Vrhovni je sud donio presudu u trećem stupnju kojom je odbio izjavljene žalbe kao neosnovane i potvrdio drugostupanjsku presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske

10.01.2020.

Vrhovni je sud donio presudu u trećem stupnju kojom je odbio izjavljene žalbe kao neosnovane i potvrdio drugostupanjsku presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Time je postala pravomoćna presuda kojom je djelomično prihvaćena žalba optuženika i njegovih roditelja te je preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni. Optuženik je zbog kaznenog djela teškog ubojstva za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora 25 godina. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. veljače 2017. pa nadalje.

Optuženik je osuđen jer je trudnoj žrtvi zadao 88 ozljeda nožem u kabini vozila. Time je ubojstvo počinjeno na okrutan način. Žrtva je trpjela intenzivne bolove, muku, strah i patnju te pružala grčeviti otpor. Optuženik je sa žrtvom bio u intimnoj vezi, ranije je žrtvu verbalno i fizički maltretirao. Žrtva je bila trudna sa drugim muškarcem i htjela prekinuti ljubavnu vezu sa optuženikom.

Zbog dominantnih narcističkih i disocijalnih obilježja u strukturi ličnosti te snažne afektivne tenzije koja je dovela do oslobađanja agresije po tipu narcističkog bijesa, optuženik je u vrijeme događaja bio u stanju bitno smanjene ubrojivosti.

Optuženik je mlađi punoljetnik. Prema njemu je primijenjeno opće kazneno pravo, a ne maloljetničko pravo. S obzirom na vrstu kaznenog djela te njegovo počinjenje zaključeno je da počinjeno kazneno djelo nema karakter mladenačkog delikta niti je počinjenje djela ekcesne prirode proizišlo iz nedovršenog procesa psihosocijalnog sazrijevanja karakterističnog za dob. Djelo je odraz životne dobi počinitelja starijeg od 21 godinu. Osim toga, niti svrha izricanja sankcija ne bi bila postignuta izricanjem maloljetničkog zatvora imajući na umu podatke o ličnosti, obiteljskim prilikama i ranijem životu optuženika. Kod izricanja ove kazne Vrhovni je sud Republike Hrvatske vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima.

Posebno su kao otegotne okolnosti uzete u obzir činjenice da je optuženik iskazao upornost i bešćutnost pri počinjenju djela. Djelo je motivirano posesivnošću i ljubomorom, a optuženik je bio svjestan da je žrtva trudna. Nije iskazao iskreno žaljenje i kajanje zbog počinjenog djela.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da će kazna dugotrajnog zatvora 25 godina ispuniti svrhu kažnjavanja. Ta kazna će i utjecati na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja opravdano. Time će se istovremeno pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Osim toga, kazna sadrži i dostatnu količinu društvene i moralne osude za zlo koje je optuženik prouzrokovao žrtvi. Jačina ugrožavanja zaštićenog dobra koja se očituje i kroz patnje žrtve prelazi granice intenziteta i okrutnosti koje to kazneno djelo inače čini teškim. Odiozan zločin u kojem je mlada djevojka izgubila život pateći se pri umiranju više nego li druge žrtve u sličnim situacijama zaslužuje ovako oštru kaznu jer se takvim ponašanjem opasno ugrožavaju temeljna ljudska dobra i moralne vrijednosti društva.

Protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene u trećem stupnju nije dopuštena žalba.

Detaljnije na poveznici:

  - VSRH III Kž 7/2019-20

glasnogovornik
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
sudac Željko Pajalić

vrh stranice