Rješenja od 4. svibnja 2009. broj II Kž 288/2009-3 (I Kž 738/2007) i od 13. svibnja 2009. broj II Kž 294/2009-3 u predmetu protiv optuženog Mihajla Hrastova zbog kaznenog djela iz članka 124. stavka 2. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske

10.07.2009.

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. svibnja 2009. broj I Kž 738/07 prihvaćena je žalba državnog odvjetnika te je preinačena presuda Županijskog suda u Karlovcu od 28. ožujka 2007. broj K-7/04 godine na način da je optuženi Mihajlo Hrastov proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava
- protupravnim ubijanjem i ranjavanjem neprijatelja - iz članka 124. stavka 1. i 2. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske te je optuženik, uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam godina.

 

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. svibnja 2009. broj II Kž 288/09-3 (I Kž 738/07) određen je protiv optuženog Mihajla Hrastova pritvor na temelju članka 110. stavka 1. u vezi članka 104. stavka 4. i članka 102. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. - u daljnjem tekstu: ZKP). Protiv tog rješenja optuženik je podnio žalbu koja je rješenjem ovog Suda od 13. svibnja 2009. broj II Kž-294/09-3 odbijena kao neosnovana.

Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 9. srpnja 2009. broj U-III-2799/2009 usvojena je ustavna tužba (točka I. izreke) te je utvrđeno da je navedenim rješenjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske podnositelju ustavne tužbe u razdoblju od 5. svibnja 2009. do 30. lipnja 2009. godine bilo povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje propisano člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01. - pročišćeni tekst), kao i ustavna prava zajamčena odredbama članka 22. i članka 24. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (točka II. izreke).

S obzirom na brojne upite o posljedicama ove Odluke Ustavnog suda ističe se da tom Odlukom, kako je i navedeno u njenom obrazloženju, nije naloženo puštanje podnositelja ustavne tužbe na slobodu, s obzirom da je pisana presuda u međuvremenu dostavljena strankama, a pritvor je sukladno članku 102. stavku 4. ZKP-a, obavezan.

U odnosu na dio Odluke Ustavnog suda kojim je odlučeno da podnositelju pripada pravo na odštetu i na javnu ispriku zbog nezakonitog lišenja slobode za razdoblje od 5. svibnja 2009. do 30. lipnja 2009. godine (točka III. izreke) valja ukazati da je odredbom članka 25. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske određeno da „svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku“, iz čega proizlazi da navedena prava optuženik može ostvarivati u posebnim postupcima.

Također se ističe da drugostupanjska presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. svibnja 2009. broj I Kž-738/07 nije pravomoćna, jer je protiv nje, u skladu s odredbama članka 394. ZKP-a, dopuštena žalba. Rok za podnošenje žalbe je u tijeku te će o žalbama, za koje je već izvjesno da će biti podnesene, također odlučivati u trećem stupnju Vrhovni sud Republike Hrvatske.

Zbog toga iznošenje bilo kakvih daljnjih komentara ovog slučaja, pa i odluke Ustavnog suda, nije u skladu s temeljnim načelom o nekomentiranju sudskih postupaka koji su u tijeku.

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Dražen Tripalo



vrh stranice