Netočni napisi u tjedniku „Nacional“

U napisu se iznose netočne tvrdnje, a utemeljen je očito i na nerazumijevanju ili nepoznavanju prava pa radi pravilnog obavještavanja javnosti navodimo sljedeće.

Netočno se u članku tvrdi da je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je utvrđena zastara kaznenog progona protiv optuženog S. M. „ ... legalizirana pljačka … “ zemljišta na Mirogoju jer pitanje prava vlasništva spornog zemljišta nije bio predmet kaznenog postupka, a niti se kaznena presuda odnosi na pravo vlasništva navedenog zemljišta.

VSRH je prije odluke o kojoj je riječ odlučivao o kaznenopravnoj odgovornosti optuženog M.V. Taj je optuženik osuđen kao počinitelj kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavaka 1. i 2. KZ/11. jer je kao zemljišnoknjižni referent Općinskog građanskog suda u Zagrebu iskoristio svoj položaj i prekoračio granice ovlasti time što je izvršio nezakoniti upis prava vlasništva na spornom zemljištu. Takva osuđujuća presuda, po sili zakona, ima za posljedicu brisanje takvog upisa i uspostavljanje zemljišnoknjižnog stanja prije počinjenja kaznenog djela. Zato je netočna, a i zlonamjerna tvrdnja da je odlukom VSRH „legalizirana pljačka“.

Odbijena optužba, zbog nastupa zastare kaznenog progona protiv optuženog S. M., koji je bio optužen za poticanje optuženog M.V., nije od utjecaja na pitanje prava vlasništva nad spornim zemljištem. O pravu vlasništva odlučivat će se u građanskoj parnici.

U odnosu na odluku o oduzimanju imovinske koristi stečene kaznenim djelom, naglašavamo da državni odvjetnik takav prijedlog u odnosu na optuženog S. M. nije stavio, niti se s te osnove žalio protiv prethodne osuđujuće presude. Zato nije bilo mjesta oduzimanju imovinske koristi u ponovljenom postupku zbog načela zabrane „reformatio in peius“ (članak 13. Zakona o kaznenom postupku; zabrana preinačenja presude na štetu okrivljenika ako je pravni lijek izjavljen samo u njegovu korist). Stoga, sve da i nije nastupila zastara kaznenog progona, imovinska korist od optuženog S.M. u ovom kaznenom postupku ne bi mogla biti oduzeta, zbog navedenog načela kaznenog postupka.

Naglašava se da je primjena zakonskih odredbi o zastari kaznenog progona obavezna. Svaki je sud, bez iznimke, dužan utvrditi zastaru nakon što proteknu rokovi propisani u članku 81. KZ/11. U ovom predmetu nastup zastare nije rezultat pasivnosti sudova u vođenju postupka, nego činjenice da su protiv optuženika bile donesene četiri prvostupanjske presude koje su bile predmetom žalbenog postupka, a jedna od njih je ispitana i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske te je prihvaćanjem ustavne tužbe optuženika, ukinuta i postupak je bio vraćen na ponovno suđenje pred prvostupanjski sud.