan je optuženik osuđen zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, a drugi optuženik oslobođen za isto kazneno djelo. Odlukom Vrhovnog suda za osuđujući dio prvostupanjske presude odbijena je žalba optuženika i potvrđena prvostupanjska presuda, a za oslobađajući dio prihvaćena je žalba državnog odvjetnika i ukinuta prvostupanjska presuda.

Ukinuti dio presude se odnosi na optužbu da je jedan optuženik naredio ubijanje civilnog stanovništva 1991. za vrijeme oružanog sukoba. Nakon što je jedan civil uhićen, optuženik je prema optužbi kao zapovjednik naredio da tog civila odvedu i ubiju. Postupajući po njegovoj naredbi trojica podređenih vojnika su civila odveli pored obližnje kuće, naredili da se popne na zidić iznad obližnje jame i okrene leđima. Dok je civil stajao okrenut leđima u njega su ispaljeni hici iz automatske puške. Civil je pao u jamu i preminuo od ozljeda. U tom je dijelu prvostupanjska presuda ukinuta jer za sada ne stoje zaključci prvostupanjskog suda da se nije moglo pouzdano utvrditi da je optuženik naredio ubojstvo civila. Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da činjenice koje su utvrđene u postupku, za sada, dovode u sumnju zaključke prvostupanjskog suda. Potrebno je cijeniti cjeloviti skup izvedenih dokaza i povezati ih u logičnu cjelinu. Prvostupanjski sud je to propustio učiniti jer nije iskaze svjedoka ispitane tijekom istrage povezao i stavio u kontekst drugih podupirućih dokaza. Treba najprije ocijeniti „pouzdanost“ iskaza svjedoka ispitanih samo tijekom istrage i tek potom donijeti odluku upućuje li sveukupni skup dokaza s potrebnom sigurnošću na zaključak da je ovaj optuženik, doista, počinio kazneno djelo za koje tereti. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud savjesno će ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima. Na temelju takve ocjene izložiti će sve nesporne činjenice. Potom će određeno i potpuno izložiti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane. Nakon toga će donijeti novu odluku koju će pravilno i potpuno obrazložiti.

Drugom je optuženiku suđeno u odsutnosti. Odlukom Vrhovnog suda je postala pravomoćna presuda kojom je taj optuženik proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Osuđen je na kaznu zatvora 10 (deset) godina. Osuđen je jer je kao jedan od trojice vojnika ispalio hice iz automatske puške u civila okrenutog leđima koji je pao u obližnju jamu i usmrćen.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da će kazna zatvora 10 godina ispuniti svrhu kažnjavanja. Pravilno je prvostupanjski sud optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio prijašnju neosuđivanost. Kao otegotna okolnost je cijenjena izrazita pogibeljnost počinjenog kaznenog djela te okolnost da je riječ o ubojstvu civila, starije osobe koji nije nikoga ugrožavao. Ubijeni civil je završio u jami gnojnici, dakle i mrtav je bio lišen dostojanstva. Tako odmjerena kazna odgovara stupnju krivnje optuženika i pogibeljnosti kaznenog djela. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH Kž rz 25/2019

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



26.3.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za spolnu zlouporabu djeteta mlađeg od 15 godina

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Šibeniku. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik (38) proglašen krivim za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina. Optuženik je osuđen na kaznu zatvora 5 (pet) godina. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi.

Optuženik je osuđen jer je izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju s djevojčicom u dobi 14 godina i sedam mjeseci. Kao očuh živio je u istom kućanstvu sa djevojčicom. Doveo je dijete u napuštenu zgradu. Uz prijetnju smrti, najprije je ljubio te dirao po spolnom organu. Potom je uhvatio rukama te počinio spolne radnje.

Ovako odmjerena kazna odgovara težini počinjenog kaznenog djela i ličnosti optuženika. Takvom će se kaznom u dostatnoj mjeri izraziti odgovarajući prijekor društva prema takvim odioznim kaznenim djelima na štetu djece te utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja. Ujedno će se upozoriti drugi građani da ne čine kaznena djela.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH Kžzd-20/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



24.3.2021.

Održana Opća sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske

Predsjednik Republike Hrvatske obavijestio je 9. ožujka 2021. Vrhovni sud Republike Hrvatske da je Hrvatskom saboru predložio da prof. dr. sc. Zlatu Đurđević izabere za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

U povodu te obavijesti je 24. ožujka 2021. održana Opća sjednica Vrhovnoga suda Republike Hrvatske.

Državno sudbeno vijeće obavijestilo je Vrhovni sud Republike Hrvatske da se prof. dr. sc. Zlata Đurđević nije javila na javni poziv kojim je Državno sudbeno vijeće pokrenulo postupak izbora predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Ured predsjednika Republike Hrvatske nije o kandidatima koji su se javili na javni poziv, a niti o osobi koju je predsjednik Republike Hrvatske predložio za izbor za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske zatražio mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Ustavni sud Republike Hrvatske nije prihvatio prijedloge za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 44.a Zakona o sudovima. Prema priopćenju Ustavnog suda, predsjednik Republike Hrvatske ovlašten je predložiti samo onog kandidata koji se javio na javni poziv Državnog sudbenog vijeća.

Iz navedenog slijedi da do sada nije poštivan postupak predviđen u članku 44.a Zakona o sudovima. Stoga osoba koju je predsjednik Republike Hrvatske predložio za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske po zakonu nije kandidat za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

S obzirom na navedeno, Opća sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaključuje:

1. Opća sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske smatra da nema zakonskih uvjeta da daje mišljenje o osobi koju je predsjednik Republike Hrvatske predložio za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer osoba koja je predložena po Zakonu o sudovima nije kandidat za mjesto predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

2. Opća sjednica Vrhovnog suda Republike može dati mišljenje samo o osobi koja je prema zakonu kandidat za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Svako drukčije postupanja predstavljalo bi povredu zakona.

 

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



23.3.2021.

Vrhovni sud djelomično ukinuo prvostupanjsko rješenje kojim je obustavljen kazneni postupak protiv četvero optuženika

Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je rješenje kojim je u povodu žalbe državnog odvjetnika djelomično ukinuo prvostupanjsko rješenje Županijskog suda u Splitu. Prvostupanjskim je rješenjem obustavljen kazneni postupak protiv petero optuženika u odnosu na svih pet točaka optužnice. Oštećenici su s imovinskopravnim zahtjevima upućeni u parnicu.

Optužnica je podignuta 2005. Dvije točke optužnice terete četvero optuženika da su od kolovoza 1994. do lipnja 1997. i od 4. studenog 1996. počinili kaznena djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju i poticanje na zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju, a u vezi s Zakonom o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije (dalje: Zakon o nezastarijevanju). Preostale tri točke optužnice se odnose na kaznena djela zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju, poticanje na zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju, zlouporabu položaja i ovlasti te poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti, počinjena 1995., 1997. i 1998.

Prvostupanjski je sud obustavio kazneni postupak jer smatra da postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon. Za dvije točke optužnice kojima se optuženici terete da bi počinili kaznena djela u vezi Zakona o nezastarijevanju ocijenio je da se ne može primijeniti taj zakon jer djela koja su optužena nemaju obilježja ratnog profiterstva stoga da to nisu kaznena djela ratnog profiterstva. U odnosu na preostale tri točke optužnice kazneni postupak je obustavljen zbog nastupa zastare kaznenog progona. Prema Kaznenom zakonu za ta djela zastara kaznenog progona nastupa dvadeset godina nakon počinjenja djela.

Vrhovni sud smatra da prvostupanjski sud nije obrazložio svoje zaključke da postoje smetnje za nastavak kaznenog postupka za dvije točke optužnice kojima se optuženici terete da su počinili kaznena djela u vezi Zakona o nezastarijevanju. U više svojih odluka Vrhovni je sud zauzeo pravno shvaćanje da za primjenu Zakona o nezastarijevanju nije dovoljna optužba da su kaznena djela počinjena u vrijeme kad je u Republici Hrvatskoj bio Domovinski rat i da je tada proveden proces pretvorbe. Za primjenu toga zakona potrebno je te okolnosti dovesti u uzročnu vezu s konkretnim optužbama. Zakon o nezastarijevanju omogućava vođenje kaznenog postupka i utvrđenja postoji li krivnja optuženika i izvan rokova u kojima nastupa zastara kaznenog progona za osnovno kazneno djelo stavljeno na teret optuženicima. Kada sud ocijeni da izmjene optužnice koje je učinio državni odvjetnik ne omogućavaju primjenu Zakona o nezastarijevanju, tada treba postupanje za koje se terete optuženici razmotriti u okvirima osnovnoga kaznenoga djela stavljenog na teret optuženicima i za to također dati svoje zaključke. To je prvostupanjski sud propustio učiniti.

Budući da je u tom dijelu prvostupanjsko rješenje bez obrazloženja, ne može se ispitati pa je prema zakonu moralo biti ukinuto. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti nedostatke na koje je upozoren. Osim toga će obratiti pažnju da se optužnici terete da bi počinili kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije što nije istovjetno kaznenim djelima ratnog profiterstva za koja nisu optuženi. Primjenu Zakona o nezastarijevanju treba svakako razmotriti.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-16/2019

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




23.3.2021.

Vrhovni sud potvrdio maksimalnu kaznu za silovanje

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbu optuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Karlovcu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za jedno kazneno djelo silovanja i jedno kazneno djelo prijetnje. Oba djela počinjena su u studenom 2019. Osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora 10 (deset) godina i 5 (pet) mjeseci. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi.

Optuženik je osuđen jer je silovao maloljetnicu (dob: 17 godina i 11 mjeseci). Kao prijatelj majke boravio je u kući žrtve. U večernjim satima počeo je dirati žrtvu po tijelu. Žrtva se nedvosmisleno protivila tjelesnom kontaktu i otimala. Optuženik je upotrijebio silu kako bi suzbio njen otpor. Čvrsto je držao za ruke i usprkos njenom otimanju i plakanju obavio nasilni spolni odnošaj. Tjedan dana poslije tijekom telefonskog razgovara zaprijetio je žrtvinom bratu, a potom poslao i SMS poruku prijetećeg sadržaja tražeći da žrtva povuče kaznenu prijavu. U postupku je javnost bila isključena za cijelu raspravu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da utvrđene kazne zatvora za svako djelo, kao i izrečena jedinstvena kazna zatvora odgovaraju težini počinjenih kaznenih djela, okolnostima počinjenja djela te ličnosti samog optuženika. Opravdano je utvrđenje maksimalne kazne za silovanje jer je optuženik već dva puta osuđivan zbog istovrsnog djela i to na dulje zatvorske kazne (osam godina zatvora zbog kaznenog djela silovanja dvije žrtve te jedinstvena kazna zatvora deset godina zbog kaznenog djela silovanja maloljetne kćeri i kaznenog djela rodooskvrnuća). Te kazne očito na njega nisu utjecale. Osim toga, optuženik je višekratno osuđivan i zbog kaznenih djela krađe, prijetnje i teške tjelesne ozljede. To pokazuje da je optuženik kriminalizirana osoba koja ne preže od činjenja najtežih seksualnih delikata te da je kriminalno ponašanje njegov ustaljeni način života. Zbog toga ga je nužno izdvojiti iz društva na dulje vrijeme. Otegotno je i što je žrtva u vrijeme događaja bila dijete, tj. nije imala navršenih 18 godina života te trpi značajne psihičke posljedice. Optuženik je iskoristio povjerenje ukućana s ciljem bezobzirnog zadovoljavanja vlastitih seksualnih potreba. Naročiti značaj i karakter otegotnih okolnosti opravdavaju utvrđenje najstrože kazne za silovanje (maksimalna kazna za taj oblik silovanja je deset godina zatvora). Olakotne okolnosti nisu pronađene.

Izrečenom jedinstvenom kaznom zatvor izrazit će se nužan i opravdan prijekor prema počiniteljima takvih odioznih kaznenih djela. Ujedno će se pokušati utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja, ali i pojačati svijest drugih građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH Kžzd-1/2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




16.3.2021.

Komentar na današnje izjave osuđenog Zdravka Mamića

U povodu novinarskih upita ovlašten sam navesti sljedeće:

Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske nema namjeru odgovarati ili komentirati ponovljene apsurdne i neistinite tvrdnje iznesene na konferenciji za medije u Mostaru.

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić


16.3.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za kaznena djela teškog ubojstva i teške krađe

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbu optuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Vukovaru. Time je postala pravomoćna presuda kojom je nakon dopuštene obnove postupka u cijelosti ostavljena na snazi prijašnja osuđujuća pravomoćna presuda. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru, na izdržavanju kazne zatvore te u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi.

Optuženik je osuđen jer je 2002. ubio nepoznatog muškarca na njivi kako bi mu oduzeo traktor. Prišao je žrtvi s leđa i iz automatske puške u žrtvu ispalio četiri hica. Uslijed zadobivenih strijelnih rana žrtva je odmah umrla. Optuženik se udaljio s traktorom i odvezao iz Republike Hrvatske. Osuđen je i jer je dan ranije otuđio osobni automobil i s time vozilom otišao do dva različita skladišta dvije pilane odakle je otuđio razne predmete i alat. Suđeno mu je u odsutnosti te je proglašen krivim za teško ubojstvo i produljeno kazneno djelo teške krađe. Osuđen je na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora 21 (dvadeset jednu) godinu.

Optuženiku je 2019. dopuštena obnova kaznenog postupka nakon što je izručen iz druge države i take postao dostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. U novom je postupku nakon provedene rasprave prvostupanjski sud odlučio ostaviti na snazi prijašnju osuđujuću presudu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud odlukom da održi na snazi prijašnju pravomoćnu osuđujuću presudu pravilno ostavio na snazi i dio koji se odnosi na kaznu. Optuženiku su pojedinačno utvrđene kazne za svako kazneno djelo za koje je osuđen i izrečena mu je jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora 21 (dvadeset jednu) godinu. U prijašnjem postupku Vrhovni je sud u povodu žalbe protiv presude ispitivao tu odluku i zaključio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ocijenio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne. Kao olakotna okolnost cijenjena je optuženikova mladost jer je djela počinio u dobi 22 godine. Otegotne okolnosti su visoki stupanj kriminalne volje, iskazana beskrupuloznost i bešćutnost jer je u žrtvu pucao s leđa i to s četiri projektila u vrijeme dok je žrtva orala njivu. Optuženik do tada nikada nije vidio žrtvu niti je poznavao. Nakon što je ubio žrtvu, odvukao je u odvodni kanal i pokrio granama.

Tako odmjerena kazna odgovara težini kaznenih djela i njegovim posljedicama kao i pogibeljnosti Dj ela. Izrečenom kaznom izražava se jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utječe na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utječe i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž 493/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



15.3.2021.

Vrhovni je sud u povodu žalbi optuženika, USKOK-a i drugih osoba (na koje je prenesena imovinska korist) djelomično odbio optužbu, djelomično potvrdio, djelomično ukinuo i djelomično preinačio u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Osijeku

Riječ je o kaznenom postupku koji se odnosio na četiri događaja i četvoricu optuženika.

Odlukom Vrhovnog suda pravomoćna je osuda za četvoricu optuženika i tri događaja. Za dvojicu optuženika (prvi i treći) zbog ukinutog dijela prvostupanjska je presuda preinačena u odluci o kazni.

Ukinut je dio prvostupanjske presude koji se odnosi na optužbu da je prvi optuženik 2012. iskoristio svoj položaj kao porezni inspektor i postupao na poticaj trećeg optuženika tijekom poreznog nadzora. Tereti se da nije utvrdio sve okolnosti bitne za utvrđenje zakonitih prihoda i rashoda te porijeklo novca kojim je treći optuženik vratio pozajmice jednom nogometnom klubu u iznosu preko 24 milijuna kuna. Utvrđenja prvostupanjskog suda za sada nemaju uporišta u izvedenim dokazima. Za isti događaja prvostupanjski je sud izdvojio dio optužbe koji se odnosi na primanje i davanje mita i oslobodio ove optuženike. U drugom, osuđujućem dijelu, zaključio je da je prvi optuženik postupao s ciljem onemogućavanju naknadnog poreznog nadzora. Vrhovni sud smatra da nisu potpuno utvrđene sve okolnosti te da je nejasna teza prvostupanjskog suda o motivima postupanja prvog optuženika. Prvostupanjski sud zanemaruje da porezna tijela uvijek mogu ponoviti provjere kontrole imovine i prihoda u slučaju nalaženja novih okolnosti. Prvostupanjski će sud u odnosu na ukinuti dio iznova provesti raspravu i donijeti novu odluku koju će pravilno i potpuno obrazložiti.

Prvi i treći optuženik su osuđeni zbog događaja tijekom poreznog nadzora 2015. Prvi optuženik postupao je na traženje trećeg optuženika i uz obećanu nagradu. Za trećeg optuženika umanjio je obvezu poreza na dodanu vrijednost, poreza na dobit te pripadajuće kamate (ukupno 919.297,46 kuna). Treći optuženik mu je za to isplatio neutvrđenu novčanu naknadu kao mito. Međutim, voditeljica u poreznoj upravi je utvrdila da je rješenje koje je sastavio prvi optuženik nezakonito, poništila ga i pravilno odredila porezne obveze.

Treći odgađaj odnosi se na trojicu optuženika koji su osuđeni zbog postupanja 2011. tijekom poreznog nadzora nogometnog kluba. Postupali su kako bi prikrili prividne pravne poslove i time izbjegli plaćanje poreza na dohodak i prireza, a osigurali nepripadajuća novčana sredstva trećem optuženiku. Drugi optuženik, izvršni dopredsjednik i član uprave nogometnog kluba, te četvrti optuženik, glavni direktor i član uprave, u dogovoru s trećim optuženikom neistinito su prikazali da jednom igraču pripada polovica naknade koju je klub dobio za njegov transfer. Naložili su plaćanje novčanog iznosa s računa kluba na račun igrača. Igrač je taj novac proslijedio trećem optuženiku, koji je pak s tim novcem vratio pozajmice koje mu je davao klub. Time su oštetili nogometni klub za 35.840.396,14 kuna, a trećem optuženiku pribavili korist od 25.894.262,83 kune.

Četvrti događaj odnosi se na osudu drugog optuženika, izvršnog dopredsjednik i člana uprave nogometnog kluba, zbog nebrige o imovinskim interesima tog kluba. Znao je u trenutku kada je jedan igrač 2008. odlazio iz kluba da nije postojao nikakav ugovor na temelju kojega bi pola od ostvarenog iznosa transfera trebalo pripasti igraču, a pola klubu. Naknadno je neistinito sačinio aneks o podjeli iznosa transfera između kluba i igrača na jednake dijelove, koji je antedatirao. Time je stvorio prividnu osnovu za podjelu novca. Novac je isplaćivan s računa kluba na račun igrača koji je potom predavao novac drugom optuženiku i prema njegovim uputama članovima njegove obitelji. Time je drugi optuženik za sebe pribavio 52.037.4335,73 kune, a oštetio nogometni klub za 80.030.927,25 kuna.

Imovina stečena kaznenim djelom se može oduzeti samo ako je stečena nakon 21. rujna 2009. zbog čega je trebalo odbiti optužbu u odnosu na oduzimanje tri nekretnine upisanog zemljišnoknjižnog vlasništva supruge drugog optuženika. U preostalom je dijelu potvrđena prvostupanjska presuda i od prvog optuženika oduzeta je imovinska korist 2.097.373,43 kuna, od drugog optuženika 52.037.435,73 kune te od trećeg optuženika 25.894.262,73 kune.

U odnosu na kazne prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne okolnosti. Uzet je u obzir način počinjenja djela za koje su optuženici osuđeni, trajanje počinjenja djela te njihova međusobna povezanost. To sve nadilazi načine počinjenja koji su inače potrebni za ostvarenje ovakvih kaznenih djela. Stupanj krivnje kod svih optuženika je visok. Pogibljenost ovih kaznenih djela je nedvojbeno velika kako s aspekta korumpiranja poreznog inspektora, tako i zbog izuzetno visokih iznosa stečene imovinske koristi, odnosno prouzrokovanja štete.

Za prvog optuženika (poreznog inspektora), zbog ukidanja dijela prvostupanjske presude osuda se odnosi za dva kaznena djela. Kao olakotna okolnost je cijenjena dosadašnja neosuđivanost. Otac je troje maloljetne djece. Svojim je postupanjem narušio ugled javnih službi te povjerenje građana u funkcioniranje javnih službi. Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kaznu za kaznena djela koja je počinio ovaj optuženik pa je prihvatio kazne zatvora 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo zlouporaba položaja i ovlasti u pokušaju i (jedna) godina za primanje mita te ga osudio na jedinstvenu kaznu 3 (tri) godine i 2 (dva ) mjeseca.

Drugi optuženik je dan prije objave prvostupanjske presude pobjegao iz Republike Hrvatske kako bi izbjegao provođenje odluka sudbene vlasti. Nalazi se u drugoj državi i nije izručen Republici Hrvatskoj. Određen mu je istražni zatvor i za njim raspisana tjeralica. Prilikom odmjeravanja kazne pravilno mu je prvostupanjski sud cijenio dosadašnju neosuđivanost kao olakotnu okolnost. Od otegotnih okolnosti cijenjena je upornost u počinjenju djela koja se ogleda i u pokušaju prikrivanja svojih ponašanja (sačinjavao je podneske kojim se očigledno instruira svjedoka o načinu kako bi isti trebao iskazivati na raspravi). Za njega odluka o kazni nije preinačena. Pravilno je prvostupanjskom presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 6 (šest) godina i 6 (šest) mjeseci).

Treći optuženik je neosuđivana osoba. Zbog ukidanja dijela prvostupanjske presude sada je osuđen za tri kaznena djela. Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kaznu za kaznena djela koja je počinio ovaj optuženik pa je prihvatio kazne zatvora 1 (jedna) godina i 10 (deset) mjeseci za kazneno djelo poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti, (jedna) godina za davanje mita te 2 (dvije) godine zbog pomaganja u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju i osudio ga na jedinstvenu kaznu 4 (četiri) godine i 8 (osam ) mjeseci.

Četvrtom optuženiku je kao olakotna okolnost cijenjena dosadašnja neosuđivanost. Pravilno je prvostupanjskom presudom osuđen na kaznu zatvora 3 (tri) godine.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da ove kazne nisu ni prestroge ni preblage te će ispuniti svrhu kažnjavanja. Počiniteljima ovakvih kaznenih djela mora se izreći odgovarajući prijekor u smislu kažnjavanja u skladu sa stupnjem njihove krivnje, a istovremeno ostvariti individualnu i generalnu svrhu kažnjavanja. Kazne će i utjecati na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja opravdano. Time će se istovremeno pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Osim toga, kazne sadrže i dostatnu količinu društvene i moralne osude za zlo koje su optuženici prouzrokovali.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-Us 24/2019

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić


10.3.2021.

Podaci o radu sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske

U povodu brojnih zlonamjernih i pogrešnih informacija o radu sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje se iznose u javnom prostoru i kojima se želi obezvrijediti rad sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske navodimo činjenice:

Na Vrhovnom sudu 1. siječnja 2017. bila su 18.243 neriješena predmeta (17.674 građanska i 569 kaznenih predmeta).

Od 1. siječnja 2017. do 1. ožujka 2021. primljeno je 35.647 predmeta (27.410 građanskih i 8237 kaznenih predmeta).

U istom razdoblju riješeno je 41.508 predmeta (33.335 građanskih i 8173 kaznena predmeta).

Ostala su neriješena 12.382 predmeta (11.749 građanska i 633 kaznena predmeta).

U skladu s navedenim podacima stopa rješavanja iznosi 116,44 %.

Smanjen je broj neriješenih predmeta za 5861 predmet, unatoč tomu što je u navedenom razdoblju devet sudaca otišlo u mirovinu (četiri suca Građanskog odjela i pet sudaca Kaznenog odjela).

 

 


glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



10.3.2021.

Vrhovni sud u trećem stupnju potvrdio osudu za ratni zločin protiv civilnog stanovništva kojim je ubijeno najmanje 75 civila

Vrhovni je sud Republike Hrvatske donio presudu u trećem stupnju kojom je odbio žalbu jednog od optuženika (četvrti optuženik) kao neosnovanu i potvrdio drugostupanjsku presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Time je postala pravomoćna presuda kojom su odbijene žalbe sedam optuženika i potvrđena prvostupanjska presuda. Riječ je o prvostupanjskoj presudi Županijskog suda u Rijeci. Tom su presudom sedmorica optuženika osuđeni zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Prvi, drugi i sedmi optuženik su osuđeni na kaznu zatvora po 15 (petnaest) godine, a treći, četvrti, peti i šesti optuženik na kaznu zatvora po 20 (dvadeset) godina. Optuženicima je suđeno u odsutnosti.

Petorica optuženika osuđeni su zbog ubojstva civilnog stanovništva za vrijeme oružanog sukoba 1991. Zapovjedili su i sudjelovali u nezakonitom odvoženju civila i njihovom zatvaranju. Potom su civile ukrcali u autobus i odvezli na lokaciju uz rijeku. Uz sudjelovanje drugih nepoznatih osoba iz vatrenog su oružja ubili najmanje 75 civila. Među ubijenima je i 11 do sada neidentificiranih osoba ekshumiranih iz masovne grobnice. Dvojica optuženika, nadređeni ostalim optuženicima, osuđeni su jer su znali za to nezakonito zatvaranje te potom ubijanje civilnog stanovništva (najmanje 75 osoba). Nisu ništa poduzeli da se tako nedopušteno postupanje spriječi, suzbije i počinitelji ubojstva kazne. Na taj su način omogućili neposredno počinjenje kaznenog djela. Time su i oni sami, radnjom nečinjenja, počinili kazneno djelo, bez obzira na to što u tome nisu neposredno sudjelovali.

Za četvrtog optuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da će kazna zatvora 20 godina na koju je osuđen ispuniti svrhu kažnjavanja. Riječ je o najtežem kaznenom djelu predviđenom u tadašnjem kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske. Blaža kazna ne bi ispunila svrhu kažnjavanja niti bi u dostatnoj mjeri izrazila adekvatnu društvenu osudu. Pravilno je kao olakotno cijenjena dosadašnja neosuđivanost. Otegotna je činjenica da je kazneno djelo počinjeno mahom prema starijem stanovništvu, nemoćnim i bolesnim ljudima koji nisu mogli pružiti bilo kakav otpor i koji zbog svoje dobi i zdravstvenog stanja nisu predstavljali nikakvu opasnost.

Ova će kazna ispuniti svrhu kažnjavanja i u svemu je primjerena osobi optuženika te svim okolnostima počinjenog kaznenog djela. Utjecat će na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja opravdano. Time će se istovremeno pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Kazna sadrži i dostatnu količinu društvene i moralne osude za zlo koje je optuženik prouzrokovao žrtvama.

Protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene u trećem stupnju nije dopuštena žalba.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH III Kž-4/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



4.3.2021.

Vrhovni sud postrožio kaznu optuženiku za izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu kojom je prouzročio smrt dvije osobe

Vrhovni je sud donio presudu kojom je prihvatio žalbu državnog odvjetnika i preinačio u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Zagrebu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu.

Optuženik je osuđen jer je prouzrokovao prometnu nesreću upravljajući osobnim vozilom brzinom 195 km/h na mjestu gdje je brzina kretanja vozila ograničena na 50 km/h. Zbog prevelike brzine kretanja je izgubio nadzor nad vozilom. To je dovelo do destabilizacije i rotacije vozila te prelaska vozila na kolnik namijenjen kretanju vozila iz suprotnog smjera te sudara s drugim vozilom. Uslijed udara je došlo do otvaranja suvozačevih vrata na vozilu optuženika. Sa suvozačevog je mjesta iz vozila izletjela ženska osoba i tijelom udarila u treće vozilo. Višestruko je ozlijeđena i na mjestu događaja preminula. Vozač vozila u koje je udarilo vozilo optuženika je teško tjelesno ozlijeđen, a njegova suvozačica je od zadobivenih višestrukih ozljeda na mjestu događaja preminula. Vozilo optuženika se potom nastavilo nekontrolirano kretati te udarilo u još jedno vozilo i zapalilo.

Prvostupanjskom je presudom optuženik osuđen na kaznu zatvora 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci. Izrečena mu je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom svih kategorija u trajanju koje je 5 (pet) godina dulje od izrečene kazne zatvora.

Vrhovni je sud preinačio u odluci o kazni prvostupanjsku presudu i optuženika osudio na kaznu zatvora 6 (šest) godina. Uslijed preinačenja prvostupanjske presude izrečena kazna zatvora je teža od pet godina pa mu je zato određen istražni zatvor.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud odmjerio kaznu u prekratkom trajanju jer sve utvrđene okolnosti nisu primjereno vrednovane prilikom odmjeravanja visine kazne zatvora. Brzina kojom je vozio optuženik gotovo četverostruko premašuje brzinu propisanu za naseljena mjesta (50 km/h). Osim toga, riječ je o važnoj i frekventnoj gradskoj prometnici po kojoj je u svako doba gust promet. To sve upućuje na značajan stupanj kriminalne volje na strani optuženika. Takvim bezobzirnim načinom vožnje prouzročio je smrt dvije osobe te osobito tešku tjelesnu ozljedu jedne osobe koja se od posljedica ozljeđivanja i dalje liječi. Sve te okolnosti u svojoj ukupnosti nadilaze okolnosti koje su inače potrebne za postojanje ovoga kaznenoga djela osobito u odnosu na težinu posljedica kaznenih djela iz oblasti prometa. Pukim slučajem posljedice nisu bile još i teže. Optuženiku je pravilno kao olakotna okolnost cijenjena njegova mlada dob (22 godine), ali je propušteno dati značaj činjenici da je žrtva koja je kao suvozačica u vozilu optuženika poginula bila također mlada osoba, približne dobi kao i optuženik.

Postrožena je kazna primjerena ličnosti optuženika i počinjenom djelu. Takva kazna je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja i izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, a pri tom je uzeta u obzir iznimna pogibeljnost takvog neobuzdanog ponašanja u prometu i s tim u vezi težine posljedica koje mogu nastupiti. Kazna treba utjecati na optuženika, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela. Ujedno će utjecati na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH Kžm-1/2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajaliæ


25.2.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za kazneno djelo zlouporaba položaja i ovlasti

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za zlouporabu položaja i ovlasti i osuđen na kaznu zatvora 6 (šest) godina. Oduzeta mu je imovinska korist i mora isplatiti Republici Hrvatskoj 3.327.989,00 kuna.

Optuženik je osuđen jer je kao visoko pozicionirani policijski službenik iskoristio svoj položaj. Bili su mu dostupni privremeno oduzeti predmeti iz više kriminalističkih obrada pa tako i novac i zlato u metalnom sefu (kasi) u njegovom uredu. Novac i zlato u vrijednosti najmanje 3.327.989,00 kuna uzeo je za sebe. Kako bi to prikrio, inscenirao je provalu u jedan ured i provalnu krađu u svoj ured i metalni sef, sve u zgradi policijske uprave.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da kazna na koju je optuženik osuđen nije ni prestroga niti preblaga nego pravilno odmjerena s obzirom na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Pravilno su kao olakotne okolnosti cijenjenje osobne prilike optuženika, odnosno činjenica da je oženjen i otac troje djece. Iako je do sada neosuđivan, od ovako visoko pozicioniranog policijskog službenika neosuđivanost se i očekuje pa ta okolnost ovdje ne smije imati znatan utjecaj na odmjeravanje visine kazne. S druge strane, kao otegotno je cijenjeno da je optuženik svojim postupkom nanio sramotu policiji koja je upravo zadužena za sprečavanje kriminalnih aktivnosti. Njegov postupak ima utjecaj i na povjerenje građana u tu instituciju. Način počinjenja kaznenog djela u kojem je podmetao materijalne dokaze radi odvraćanja istrage prema sebi upućuje na određen stupanj drskosti i potpuno nekritičan odnos prema počinjenom kaznenom djelu.

Ovako izrečena kazna primjerena je težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobi optuženika. Takvom će se kaznom ostvariti svrha kažnjavanja i u dostatnoj mjeri izraziti odgovarajući prijekor društva prema takvim kaznenim djelima. Ujedno će se upozoriti drugi građani da se klone sličnih postupaka.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-Us 81/2019

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić


24.2.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za teško kazneno djelo protiv spolne slobode

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbu optuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Karlovcu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za teško kazneno djelo protiv spolne slobode počinjeno 2017.

Optuženik je osuđen na kaznu zatvora 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci jer je sa svojom izvanbračnom suprugom bez njenog pristanka izvršio spolni odnošaj. Najprije ju je udarao šakom i nogom, a potom odgurnuo na krevet. Žrtva se opirala i nedvosmisleno protivila spolnom odnosu i pritom je plakala. Optuženik je upotrijebio fizičku silu jer je fizički nadmoćniji te svladao otpor žrtve, skinuo joj odjeću i izvršio s njom spolni odnos.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da izrečena kazna zatvora u svemu odgovara težini počinjenog kaznenog djela, okolnostima počinjenja te ličnosti samog optuženika. Pravilno je prvostupanjski sud olakotnim cijenio da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, ali ne u bitnoj mjeri. Optuženik ima troje djece, jedno je maloljetno. Cijenjena je i smanjena radna sposobnost uzrokovana ozljedom na radu 2014. Otegotnim je cijenjena njegova dosadašnja osuđivanost za kazneno djelo krađe te prekršajna kažnjavanost.

Izrečena je kazna primjerena optuženiku i težini počinjenog kaznenog djela. Kaznom će se izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i utjecati i na sve da ne čine kaznena djela. Time se ostvaruje generalna prevencija. Kazna će utjecati i na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela (specijalna prevencija) te mu omogućiti nakon izdržane kazne ponovno uključivanje u društvo. Kazna će utjecati i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Državno odvjetništvo nije podnijelo žalbu protiv prvostupanjske presude.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž 8/2021

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




24.2.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za ubojstvo

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo ubojstva. Osuđen je na kaznu zatvora 10 (deset) godina, a suđeno mu je u odsutnosti.

Optuženik je osuđen jer je ubio muškarca nakon kraće verbalne prepirke. Prepirka je započela u ugostiteljskom objektu i nastavila se izvan objekta. U jednom je trenutku optuženik iz pojasa hlača izvadio pištolj i u žrtvu ispalio tri hica. Uslijed zadobivenih strijelnih rana kod žrtve je došlo do razvoja šoka i zatajenja vitalnih organa i srca. Žrtva je umrla sutradan.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da će kazna zatvora 10 godina ispuniti svrhu kažnjavanja. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti važne za individualizaciju kazne te je kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost i usklađenost optuženikova ponašanja sa zakonima i društvenim normama. Cijenjena je njegova mlađa životna dob (33 godine) te minimalni doprinos žrtve jer je optuženog u verbalnom napadu i prepirci nazivao drukerom, cinkerom i sl. Kao otegotna okolnost je cijenjeno što su pobuda i motiv za počinjenje kaznenog djela manja verbalna prepirka i predbacivanje. Otegotan je i visok stupanj krivnje koji se očituje u činjenici da je optuženik i prije verbalnog sukoba došao u ugostiteljski objekt s napunjenim pištoljem čime je izabrao ubojito sredstvo za počinjenje kaznenog djela. Iskazao je upornost u počinjenju kaznenog djela s obzirom na to da je u žrtvu ispalio tri hica, a potom ranjenu žrtvu ostavio na mjestu događaja. Pritom je još i očevidca događaja pitao hoće li da i njega ubije.

Tako odmjerena kazna odgovara težini kaznenog djela i njegovim posljedicama kao i društvenoj opasnosti. Izrečenom kaznom se može opravdano očekivati da će se ostvariti sve svrhe kažnjavanja te da sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela. Izricanje blaže ili strože kazne nije opravdano.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž 689/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić





18.2.2021.

Vrhovni je sud u povodu žalbe državnog odvjetnika djelomično ukinuo, a djelomično potvrdio presudu Županijskog suda u Rijeci

U kaznenom postupku koji se vodio protiv četvero optuženika prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci svi optuženici su oslobođeni optužbe zbog kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, zlouporabe položaja i ovlasti poticanjem i krivotvorenja isprave.

Odlukom Vrhovnog suda dio prvostupanjske presude je ukinut. To se odnosi na optužbu da su dvoje optuženika, inače supružnici, tijekom poreznog nadzora predali dvije nevjerodostojne pismene oporuke i darovnicu, a na kojim oporukama da se nalaze neistiniti potpisi. Prema optužnici time su takve lažne isprave uporabili kao prave. Za sada su pogrešni zaključci o rezultatima provedenog grafološkog vještačenja i nejasno je zašto je uopće bilo potrebno sačinjavati takve dokumente s obzirom na odnos oporučitelja i nasljednika i narav dara. Prvostupanjski će sud iznova provesti raspravu te više pozornosti posvetiti nalazu i mišljenju grafološkog vještaka, povezujući ga s dokumentacijom koja je priložena u spisu, a potom utvrditi odlučno činjenično stanje na kojem će zasnovati svoju novu presudu.

Vrhovni je sud u preostalom dijelu potvrdio prvostupanjsku oslobađajuću odluku. Odluka se odnosi na optužbu da su dvoje optuženika iskoristili svoj položaj kao porezni inspektori prilikom poreznog nadzora nad preostalo dvoje optuženika, supružnika. Prema optužnici, optuženi porezni inspektori su postupali u dogovoru i na traženje optuženih supružnika kako u poreznom nadzoru ne bi utvrdili nerazmjer u njihovoj imovini i zakonitim prihodima. Optuženici se terete da su međusobno dogovorili način dokazivanja izvora stjecanja imovine i prihoda i u tu svrhu sastavljanja isprava. Dvoje optuženih supružnika su te planirane dokaze i pribavili, a optuženi porezni inspektori prihvatili kao vjerodostojne isprave i izjave i utvrdili da ne postoji nerazmjer u njihovoj imovini i zakonitim prihodima.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da niti jedan izvedeni dokaz ne govori s izvjesnošću o sastancima i dogovorima kako to navodi optužba, niti da je postojao dogovor radi prikrivanja stvarnih izvora imovine. Stoga nije utvrđeno da su optuženi porezni inspektori počinili kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti na koje djelo da su ih potaknuli optuženi supružnici. Indicije koje postoje nisu dostatne za zaključivanje izvan svake razumne sumnje o postojanju dogovora.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž Us 129/2017

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić





15.2.2021.

Hrvatski sudovi nisu povrijedili konvencijsko pravo na mirno uživanje vlasništva i pravo na pristup sudu

Europski je sud za ljudska prava u predmetu Grozdanić i Gršković-Grozdanić protiv Hrvatske (zahtjev broj 43326/13.) 28. siječnja 2021. presudio da hrvatski sudovi prvoj podnositeljici zahtjeva nisu povrijedili pravo na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda niti pravo na pristup sudu iz članka 6. Konvencije. Zahtjev druge podnositeljice Sud je odbacio, jer je utvrdio da ona po očevoj smrti nije naslijedila njegov dio stana. Presuda nije konačna.

Podnositeljice zahtjeva podnijele su zahtjev u kojem su tvrdile da im je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva jer su sudovi, postupajući po zahtjevu državnog odvjetnika, proglasili ništetnim ugovor o kupoprodaji stana u Osijeku na kojem su prva podnositeljica i njezin sada pokojni suprug imali stanarsko pravo. Sudovi su ocijenili da je njihovo stanarsko pravo prestalo ex lege (po zakonu) kada su prestali koristiti stan dulje od 6 mjeseci bez opravdanog razloga.

Podnositeljice su tvrdile da je miješanje u pravo vlasništva bilo nezakonito i proizvoljno jer Zakon o stambenim odnosima nije poznavao prestanak stanarskog prava ex lege. Europski je sud utvrdio da je u kontekstu izmjena zakonodavstva koje se odnosi na stanovanje promjena sudske prakse prema kojoj se osnove za prestanak stanarskog prava mogu ispitivati kao prethodno pitanje u postupku za otkup stana bila opravdana te je bila postupovnog, a ne materijalnog karaktera. Naglasio je da je riječ o promjeni prakse do koje je došlo 1999. pa je ona stoga bila predvidljiva podnositeljima koji su ugovor o kupoprodaji s gradom Osijekom sklopili 2002. Ocjenjujući opravdanost miješanja, Europski sud je istaknuo da su prva podnositeljica i njezin suprug još od 1996. bili stalno zaposleni i imali prebivalište u Puli, gdje imaju u vlasništvu stambenu nekretninu te da su pravne radnje za povrat stana u posjed poduzeli tek 2003. Isto tako, uzeo je u obzir činjenicu da je prvoj podnositeljici grad Osijek vratio cjelokupan iznos kupoprodajne cijene.

Osim toga, Europski je sud odbacio prigovor u pogledu prava na pristup sudu na temelju mjerila da "nema značajne štete". Podnositeljice su prigovorile jer je uslijed izmjene zakonodavstva njihova revizija odbačena ratione valoris (jer vrijednost predmeta spora ne prelazi vrijednosno mjerilo za dopuštenost revizije), iako je u trenutku podnošenja bila dopuštena. Europski je sud ocijenio da bi, s obzirom na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pitanju prava na otkup stana, čak i da nije odbačena, njihova revizija bila odbijena pa zato nisu pretrpjele značajnu štetu zbog koje bi bilo opravdano nastaviti postupak pred Europskim sudom. Europski je sud naglasio da su ispunjeni uvjeti za primjenu mjerila "značajne štete" jer: a) postoji ustaljena praksa Europskog suda u odnosu na Hrvatsku u pogledu ograničenja pristupa Vrhovnom sudu, uključujući vrijednost predmeta spora; b) njihove prigovore su već ispitali domaći sudovi na dvije instance te Ustavni sud.

Presuda Europskog suda za ljudska prava je na poveznici:

- Presuda

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



5.2.2021.

Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske pokrenuo postupak pred mjerodavnim sudačkim vijećima

U povodu ponašanja pojedinih sudaca Županijskog, Općinskog i Upravnog suda u Splitu izvan prostorija suda, predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske Đuro Sessa na temelju članka 14. stavka 2. Kodeksa sudačke etike pokrenuo je postupak pred mjerodavnim sudačkim vijećima.

Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske smatra da za sada nema osnove da on pokrene stegovni postupak.

Dopis sudačkim vijećima dostupan je na poveznici:

- Dopis predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić







5.2.2021.

Neprimjereno ponašanja sudaca izvan sudnice

U povodu druženja nekolicine sudaca Županijskog, Općinskog i Upravnog suda u Splitu u konobi poduzetnika i kandidata za gradonačelnika Splita navodimo sljedeće.

Prema objavljenim podacima riječ je o druženju koje bi sucima trebalo biti potpuno strano, bez obzira na motive, običaje i okolnosti navedenoga druženja i to najmanje zbog epidemioloških mjere kojih se moraju svi pridržavati, a osobito suci koji svojim primjerom trebaju promicatti ponašanje sukladno zakonom ili posebno određenim mjerama određenih po mjerodavnim tijelima.

Suci moraju uvijek voditi računa o svom ponašanju u sudnici i izvan nje. Standardi primjerenosti i obveze sudaca u tom su smislu propisani Kodeksom sudačke etike i viši su nego kod osoba koje ne obnašaju sudačku dužnost.

Pozivamo suce da skrupulozno i s posebnom pozornošću vode računa o svakoj situaciji u kojoj bi njihovo ponašanje moglo izgledate neprimjereno te da se vode načelima određenim u Kodeksu sudačke etike.


glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić









4.2.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za tri kaznena djela bludne radnje i jedno kazneno djelo silovanja

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Puli. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za tri kaznena djela bludne radnje i jedno kazneno djelo silovanja počinjena u srpnju 2019. Optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 4 (četiri) godine. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi.

Optuženik je osuđen jer je u više navrata dirao po tijelu maloljetnicu u dobi od 17 godina. Žrtva se uporno i nedvosmisleno protivila tjelesnom kontaktu. Optuženik je upotrijebio silu i prijetnju da će je prebiti, kako bi suzbio njen otpor. Naposljetku je tijekom noći tražio od žrtve da legne na krevet. Žrtva je bila u strahu zbog ranije jasno izrečenih prijetnji i udaraca koje je zadobila i cijelo se vrijeme bunila, opirala i izmicala. Usprkos tome optuženik je čvrsto držao, dirao je po spolovilu i izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju. Od snažnog stiskanja žrtva je zadobila krvne podljeve po tijelu. U postupku je bila isključena javnost za cijelu raspravu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da utvrđene kazne zatvora za svako djelo, kao i izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju četiri godine u svemu odgovaraju težini počinjenih kaznenih djela, okolnostima počinjenja djela te ličnosti samog optuženika. Pravilno je prvostupanjski sud otegotnim cijenjeno dosadašnju osuđivanost optuženika zbog istovrsnih kaznenih djela. Ova kaznena djela je počinio grubom zlouporabom povjerenja žrtve, a koje je imala prema njemu kao dugogodišnjem prijatelju njenih roditelja. Povrijedio je njena ljudska prava najgrubljim zadiranjem u njene spolne slobode. Takvom kaznom će se izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela. Utjecati će se na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela te mu omogućiti ponovno uključivanje u društvo, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela. Kazna će utjecati i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž 666/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić






2.2.2021.

Vrhovni sud u trećem stupnju potvrdio kaznu za teško ubojstvo izvanbračne supruge

Vrhovni je sud Republike Hrvatske donio presudu u trećem stupnju kojom je odbio žalbu optuženika i njegove majke kao neosnovanu i potvrdio drugostupanjsku presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske o kojoj smo izvijestili 15. srpnja 2020.

Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora 25 (dvadeset pet) godina, zbog kaznenog djela teškog ubojstva. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi. Uz kaznu je optuženiku izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se provoditi u okviru zatvorskog sustava i može trajati najdulje tri godine.

Optuženik je osuđen zbog ubojstva izvanbračne supruge na okrutan način. Nakon što su zajedno konzumirali drogu udarao je i bacao žrtvu. Zadao joj je 39 rana po cijelom tijelu sa skalpelom, odvijačem, šilom i kuhinjskim nožem. Žrtva je trpjela fizičke i psihičke boli visokog intenziteta i bezuspješno se pokušavala suprotstaviti. Optuženik je žrtvi zadao smrtonosnu ozljedu ubodom u vrat uslijed čega je žrtva iskrvarila i preminula.

Vrhovni sud smatra da je odluka drugostupanjskog suda o kazni u svemu primjerena ličnosti optuženika i svim okolnostima počinjenog kaznenog djela. Pravilno je u drugostupanjskoj presudi kao olakotna okolnost cijenjena optuženikova mladost (22 godine) te da je samoinicijativno obavijestio policiju da je počinio kazneno djelo. U vrijeme počinjenja djela bio je bitno smanjeno ubrojiv. Ponašanjem tijekom postupka izrazio je određeni stupanj žaljenja zbog počinjenog kaznenog djela i bio je dosljedan u priznanju da je žrtvi oduzeo život. Djelo je počinio pod odlučujućim djelovanjem sredstava ovisnosti, a tijekom postupka nije utvrđeno da bi kazneno djelo bilo obuhvaćeno njegovom namjerom kada se dovodio u stanje bitno smanjene ubrojivosti. Utvrđen je poremećaj osobnosti te elementi agresivnosti. Nakon počinjenja djela bio je u depresiji te je pokušao samoubojstvo. Otegotno je što je na surov i okrutan način oduzeo život jednoj mladoj osobi, koja ničim nije doprinijela počinjenju kaznenog djela.

Kaznom dugotrajnog zatvora 25 godina ispunit će se svrha kažnjavanja i izraziti jasna društvena osuda. Ova kazna treba utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, a svim građanima pokazati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje njihovih počinitelja pravedno. Osim toga, pojačat će se povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava.

Protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene u trećem stupnju nije dopuštena žalba.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH III Kž 5/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




25.1.2021.

Vrhovni sud postrožio kaznu optuženiku za teško kazneno djelo protiv spolne slobode, protupravno oduzimanje slobode i prostituciju

Vrhovni je sud donio presudu kojom je prihvatio žalbu državnog odvjetnika i preinačio u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Zagrebu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za tri kaznena djela i to teško kazneno djelo protiv spolne slobode, protupravno oduzimanje slobode i prostituciju. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi.

Optuženik je osuđen jer je najprije psihički i fizički nasrnuo na žrtvu - izvanbračnu suprugu kako bi kod nje slomio bilo kakav eventualni otpor. Nakon toga je prema žrtvi postupao ponižavajuće, a to je uključivalo i uriniranje. Optuženik je u više navrata objavljivao oglase o pružanju seksualnih usluga i tjerao žrtvu da ima spolne odnose s drugim muškarcima za novac. S neutvrđenim brojem osoba dogovoreno je pružanje seksualnih usluga, a optuženik je prisvajao novce koje je njegova izvanbračna supruga dobila od klijenata.

Prvostupanjskom je presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 3 (tri) godine i 7 (sedam) mjeseci.

Vrhovni je sud preinačio u odluci o kazni prvostupanjsku presudu i optuženiku povećao kaznu za teško kazneno djelo protiv spolne slobode te izrekao strožu jedinstvenu kaznu zatvora. Optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 5 (pet) godina i 7 (sedam) mjeseci. Prihvaćene su utvrđene kazne zatvora iz prvostupanjske presude za kaznena djela protupravno oduzimanje slobode i prostituciju.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud odmjerio kaznu u prekratkom trajanju jer su kazna zatvora koja je utvrđena za teško kazneno djelo protiv spolne slobode kao i jedinstvena kazna zatvora preblage. Pravilno je cijenjena olakotna okolnost da optuženik do sada nije osuđivan te da je kaznena djela počinio u stanju smanjene ubrojivosti, ali u blažoj mjeri. No prvostupanjski je sud propustio ocijeniti kao otegotnu okolnost činjenicu intenziteta uporabe sile kod teškog kaznenog djela protiv spolne slobode kao i bahatost i bezobzirnost prema žrtvi. Te okolnosti zaslužuju strože kažnjavanje. Optuženik je, kao narcistički strukturirana ličnost, kod žrtve želio stvoriti osjećaj njegove nadmoći, a njezine bespomoćnosti i ovisnosti u odnosu na njega. Na eklatantan je način manifestirao i realizirao svoju agresivnu moć prema žrtvi i demonstrirao svoju fizičku, psihološku i emocionalnu nadmoć i time je kao osobu još dodatno i na drastičan način ponizio i omalovažio.

Postrožena je kazna primjerena ličnosti optuženika i počinjenim djelima u njihovoj ukupnosti. Takva kazna je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja i izražavanje jasne i nedvosmislene društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela. Kaznom će se na djelotvoran način prvenstveno utjecati na optuženika da ubuduće više ne čini kaznena djela, osobito ona s elementima nasilja te da više poštuje i uvažava želje drugih osoba. Istovremeno će se utjecati i na sve ostale članove društvene zajednice kako bi shvatili pogibeljnost činjenja kaznenih djela i potrebu kažnjavanja njihovih počinitelja, da niti oni u svom budućem životu ne bi činili kaznena djela.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-388/2019

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




20.1.2021.

Vrhovni sud potvrdio oslobađajuću presudu za teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbu državnog odvjetnika i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zadru. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik oslobođen optužbe da bi počinio teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti.

Optuženik se teretio da je 2007. dopustio odlazak gasiti požar osobama koje za to nisu bile dovoljno osposobljene, osobama koje nisu imale uvjete za obavljanje ovakve vrste protupožarne intervencije te maloljetnicima. Riječ je bila o požaru koji je izbio na otoku. Prema optužnici, nakon odlaska gasitelja i dojave da se požar brzo širi i ne može kontrolirati, optuženik je naložio preusmjeravanja kanadera s toga požarišta na drugo požarište i nije poslao dodatne snage dovodeći time u opasnost živote gasitelja. Tereti se da nije izvijestio nikoga radi pokretanja akcije spašavanja i izvlačenja gasitelja iz vatrenog okruženja i pružanja pomoći. Vatra je zahvatila gasitelje i prešla preko njih, pri čemu se zapalila i odjeća koju su imali na sebi. Zbog nepravodobnog spašavanja gasitelji su dulje vrijeme bili izloženi kontaktu s vrućom podlogom, uz gorenje nepropisne odjeće. To je dovelo do opsežnijeg nastanka opeklina i većih patnji. Na mjestu događaja su smrtno stradala šestorica gasitelja. Od brojnih teških tjelesnih ozljeda naknadno su u bolnicama umrla još šestorica. Jedan je gasitelj zadobio teške tjelesne ozljede, opasne po život. Njegov život su liječnici uspjeli spasiti, uz pretrpljenu invalidnost.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da optuženik nije kazneno odgovoran za postupanja ili propuste osoba koje su trebale djelovati na temelju svojih ovlasti prema zakonu te nije bio nadležan za vođenje vatrogasne intervencije u kojoj su sudjelovale zračne snage. Optuženika nitko nije niti ovlastio da zapovijeda vatrogasnom intervencijom. Ipak je pravodobno i u skladu sa svojim ovlastima koje nisu bile zapovjedne, zatražio prijevoz vatrogasnih kruški i pomoć zračnih snaga. Pomoć zračne eskadrile je došla znatno kasnije nego što je zatražena, a razlozi tog zakašnjenja se ne mogu staviti na teret optuženiku. Za poteškoće u komunikacijskim kanalima i nemogućnost stupanja u kontakt s gasiteljima na terenu također nije odgovoran optuženik jer na to nije imao mogućnosti utjecaja. Vrhovni je sud ocijenio da zbog slabih komunikacijskih veza optuženik nije imao saznanja o mjestu iskrcavanja vatrogasaca, njihovom kretanju niti o dolasku u klanac. Dakle, nije znao niti morao ili mogao znati odnosno predvidjeti mogućnost nastupanja konkretne opasnost za gasitelje od južnog kraka požara koji će kulminirati rijetkom i iznenadnom pojavom požara s eruptivnim efektom upravo na mjestu na kojem su se vatrogasci sklonili. Takvu rijetku i iznenadnu pojavu eruptivnog požara nije mogao predvidjeti ne samo optuženik, nego to ne bi mogao niti bilo tko drugi da je bio u istoj poziciji kao optuženik i da je raspolagao istim informacijama s kojima je raspolagao optuženik. Optuženik je bez čekanja obavijestio nadležno tijelo o dojavi da su gasitelji nastradali, ali nije imao pravodobne i točne informacije o tomu gdje su se gasitelji iskrcali iz helikoptera, kojim su se smjerom kretali, gdje je ostavljana vatrogasna kruška, niti o činjenici da su ušli u klanac i vatreno okruženje. Pravodobno je ispunio svoju zadaću izvještavanja nadležnih o potrebi spašavanja vatrogasaca.

Zadaća je sudova utvrditi je li optužena osoba počinila kazneno djelo koje joj je optužnicom stavljeno na teret. Zato zadaća sudova nije utvrđivati tko je odgovoran, ako to nije optuženik. Vrhovni je sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je optuženika oslobodio optužbe.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-438/2018

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




20.1.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za ratni zločin protiv civilnog stanovništva

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Osuđen je na kaznu zatvora 3 (tri) godine.

Optuženik je osuđen zbog ubijanja civilnog stanovništva 1993. za vrijeme oružanog sukoba. Zajedno s još jednom osobom je pucao u žensku osobu starije životne dobi i usmrtio je.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da će kazna zatvora 3 godine ispuniti svrhu kažnjavanja. Pravilno je prvostupanjski sud optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio prijašnju neosuđivanost. Otac je jednog maloljetnog djeteta. U vrijeme počinjenja djela je imao samo 23 godine te je bio smanjeno ubrojiv. Kao otegotna okolnost je cijenjeno što je kao profesionalni vojnik počinio kazneno djelo, lišavajući života nenaoružanu žensku osobu starije životne dobi pred očima pripadnika svoje postrojbe kojima je trebao služiti kao primjer.

Tako odmjerena kazna odgovara stupnju krivnje optuženika i pogibeljnosti kaznenog djela. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela. Izricanje blaže ili strože kazne nije opravdano.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH Kž-rz 4/2017

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




18.1.2021.

Vrhovni sud, nakon presude Europskog suda za ljudska prava, u obnovljenom postupku potvrdio osudu za teško ubojstvo

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbu optuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici. Riječ je o drugostupanjskoj odluci u odnosu na prvostupanjsku presudu kojom je u obnovljenom postupku stavljena izvan snage ranija pravomoćna presuda i optuženik proglašen krivim za teško ubojstvo. Optuženik je osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora 25 (dvadeset pet) godina. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne.

Optuženik je osuđen zbog ubojstva iz koristoljublja. Dugovao je novčani iznos žrtvi-muškarcu koji se bavio kamatarenjem. Optuženik nije imao sredstva za povrat duga. Dok mu je žrtva bila okrenuta leđima, kako bi izbjegao vraćanje duga, iz nepoznatog je oružja ispalio hitac u leđa žrtve. Žrtva je zadobila tešku i po život opasnu strijelnu ranu od koje je preminuo. Optuženik je tijelo pokušao uništiti paljenjem. U tome nije uspio pa je tijelo zakopao.

Presuda je prvi puta donesena 2006., a nakon odluke Europskog suda za ljudska prava iz 2011. dopuštena je obnova postupka 2014. Sud u Strasbourgu utvrdio je povredu jer je optuženik u policiji bio podvrgnut nečovječnom postupanju, a bila mu je i uskraćena pravna pomoć kod ispitivanja u policiji. O tome nije bila provedena odgovarajuća istraga.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud u obnovljenom postupku pravilno utvrdio sve okolnosti koje su odlučne za krivnju i za kaznu. Olakotnim je optuženiku cijenjena prijašnja neosuđivanost, visoka životna dob (70 godina), narušeno zdravstveno stanje i činjenica da je od počinjenja djela prošlo više od 16 godina. Otegotnim je cijenjena iskazana izrazita bešćutnost i podmuklost jer je žrtvu ubio iz neposredne blizine pucanjem u leđa. Žrtvu je poznavao dugi niz godina, a djelo je počinjeno u automobilu u koji je žrtva ušla ne sluteći optuženikove nečasne namjere. Optuženik je pokazao izrazitu svirepost, brutalnost i bešćutnost koje se sastojalo u paljenju, rezanju udova i zakapanju ubijene žrtve.

Ovako izrečena sankcija primjerena je težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobi optuženika. Kaznom će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela te utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti njihova činjenja i o pravednosti kažnjavanja. Ujedno će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

Protiv drugostupanjske presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske dopuštena je žalba jer je izrečena kazna dugotrajnog zatvora. O žalbi u trećem stupnju odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-450/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




12.1.2021.

Vrhovni sud postrožio kaznu optuženiku za pokušaj teškog ubojstva

Vrhovni je sud donio presudu kojom je prihvatio žalbu državnog odvjetnika i preinačio u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Varaždinu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za pokušaj teškog ubojstva. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi.

Optuženik je osuđen jer je izvanbračnu suprugu nakon kraćeg verbalnog sukoba predmetnom nalik na sjekiru udario po glavi. U tome mu je trenutku bila okrenuta leđima. Zadobila je teške tjelesne ozljede glave, a do smrti nije došlo samo slučajno. U zadnje četiri godine optuženik je više puta fizički i verbalno zlostavljao suprugu zbog čega je osuđivan u kaznenim i prekršajnim postupcima.

Prvostupanjskom je presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 4 (četiri) godine. Presudom su opozvane uvjetne osude izrečene dvjema presudama općinskih sudova iz 2019. i uzete kao utvrđene kazne zatvora iz tih presuda (4 mjeseca iz jedne i 1 godina iz druge presude).

Vrhovni je sud preinačio u odluci o kazni prvostupanjsku presudu i optuženiku povećao kaznu. Optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 6 (šest) godina. Uzete su u obzir i utvrđene kazne zatvora na koje je osuđen 2019. iz opozvanih uvjetnih osuda.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud odmjerio kaznu u prekratkom trajanju jer su kazna zatvora koja je utvrđena za pokušaj teškog ubojstva kao i jedinstvena kazna zatvora preblage. Prvostupanjski je sud podcijenio značaj otegotnih okolnosti. Optuženik je prije višestruko kazneno i prekršajno osuđivan, a sve zbog postupanja na štetu izvanbračne supruge. Sve te sudske odluke nisu uopće utjecale na optuženika, a njegovo se ponašanje prema supruzi pogoršalo. U vrijeme provjeravanja koje mu je bilo određeno opozvanim uvjetnim osudama optuženik pokušava ubiti oštećenicu. Riječ je o počinjenju izuzetno pogibeljnog kaznenog djela, iako u pokušaju pa je potrebno izreći strožu društvenu osudu kako bi se ostvarila svrha kažnjavanja.

Postrožena je kazna primjerena ličnosti optuženika i počinjenim djelima u njihovoj ukupnosti. Takva kazna je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja i izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela. Kazna treba utjecati na optuženika, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela. Ujedno će utjecati na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-641/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



11.1.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za počinjenje kaznenih djela izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu i nepružanje pomoći

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbe stranaka te potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Osijeku. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenih djela izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu i nepružanje pomoći. Optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi. Izrečena mu je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju 5 (pet) godina dulje od izrečene kazne zatvora.

Optuženik je osuđen jer je bez potrebnog znanja, vještine i važeće vozačke dozvole upravljao osobnim vozilom brzinom većom od dopuštene. Brzinu nije smanjio ni dolaskom do obilježenog pješačkog prijelaza. Udario je u pješaka koji je prelazio pješački prijelaz. Vozilo nije zaustavio ni pružio pomoć ozlijeđenom koji je ostao ležati na kolniku. Udaljio se s mjesta prometne nesreće ne obavijestivši ni hitnu medicinsku pomoć ni policiju, iako je to mogao učiniti. Ozljede koje je pješak zadobio su bile takve da je unatoč intenzivnom liječenju pješak nakon par dana umro.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je jedinstvena kazna na koju je optuženik osuđen pravilno odmjerena s obzirom na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Optuženik je priznao počinjenje djela i iskazao žaljenje. Mlade je životne dobi (23 godine). Otegotnim je cijenjena i prijašnja prekršajna osuđivanost za prekršajna djela u prometu i to vožnja bez vozačke dozvole. U jednom od prekršajnih djela dvije su osobe tjelesno ozlijeđene.

Izrečena jedinstvena kazna će ispuniti svrhu kažnjavanja u odnosu na optuženika. Istodobno će kazna u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da više ne čini kaznena djela te će se postići i svrha generalne prevencije (upozoriti sve da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno).

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-393/2020

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




11.1.2021.

Vrhovni je sud u povodu žalbe optuženice i po službenoj dužnosti djelomično ukinuo, djelomično potvrdio i preinačio u odluci o imovinskopravnom zahtjevu presudu Županijskog suda u Dubrovniku

Kazneni se postupak vodio protiv optuženika i optuženice. Odlukom Vrhovnog suda ukinut je dio prvostupanjske presude koji se odnosi na to da je optuženica po prethodnom dogovoru s optuženikom i još dvije muške osobe došla u Republiku Hrvatsku iz Bosne i Hercegovine kako bi uz uporabu oružja uzeli novac od utrška Duty free shopa zračne luke. Vrhovni sud smatra da nije potpuno utvrđeno je li upravo optuženica pomogla optuženiku i dvojici muškaraca u počinjenju kaznenog djela razbojništva. Pogrešno prvostupanjski sud temelji krivnju optuženice na obrani optuženika kojom je priznao samo ono što se njemu stavlja na teret. Prvostupanjski će sud u odnosu na ukinuti dio iznova provesti raspravu i donijeti novu odluku koju će pravilno i potpuno obrazložiti.

S obzirom na to da je dio presude ukinut prvostupanjska je presuda preinačena u odluci o imovinskopravnom zahtjevu jer su optuženik i optuženica prvostupanjskom presudom obvezani solidarno isplatiti oštećenom trgovačkom društvu 652.436,27 kuna.

Odlukom Vrhovnog suda pravomoćna je osuda za optuženika i kaznena djela prikrivanja i razbojništva. Optuženik je osuđen jer je s još dvojicom muškaraca dogovorio podjelu uloga i počinio kazneno djelo razbojništva. Uporabom oružja uzeli su novac od utrška Duty free shopa zračne luke. Potom je uništio tragove i predmete koji su korišteni u počinjenju kaznenog djela. Pribavili su 652.436,27 kuna i za taj iznos oštetili zračnu luku. Optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca. U kaznu je uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da jedinstvena kazna na koju je optuženik osuđen nije ni prestroga niti preblaga nego pravilno odmjerena s obzirom na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Pravilno je otegotnim optuženiku cijenjena prijašnja višestruka osuđivanost zbog različitih kaznenih djela, izdržana kazna zatvora u višegodišnjem trajanju očigledno nije utjecala na optuženika da prestane s protupravnim postupanjem. Priznanje počinjenja kaznenih djela za koja je proglašen krivim nije u znatnoj mjeri doprinijelo djelotvornosti kaznenog progona i utvrđivanju cjelokupnog činjeničnog stanja. Priznanje je naime dano tek na raspravi i u odnosu na ono što je optuženiku stavljeno na teret. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik prouzročio počinjenjem djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Optuženik je obvezan da na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati oštećenom trgovačkom društvu 652.436,27 kuna.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-484/2020

Glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić



11.1.2021.

Vrhovni sud potvrdio osudu za kazneno djelo zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju

Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zadru. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženica proglašena krivom za zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju. Optuženica je osuđena na kaznu zatvora 8 (osam) mjeseci uz rok provjeravanja 2 (dvije) godine. Naloženo joj je nadoknaditi štetu oštećenoj javnoj ustanovi isplatom 81.246,94 kuna.

Optuženica je osuđena zbog postupanja u gospodarskom poslovanju. Povrijedila je dužnost zaštite imovinskih interesa javne ustanove čija je bila ravnateljica. Bivšem je ravnatelju omogućila korištenje kreditne kartice na koju nije imao pravo. Nastale troškove je snosila javna ustanova. Korištenje kreditne kartice trajalo je više od pet godina. Pored toga je u tri navrata odobrila sufinanciranje poslijediplomskog znanstvenog studija bivšem ravnatelju. To pravo njemu, kao bivšem zaposleniku, u to vrijeme nije pripadalo. Prouzročila je štetu javnoj ustanovi ukupno 81.246,94 kuna.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su odlučne za individualizaciju kazne. Olakotnim je optuženici cijenjena dosadašnja neosuđivanost te činjenica da je majka šestero djece o kojima skrbi. Ovo kazneno djelo predstavlja izolirani incident u njenom ponašanju. Otegotne okolnosti nisu pronađene. Pravilno je prvostupanjski sud procijenio da optuženici treba ublažiti zakonom propisanu kaznu.

Ovako izrečena sankcija, uz uvjetovanu odgodu izvršenja izrečene kazne, primjerena je težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobi optuženice. Takvom će se kaznom ostvariti svrha kažnjavanja i u dostatnoj mjeri izraziti odgovarajući prijekor društva prema takvim kaznenim djelima. Ujedno će se upozoriti drugi građani da se klone sličnih postupaka.

Detaljnije na poveznici:

- VSRH I Kž-644/2019

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić




Ovaj projekt podržan je sredstvima Europske unije