29.03.2022.
Vrhovni je sud odbio žalbu USKOK-a i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju.
Optuženik se teretio da je 2013. kao pročelnik gradskog ureda koristio svoj autoritet i zatražio od voditelja podružnice trgovačkog društva u vlasništvu grada da formalno zaposli tadašnje zaposlenike košarkaškog kluba, točnije jednog zaposlenika iako će on i dalje raditi poslove za košarkaški klub. Voditelj podružnice je prema optužnici na to pristao i formalno zaposlio radnika na radno mjesto za koje nije ispunjavao uvjete. Potom je radnik premješten u ustanovu koju je osnovalo trgovačko društvo u vlasništvu grada. Prema optužnici radniku je na teret ustanove isplaćena bruto plaća u iznosu 95.886,04 kune, a stvarno je radio za košarkaški klub. Time je, prema optužnici, ustanova oštećena za navedeni iznos.
Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti. Već prije su stvoreni preduvjeti za preuzimanje radnika košarkaškog kluba u ustanovu koju je osnovalo trgovačko društvo u vlasništvu grada. U donošenju tih odluka nije sudjelovao optuženik. Dio radnika je prešao u prvom valu. Prijelaz je bio kaotičan i tek je trebalo donijeti pravilnik po kojem će se postupati. Točno je da je optuženi tražio da se na isti način zaposle i radnici koji nisu odmah htjeli prijeći u ustanovu. Međutim, svi radnici su ostali obavljati poslove upravo i dalje u košarkaškom klubu. Činjenica da je voditelj podružnice trgovačkog društva u vlasništvu grada zaposlio i ostale radnike košarkaškog kluba (koji prvotno nisu htjeli prijeći), pa tako i jednog radnika čije ime se navodi u optužnici, ne upućuje na to da bi on bio potaknut u smislu počinjenja kaznenog djela. Očito je voditelj realizirao ranije donesene odluke koje su omogućavale takvo zapošljavanje radnika. Prema tome, nije dokazano da je ovaj jedan radnik stvarno radio za košarkaški klub premda je formalno bio zaposlen u ustanovi niti da je time na štetu ustanove ostvarivao prava na rad i pravo na plaću. Premda su radnici ostali fizički raditi u istom objektu koji je prešao u vlasništvo grada, nisu isključivo obavljali poslove za košarkaški klub. Tako ni za ovog jednog radnika se ne može jasno utvrditi da je radio isključivo za košarkaški klub. Riječ je o nastavku obavljanja istovrsne ili slične djelatnosti održavanja sportskih objekata, sportske poduke i rekreacije čiji se poslovi nisu mogli jasno razgraničiti. Vrhovni je sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je optuženika oslobodio optužbe.
Detaljnije na poveznici: